Sci/Tech

Hajduković o krizi u fizici i barijerama za nove teorije: Od jeretika do vizionara

Fizika kao naučna disciplina prolazi kroz najveću krizu u istoriji i suočava se sa fenomenima koji opasno podrivaju postulate i održivost naših sadašnjih predstava o kosmosu - ističe u razgovoru za Pobjedu fizičar Dragan Hajduković.
Hajduković o krizi u fizici i barijerama za nove teorije: Od jeretika do vizionara
Portal AnalitikaIzvor

Izlazak iz tog „astronomskog ćorsokaka“ je potraga za novim održivim teorijama, ali i inovativnim modelima astronomskih mjerenja za koje je Hajduković ponudio alternative na oba polja kroz projekat QVADIS (Quantum Vacuum Astrometric Detection In Solar system), koji je rođen prošle godine na Cetinju.

Na provjeru svojih vizija moraće da se sačeka, procjenjuje, od četiri do deset godina jer ranije neće biti poznati rezultati mjerenja kojima se iskustveno nastoji provjeriti upravo rješenja koja je ponudio za prevazilaženje krize u fizici.

Ipak, kaže da ima veliku satisfakciju jer su njegovi stavovi prošli put od odbacivanja do toga da su mnogi istraživački timovi zaokupljeni provjerom teorije koju on nudi kao rješenje.

Gdje je zapelo…

Da bi razumjeli što će to biti mjereno, mora se shvatiti gdje je – zapelo. Do krize su, pojednostavljeno rečeno, dovela, između ostalog, i precizna astronomska mjerenja koja su, kaže Hajduković, otkrila niz pojava, potpunih iznenađenja i misterija za savremenu fiziku.

 -Prvo, gravitaciono polje u galaksijama je mnogo jače nego što može biti u skladu sa postojećom količinom materije i našim zakonom gravitacije. Drugo, protivno očekivanjima fizike, kosmos se širi sve većom brzinom. Ova dva fenomena su nazvana tamna materija i tamna energija, ali niko ne zna šta je to. Treće, niko ne zna zašto kosmosom dominira materija, iako se u svim poznatim procesima stvaranja, materija i antimaterija stvaraju u jednakim količinama. Big Bang teorija (teorija Velikog praska) je od početka suočena sa problemom početnog singulariteta; još gore od toga, teorija ne može da objasni veliki stepen homogenosti i izotropnosti kosmičkog mikrotalasnog pozadinskog zračenja i da bi teorija bila spašena morala se uvesti hipoteza takozvane kosmičke inflacije... Najkraće, nikada u istoriji fizika nije bila suočena sa tako velikim brojem fundamentalnih problema na koje ne zna odgovor – ističe Hajduković.

Prema njegovim riječima, drugi uzrok krize su pad teorija na kojima počiva fizika proteklih decenija. U posljednje četiri godine eksperimenti u CERN-u su srušili takozvane supersimetrične teorije koje su 30 godina imale dominantan i privilegovan položaj i koje je velika većina naučnika smatrala rješenjem nagomilanih problema; dakle problemi su ostali, a teorija koja je trebalo da bude rješenje je pala u vodu.

Malo ljudi zna da je eksperimentalna potvrda supersimetričnih teorija bila ne jedini, ali vodeći motiv za izgradnju velikog CERNovog akceleratora – ističe Hajduković.

Moguće rješenje

U takvim uslovima i sam se, kaže, bavio ključnom problematikom i ponudio novu teoriju i nov metod astronomskih mjerenja.

Predložio sam novu teoriju baziranu na hipotezi da su takozvane fluktuacije kvantnog vakuuma po svojoj prirodi gravitacioni dipoli. Pokazao sam kako jedna jedna hipoteza može da objasni sve pomenute probleme. Moja hipoteza matematički uspješno objašnjava pojave koje se pripisuju hipotetičkoj tamnoj materiji i tamnoj energiji, objašnjava dominaciju materije nad antimaterijom, eliminiše problem singulariteta i potrebu za kosmičkom inflacijom i rješava problem kosmološke konstante koji je bio glavna barijera za korišćenje rezultata kvantne teorije polja zajedno sa teorijom gravitacije. Ukoliko se pokaže da je moja hipoteza tačna, biće to nova naučna revolucija. Naravno, u traganju za novim znanjem nikada ništa nije unaprijed sigurno. Najbolji primjer su supersimetrije; 30 godina više od 3000 velikih umova je griješilo i vodilo fiziku u pogrešnom pravcu. Kada se to zna, ne bi bilo čudo da jedan jedini čovjek griješi 15 godina.  Treba sačekati rezultate CERN-ovih eksperimenata ALPHA, AEGIS i GBAR, kao i rezultate astronomskih posmatranja. Ne može se predvidjeti brzina kojom će raditi eksperimentalci i astronomi, ali otprilike biće potrebno do deset godina strpljenja (što nije dug period u nauci).

(Opširnije čitajte u Pobjedi)

Foto: balkans.aljazeera.net

Portal Analitika