Kako ističu iz te izdavačke kuće, radi se o izabranim djelima ovog važnog nordijskog pjesnika, koje je za OKF preveo i priredio Refik Ličina. Prevodilac i priređivač je za ovo izdanje pisao i predgovor u kojem govori o poetici Gustafsona.
- Lars Gustafsson jedan je od najvećih živih nordijskih i evropskih pjesnika. Njegove knjige s jednakim se oduševljenjem i brzinom štampaju kako na maternjem tako i na mnogim drugim svjetskim jezicima. Debitovao je sa zbirkom "Putnici u balonu" (Ballongfararna), 1962. godine. Prva pjesma u zbirci već nosi dva motiva koji će, u mnogim varijantama, zauzimati centralno mjesto u ukupnoj Gustafssonovoj lirici: problem identiteta i iluzija da je (nemogući) život moguć. Sam naslov takođe otkriva i Gustafssonovo specifično interesovanje za tehničke kuriozitete: starinske mašine, napuštene ili izgubljene objekte, stvari i predmete, sva ona očaravajuća otkrića i eksperimenti koji nemaju nikakvu praktičnu primjenu - zapisao je Ličina.
Lars Gustafson rođen je 1936. godine, Vesterosu u Švedskoj. Studirao je estetiku, sociologiju i filosofiju na univerzitetu u Upsali. Bio je jedan od osnivača studentskog književnog kluba "Siesta" pri kojem mu i izlazi prva knjiga - kratki poetski roman "Vägvila" (Putni odmor). Dvije godine docnije objavljuje roman "Poeten Brombergs sista dagar och död" (Zadnji dani i smrt pjesnika Bromberga) koji se smatra njegovim istinskim debitantskim djelom. Godine 1961. postaje urednik značajnog i uticajnog časopisa "BLM", otvara ga prema savremenim evropskim tokovima i okuplja oko sebe nova, "drugačija" književna imena. Prvu zbirku poezije "Ballongfarara" objavljuje 1962. godine. U isto to vrijeme postaje urednik u "Bonniers"-u, najvećoj nordijskoj izdavačkoj kući i ovo radno mjesto pruža mu izvrsne mogućnosti povezivanja. Odlučujući događaj za njegovu buduću književnu - pa i profesorsku karijeru biće nastup sa "Grupom 47" u Sigtuni 1964. Tom prilikom upoznaje Hansa Magnusa Encensbergera koji mu prevodi pjesme na njemački i otvara vrata uticajnih časopisa i književnih krugova. Kao stipendista DAAD u Berlin odlazi 1972. gdje ostaje dvije godine. Tu piše dva prva romana "Vuna" ("Yllet") i "Sigismund" ("Sigismund") iz petotomnog ciklusa "Naprsline u zidu" ("Sprickorna i muren", 1978). Godine 1978. doktorira na univerzitetu u Upsali na temi "Jezik i laž" ("Språk och lögn"). Godine 1981. konvertira u judaizam, dvije godine kasnije postaje profesor germanskih studija i filosofije na Univerzitetu Teksas u Ostinu, gdje je radio do penzije. Godine 2006. godine vraća se u Švedsku i objavljuje zbirku - roman u stihovima "Nedjelje američke djevojčice" ("Den amerikanska flickans sondagar"). Književna produkcija Larsa Gustafsona broji oko 90 knjiga. Dobitnik je brojnih skandinavskih i svjetskih književnih nagrada i priznanja, a među posljednjim je "Tomas Man" iz 2014, kao prvi strani pisac koji je odbio ovu nagradu). Djela su mu prevedena na sve značajnije svjetske jezike.
Izdavač knjige je Milorad Popović, urednica izdanja Dragana Tripković, a likovni urednik izdanja Suzana Pajović.
