„Na Prajd, po mom mišljenju, treba da dođe svako kome je stalo do ljudskih prava svih ljudi u Crnoj Gori“, tvrdi sagovornik Portala Analitika i dodaje da su na Treći Montenegro Prajd dobrodošli svi.
Kalezić kaže da je sve spremno za ovogodišnji Prajd koji je zakazan za nedelju 13. decembar i poziva sve, bez obzira na seksualnu orijentaciju, da dođu i učestvuju na „lijepi, šareni Prajd koji će biti i veseliji u odnosu na prethodne ali i koji će donijeti promjene“.
Sagovornik Portala Analitika objašnjava da je za vidljivost LGBTIQ osoba izuzetno važno da maršuta Povorke ponosa obuhvati centar glavnog grada.
„Poenta je da prođemo tuda gdje generalno ljudi prolaze konstantno. Smisao je da prošetamo kroz grad, da makar tu slobodu koju ćemo imati toga dana, na trasi kraćoj od jednog kilometra, imamo onuda kuda ljudi cirkulišu tokom dana i gdje mogu da nas vide. Na svim onim mjestima gdje ljudi žive, prolaze, piju kafu i slično. To je poenta. Takva šetnja podiže našu vidljivost i svaka promjena predstavlja osvajanje novih sloboda“, smatra predsjednik UO NVO „Queer Montenegro“.
ANALITIKA: Većina parada se organizuje sredinom godine, kako bi se održala tradicija obilježavanja Dana ponosa LGBTIQ osoba. Međutim u Crnoj Gori taj datum uvijek varira. Zbog čega?KALEZIĆ: Prvi Prajd smo organizovali u oktobru 2013. godine jer je tada bio pogodan trenutak za organizovanje Povorke. Sledeće godine smo planirali da Prajd organizujemo u junu, jer je 28. jun Međunarodni dan ponosa LGBTIQ osoba. Međutim Prajd zahtijeva velike dodatne mjere obezbjeđenja i angažovanje policije, a poznato je da krajem juna u Crnoj Gori počinje turistička sezona, te je policija prilično preopterećena. Iz svega navedenog smatrali smo da bi za policiju bilo preveliko opterećenje da obezbijede Prajd ali i da sezona ide nesmetano. Tada smo odlučili da ne komplikujemo dodatno situaciju nego da jednostavno pomjerimo Prajd.
Odlučili smo da Drugi Montenegro Prajd organizujemo u oktobru ili novembru i tako je i bilo. Prajd 2014. je organizovan kada su se, kako se kaže, sve kocke posložile i kada je bezbjednost bila aprolutno zagarantovana.
Ove godine smo odlučili da Povorku ponosa organizujemo u oktobru i da taj mjesec bude tradicionalan za održavanje Montenegro Prajda, iz više razloga. U regionu se u junu organizuje više prajdova, uostalom kao i u širom Evrope, te zbog toga crnogorski Prajd ne bi bio posjećen i ispraćen kako treba. Ne smijemo zaboraviti Zagreb Prajd na koji dođe oko 10.000 ljudi i koji je centralni događaj u ovom dijelu Evrope. Iz svih navedenih razloga je bolje da Montenegro Prajd bude u oktobru, a sa druge strane u pitanju je i angažovanje policije. Nadam se da će broj angažovanih policajaca biti iz godine u godinu sve manji. Iako je ovogodišnji Prajd bio zakazan za oktobar morali smo da ga odložimo zbog sveukupne političko-društvene situacije.
ANALITIKA: Ove godine Prajd je zakazan za nedelju 13. decembar. Kako teku pripreme?
KALEZIĆ: Sve je spremno. Čekamo još neke materijale da nam stignu iz štamparije ali generalno sve je u potpunosti spremno da u nedelju imamo jedan lijepi, šareni Prajd koji će biti i veseliji u odnosu na prethodne ali i koji će donijeti promjene. Ove godine maršuta će biti drugačija. Konačno će se Prajd desiti i ne sumnjamo da će to biti u nedelju 13. decembra.
ANALITIKA: Donijeli ste odluku o promjeni maršute Povorke i naveli da je bitno da maršuta bude u centru Podgorice. Zbog čega insistirate da Prajd bude u samom centru?
KALEZIĆ: Poenta je da prođemo tuda gdje generalno ljudi prolaze konstantno. Smisao je da prošetamo kroz grad, da makar tu slobodu koju ćemo imati toga dana, na trasi kraćoj od jednog kilometra, imamo onuda kuda ljudi cirkulišu tokom dana i gdje mogu da nas vide. Na svim onim mjestima gdje ljudi žive, prolaze, piju kafu i slično. To je poenta. Takva šetnja podiže našu vidljivost i svaka promjena predstavlja osvajanje novih sloboda.
ANALITIKA: Šetnja u Nikšiću, u organizaciji NVO „LGBT Forum Progres“, je zabranjena. S druge strane iz „Queer Montenegro“ ste naveli ste da ćete ove godine „prošetati“ za svaki crnogorski grad. Zbog čega je teško u drugim gradovima organizovati i održati Prajd?KALEZIĆ: Ne zaboravimo da se prije 2013. godine uradilo jako puno aktivnosti u Podgorici. Sve od 2009. godine pa do 2013. kada je održan Prvi Montenegro Prajd. Prajd u Podgorici se nije desio odjednom i slučajno već su se stvarali uslovi da se Povorka ponosa desi. U drugim sredinama to nije rađeno, skoro pa da nisu implementirane nikakve aktivnosti na lokalnim nivoima u cilju smanjenja homofobije i transfobije. Zbog toga i postoje ogromni otpori i problemi u upotrebi prava na slobodno okupljanje LGBTIQ osoba. Prajd u Nikšiću, prema onome što je policija saopštila, je zabranjen iz bezbjednosnih razloga. Međutim, ova zabrana nije smjela da se dogodi. Sve LGBTIQ osobe moraju imati pravo na slobodu okupljanja na svako mjesto i država mora garantovati tu slobodu. I nažalost Podgorica je, osim Budve 2013. godine, grad u kojem LGBTIQ osobe mogu da koriste pravo na javno okupljanje.
