Uloge tumače Dragan Račić, Petar Novaković, Momo Pićurić, Aleksandar Radulović, Aleksandar Gavranić i Karmen Bardak. Tekst je prevela Jasna Bulatović, scenografiju i dizajn svjetla potpisuje reditelj, dramaturškinja je Stela Mišković, a kostimografkinja Lina Leković.
- Razlog zbog kojeg sam odabrao da Harold Pinter u ovom slučaju postane "crnogorski" proističe iz duha originalnog djela, iz iskvarenog engleskog narečja - koknija. Komad jeste univerzalan, ali Pinter piše na izuzetno "obojenom", lokalnom jeziku. Mislim da to nije slučajno: insistirajući na zatvorenosti te sredine, hermetičnosti koju on, kao "dramski pjesnik", pokazuje i kroz jezik. Upravo, na tome insistira, a u drugom planu sugeriše tu univerzalnost. I čini mi da smo uspjeli da zadržimo duhovitost koju pisac ima, a da je ne "preupotrijebimo". Suština cijele priče je taj gorki smijeh. Jer sam Pinter kaže: "Sve je smiješno dok ne prestane da bude smiješno" - kazao je svojevremeno Radonjić za Portal Analitika.
K.J.
Foto: CNP/D.Miljanić
