Sagovornik našeg portal, smatra da ukoliko možemo da priuštimo da bezbrižno sjedimo u kafićima i sa prijateljima ispijamo piće, imamo društvenu odgovornost da nešto od toga uradimo, jer kako podsjeća negdje u svijetu ljudi nemaju da jedu i piju, a neki i strijepe hoće li imati krov nad glavom ili hoće li nastradati neko koga znaju.
Al Ammar Kašić je završio studije psihologije, a već dugo godina se bavi jogom i meditacijom. Iz svog rada, kako na polju psihologije tako i joge, primjećuje da je iz godine u godinu sve više mladih koji se interesuju za rad na sebi. Dodaje da je razgovor sa psihologom „nešto što je bliže crnogorskom mentalitetu“ zbog naučnog pristupa rješavanju problema.
Zašto ljudi upisuju psihologiju: U razgovoru za čitaoce Portala Analitika otkriva kako je počeo da studira psihologiju, prisjećajući se riječi profesora koji mu je predavao.
„Ludi upisuju studije psihologije iz dva razloga – jedan je što žele da pomognu sebi, a drugi zato što vjeruju u parapsihologiju. Onda se razočaraju jer psihologija daje samo informacije“, kaže Kašić i dodaje da se te informacije mogu iskoristiti za rad na sebi.
Njemu je psihologija pomogla da upozna način na koji stvari u stvarnom životu funkcionišu, ali i da veliki značaj ima i neformalno obrazovanje koje stekao usavršavajući jogu i meditaciju.
Smatra da joga treba kod čovjeka da pospješi osjećaj jedinstva.
„Čovjek treba da kroz jogu spozna da je jedno sa svojim tijelom, duhom i sa svim stanjima koja mu se dešavaju. Kada posmatramo šta se dešava oko nas, u porodici, sa prijateljima, često možemo da vidimo nesinhronizovanost između pokreta, govora, govora tijela i slično. Čini se da su ljudi na 100 strana istovremeno. Kada neko vježba jogu on se usredsređuje na procese koji se dešavaju unutar tijela za početak. Tako čovjek postaje svjestan kako diše, kako mu kuca srce, u kom je položaju njegovo tijelo, da li može da ispravi i opusti tijelo, šta može da promijeni da bi se osjećao bolje i slično. Kada čovjek počne da upoznaje kako njegovo tijelo funkcioniše onda je u mogućnosti da se promijeni i prilagodi i na taj način doživi neku vrstu promjene. Ja to zovem da bude bliži pravoj svojoj prirodi“, obrazlaže svoje mišljenje jogin.
Objašnjavajući funkcionisanje čovjeka prisjeća se Karla Gustava Junga, koji mu je kako kaže blizak po shvatanju.
„On je smatrao da čovjekova psiha ima četiri funkcije kroz koje se ispoljava i da se ljudi pogrešno identifikuju sa jednom dominantnom funkcijom. Kada pričamo o našem društvu, koje se svrstava u Zapadno, ostaje ideja da smo identifikovani dominatno sa našom misaonom funkcijom, te zato kroz misli i činjenice upoznajemo stvari. Tako propuštamo neku vrstu dublje integracije sebe sa samim sobom i svijetom oko sebe, jer nam fali uvid u ostale funkcije. Jung kaže da kada se neko identifikuje sa dominantnom funkcijom on je inferioran u onoj koja mu nije dovoljno razvijena“, smatra Kašić.
Postoji mnogo toga što uskraćujemo sebi: Ipak kaže da je i joga utemeljena na činjenicama a zatim navodi primjer astrologije i kako ona može pomoći čovjeku.
„Proučavao sam astrologiju iz naučne osnove i došao do zaključka da ona nema smisla, ali u praksi astrologija ima itekako smisla. U pitanju je odnos koji se stvara između astrologije i ljudi kojima pomaže da lakše dođu do uvida. Potrebno je samo da se dođe do drugog jezika kojim se može komunicirati. Ne mora sve da bude ono što je nama poznato. Postoji dosta toga što uskraćujemo sebi kada stavimo amove. Uvijek smo suočeni sa izazovom da promijenimo sebe ili nešto drugo kada prihvatimo da je nešto moguće“, objašnjava sagovornik Portala Analitika.
Dodaje da je sve u strahu od promjena i nepoznatog, te da čovjek ne želi da mijenja ništa da bi imao kakvu takvu sigurnost.
