U predstavi igraju: Nada Vukčević, Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Milivoje Obradović, Ana Vučković, Nikola Perišić, Žana Gardašević Bulatović, Jelena Nenezić Rakočević, Stevan Radusinović, Dejan Ivanić, Jovan Dabović i Maja Stojanović.
Tekst, koji je na crnogorski jezik preveo Škeljzen Malići, dramaturški je obradila Bojana Mijović, lektorka je bila Dubravka Drakić, a scenski pokret osmislila je Tamara Vujošević Mandić. Scenografkinja je Natalija Vujošević, kostimografkinja Lina Leković, kompozitor Žarko Mirković, uz Vjera Nikolić kao muzičku saradnicu, dok je dizajn svijetla uradio Mirko Radonjić. Izvršni producenti Nela Otašević i Milivoje Lakić, a producent je Janko Ljumović.
- Imam čudan osjećaj koji me onespokojava - da živimo u jednom istorijskom trenutku u kome mislimo da je to zlo iza nas. Često čujem rečenice poput: "Koga to više zanima?", "Rat je prošlost", "To je bilo prije 20 godina". Onda pomislite kako su 70-tih godina prošlog vijeka ljudi vjerovatno mislili kako se ono što se desilo u Drugom svjetskom ratu više nikada neće ponoviti. Samo dvadeset godina kasnije, sve se ponovilo - čak je bilo i gore. Mislim da postoji ta opasnost vječnog povratka, naročito ovdje, na Balkanu, jer u nama postoji sloj mraka kojim je strašno lako manipulisati... Teško mi je bilo da se distanciram od toga. Ali, s druge strane, morate da ispričate priču. Ironija i humor su moćno oruđe da se takve stvari približe publici i da se publika, smijući se onome što je strašno, osjeti da su te stvari itekako aktuelne i da nije prošlo vrijeme u kome time treba da se bavimo. Zato je ova predstava moja sopstvena igra sa distancom i njenim odsustvom - rekao je Bodroža nakon premijere komada.
K.J.