„Mi se svi vezujemo za osjećaj sigurnosti, kažemo - Ovo ne valja ali mi je poznato. Ovo je jedan od razloga zašto žrtve nasilja stalno ostaju u istim okolnostima. Plaše se promjena i šta će im donijeti nesigurnost, a imaju čitav svijet pred sobom. Kako to objasniti nekome? Sami sebi stavljamo ograničenja kroz percepciju kojom posmatramo stvari. Na toj percepciji upravo treba da radimo. Da budemo slobodniji, da razvijamo osjećaj da je sve na neki način duboko u redu. Ali kako doći do toga? To je dugotrajan proces, nije stvar koja se dešava preko noći. Može i preko noći ali su to slučajevi koji su tragični, koji nam krajnje promijene percepciju, kao što su nesreće velikih razmjera i slično“, kaže Kašić.
Pozitivno mišljenje vidi kao mač sa dvije oštrice jer smatra “da nije sve onako kako izgleda da jeste”.
„Ljudi često pogrešno zamjeraju ljudima koji se zalažu za moć pozitivnog mišljenja da su površni, što donekle ima utemeljenja, ali isto tako radi se i o razumijevanju. Uvijek postoje slojevi i slojevi razumijevanja. To što neko misli pozitivno ne znači da treba da potiskuje svoju negativnost, nego da razvije veće razumijevanje za ono šta se događa i da razvije osjećaj da će na kraju sve biti u redu“, objašnjava psiholog i jogin.
Dodaje da pomenuta promjena ne može da se dogodi ukoliko je osoba nervozna pa onda naredi sebi da misli pozitivno.
„To nije dovoljno zato što ne vjerujemo sebi i lažemo sebe i to nije rješavanje problema. To stvara nagomilanu frustraciju koja će kada tada da pukne na nekoga u nekoj situaciji. Ta nagomilana frustracija se uglavnom izražava kroz tijelo, tako bar tvrde zagovornici pozitivnog razmišljanja“, zaključuje Kašić.
Čovjek može stalno da bude rasterećen i bezbrižan: Tokom razgovora sagovornik Portala Analitika se prisjeća kako je on ušao u proces rada na sebi. Prvo je počeo sa jogom još u osnovnoj školi i to dok o toj oblasti u Crnoj Gori malo ko znao, a u enciklopediji je samo postojala fotografija čovjeka koji dubi na glavi i par rečenica o tome šta je joga.
Kaže da je potrebna edukacija mladih prije svega o prednostima koje donosi bavljenje jogom a koje su očigledne.
„Kada prenosim učenje o tome šta je joga i dalje učim sebe. Svako ko je došao makar na jedan čas joge nije rekao da je izgubio sat vremena već je izašao sa utiskom da čovjek može stalno da bude rasterećen i bezbrižan. Možemo mladima da pričamo o tome kako joga suštinski može da promijeni njihov život na bolje i dovede ih bliže ostvarenju ciljeva, naravno ako se konzumira na pravi način“, smatra Kašić i dodaje da ne treba potiskivati osjećanja i biti prisilno srećan.
Objašnjava da ne treba da budemo apatični zato što ne možemo da nadvladamo neke situacije, već treba da težimo da razumijemo kako svijet i mi funkcionišemo, te kako kroz njega djelujemo.
„To će neminovno dovesti do povećanja društvene odgovornosti i angažmana zato što niko neće dozvoliti da stvara nešto što ne prija nekome od nas, nego će raditi na tome da stvari dovede u red. Čovjek treba da ima povjerenja u proces u koji je ušao i ako autentično vjeruje ne može da omane. Ta ideja će se širiti - neko ispriča svom prijatelju, on svom i tako dalje. Na jogu uglavnom ljudi dolaze po preporuci prijatelja. Imamo potrebu da dijelimo sa drugima ono što mislimo da je značajno i što je dobro. To možemo da vidimo i na primjeru nekog dobrog filma“, tvrdi sagovornik našeg portala.
Joga je u Kašićevom životu imala značajnu ulogu ali je kako kaže bilo različitih odstupanja. Ipak sada je svjestan da je u pitanju veliki proces u koji ima povjerenja.
"Dok sam bio na fakultetu praktikovao sam solarnu jogu koja daje osjećaj zasljepljujuće unutrašnje radosti do te mjere da nemaš razloga da učiš više i postavljaš sebi pitanje šta je prioritet? Da se osjećaš bezbrižno i srećno dok ti roditelji šalju novac da studiraš ili da učiš iz kopiranih knjiga nešto što te uopšte ne interesuje, zato što su to sažvakana i prepričana slova“, prisjeća se današnji psiholog.
Dodaje da mu je ipak joga pomogla jer nije bio opterećen ishodom učenja to jeste izlascima na ispite. Bio je kako kaže pomiren sa činjenicom da je velika stvar i to što je izašao na ispit. Vjerovao je u proces znajući da će završiti fakultet. Pomoću joge je savladao i tremu koju je imao dok je nastupao pred ljudima.
Treba da naučimo da upravljamo svojom mašinom: Sagovornik Portala Analitika smatra da osvješćujući djelove svoga tijela, ali i misaone procese, čovjek shvata da može da izgubi kontrolu jer je uopšte i nema.
„Pomoću joge razumijemo da je jako lako upravljati svojom mašinom, samo treba da budemo svjesni zašto donosimo odluke“, kaže dugogodišnji jogin.
Prisjeća se i različitih tragičnih situacija kada mu je bavljenje jogom pomoglo jer je znao kako da kontroliše disanje, drži tijelo i vjeruje u proces koji se dešava, kao i u to da će sjutra svanuti novi dan.
„Svi gajimo ideju o posebnosti sebe, vjerujemo da smo ovdje jer imamo specijalne sudbine koje čekaju samo nas, te da se loše stvari dešavaju drugim ljudima. Kada čovjek razvije osjećaj da to nije tako i kada sebe doživi kao dio prirode u onom smislu Kosmosa u kome se nalazi na planeti koja kruži oko zvijezde, onda će shvatiti da ne postoji posebnost“, objašnjava Kašić.
Radeći na sebi neminovno čovjek upoznaje i tamnu stranu sebe, a sagovornik Portala Analitika kaže da su u pitanju dva procesa.
„Razvojem svijesti čovjek treba da njeguje i osjećanja. Nije dovoljno da razvijemo misaonu funkciju moramo da razvijemo i osjećajnu, osjetnu i intuitivnu funkciju. Sa procesom razvoja svjesnosti i svijesti mi treba da njegujemo ljubav i pažnju prema sebi jer ćemo u jednom trenutku shvatiti kakvi smo neljudi, pravu motivaciju za djelanjem... Shvatićemo zašto smo u vezama, zašto smo na fakultetu koji nas ne interesuje, zašto radimo posao koji ne volimo... Lako nam je drugima da objasnimo, ali kako ćemo objasniti sebi kako provodimo svoje dane“, navodi primjer psiholog.
Dodaje da treba da imamo razumijevanja za sebe, da razvijemo saosjećanje za sebe prije nego ga razvijemo za druge. Kaže da ne treba da prebacujemo sebi za odluke koje smo donijeli u prošlosti jer su kako smatra u tom trenutku te odluke bile opravdane i najbolje.
Skloni smo površnosti: Kao razvojni put Kašić vidi i promjenu načina ishrane na kome je prešao od mesoždera, pa sve do vegana.
Kaže da je meso koristio u ishrani jer nije razmišljao o onome što se dešava oko njega, te da je bio učesnik u jednoj krajnje okrutnoj industriji.
„Tada nisam znao za bolje. Promjenom percepcije počeo sam da uviđam da su životinje živa bića koja neko ubija da bih ja mogao da ih jedem. To me je natjeralo da se zamislim“, priča sagovornik Portala Analitika.
Dodaje da promjena ishrane nije bila laka zbog društvenog pritiska, te da je prolazio kroz krize kada je želio da se vrati ishrani sa mesom. Prisjeća se pritiska okoline koja ga je navela da preispita svoju odluku da postane vegetarijanac, a kasnije i vegan.
„Rođen sam u društvu koje smatra da je u redu ubijanje drugih samo zato što to možemo da radimo, samo zato što smo jači od krave ili pileta. Nisam postao vegan iz zdravstvenih razloga već iz etičkih. Postao sam svjestan da nije u redu da se rade neke stvari, nije u redu da ubijamo druge i nikada to neće biti u redu. Namjerno kažem druge jer životinje imaju svoje osobnosti, to svako ko ima kućnog ljubimca zna. To mi je fascinatno, svi koji imamo kućne ljubimce – mazimo ih i pazimo ali i istovremeno hranimo drugim životinjama“, ističe jogin i dodaje da su sada njegovi prijatelji i porodica prihvatili to da je njegov način ishrane drugačiji od uobičajenog.
Savjeti koje je dobijao od okruženja u vezi sa ishranom i načinom života, smatra uobičajenom pojavom za crnogorsko društvo.
„Skloni smo površnosti, imamo shvatanja koja su i dalje na plemenskom nivou. Šta je dobro a šta nije odlučuje pleme to jeste društvo. Treba da se borimo sa tim jer će nam kvalitet života biti bolji ako budemo radili nešto autentično. Mi smo malobrojno društvo i lako sebe možemo da dovedemo na nivo koji je jednak utopiji. Samo treba da maknemo amove, skinemo naočare za sunce i shvatimo da naspram nas stoji osoba od krvi, mesa i osjećanja. Tada nećemo nikome nanositi bol jer smo svi bliski. Svi putujemo kroz Kosmos i treba kvalitetno da provodimo to vrijeme. Na kraju krajeva živimo u vrlo privilegovanom društvu. U doba interneta ne znati nešto je samo stvar stava i ničega više. Ispod prstiju sve nam je dostupno“, smatra psiholog i jogin Al Ammar Kašić.
Kristina ĆETKOVIĆ