Glavni zahtjev i poruka ovogodišnjeg Prajda je slobodna šetnja za svaki grad u kojem su LGBTIQ osobe nevidljive i primorane da žive u strahu. Zahtijevaćemo od države da konačno na lokalnim nivoima počne implementaciju aktivnosti koje će dovesti do toga da LGBTIQ zajednicu budu ohrabrene i vidljive na lokalnim nivoima što će dovesti do naše vidljivosti, da li u obliku Prajda ili vidu nekih drugih aktivnosti.
ANALITIKA: Da li planirate da možda sledeće godine održite Povorku ponosa u nekom drugom gradu?
KALEZIĆ: Ne. Što se tiče Montenegro Prajda i NVO „Queer Montenegro“ naš primarni fokus u tom smislu je na Podgorici. Kada su u pitanju druge aktivnosti svakako da planiramo njihovu implementaciju i u drugim gradovima.
ANALITIKA: Koga ćete pozvati na ovogodišnji Prajd?KALEZIĆ: Generalno na Prajd su pozvani svi. Što kažu naše kolege iz Srbije „Na Prajd se ne zove, na Prajd se dolazi“. Što se države tiče mi smo ove godine uputili poziv predsjedniku Skupštine i svim poslanicima, poziv će biti upućen i predsjedniku države i premijeru, svim ministrima, kao i sudovima i Tužilaštvu. Svi oni će dobiti poziv. Ko će od njih biti na Prajdu to ćemo tek da vidimo. To je njihova odluka. Ovo je momenat da se vidi stvarna podrška i da država bez dodatnih pritisaka pokaže na kojem je nivou i koliko je spremna da podrži naša ljudska prava. Na Prajd su dobrodošli svi oni koji žele da daju doprinos da se naša ljudska prava poštuju.
ANALITIKA: Kako bi ocijenili ovogodišnji položaj LGBTIQ osoba u odnosu na prethodnu godinu?
KALEZIĆ: Nismo imali neke velike promjene. I dalje imamo jako puno problema. Ono što je bolje jeste postupanje sudova i tužilaštva, tu bilježimo određeni napredak. Međutim primjećujemo nazadovanje kada je u pitanju implementacija LGBT Strategije, Akcioni plan implementacije strategije je ove godine prilično zapostavljen. Povorka ponosa u Nikšiću je tri puta zabranjena, tako da to nije nešto što ide u korist državi koja ima politiku za borbu protiv homofobije i transfobije. Državi koja ima ustaljenu politiku to nije smjelo da se desi, pogotovo ne da zapostavi pomenutu politiku, ali borimo se dalje. Nema stajanja i nema predaje. Sada je prilično jasnije, koji su to problemi na koje se moramo ozbiljnije fokusirati tokom sledeće godine. Znamo koje karike su bile loše i prilično je jasno šta će morati sve da se sredi kako bi se sledeće godine i dalje ostvarivao napredak.
ANALITIKA: Šta bi poručili ljudima, zbog čega da prisustvuju Trećem Montenegro Prajdu, posebno u odnosu na njihovu seksualnu orijentaciju?
KALEZIĆ: Što se LGBT osoba tiče – niko ne može da da toliki doprinos za poštovanje naših prava kao mi. Sve dok mi ne budemo spremni da se još više i više zalažemo i zahtijevamo poštovanje naših osnovnih ljudskih prava i našu jednakost, to neće ići brzo. Naša uloga u tom procesu je najveća. Kada se mi direktno zalažemo za naša prava to je potpuno drugačije u donosu na to kada nas nema puno i kada nam glas nije snažan i jak.
Ja sam svjestan da mnoge osobe koje bi došle na Prajd i dalje nisu dovoljno ohrabrene. Ono što me ohrabruje i raduje jeste činjenica da svake godine imamo povećanje broja LGBTIQ osoba koje izađu na Prajd, naravno uz sve naše prijatelje, članove porodica i druge.
Prajd nije samo skup LGBTIQ osoba, to je skup koji se primarno bori za ljudska prava LGBTIQ osoba ali u nijednom trenutku ne smijemo da zaboravimo momenat u kome borba za ljudska prava jedne grupe, bilo koja da je u pitanju, je borba za prava svih građana i građanki. Na Prajd treba da dođe svako kome je stalo do ljudskih prava svih ljudi u Crnoj Gori. Nije ovo pitanje samo nas. Kada je u pitanju skup o pravima žena, pravima Roma, Aškalija i Egipćana, osoba sa invaliditetom, radnika kojima su uskraćena prava, nije to samo skup koji će da dovede do poboljšanja položaja navedenih grupa, već skup za sve nas, za sve one kojima su ljudska prava uskraćena na bilo koji način.
Negdje je najteže shvatiti odbranu našeg prava, u društvu u kakvom jesmo, ali s druge strane, po mom mišljenju, i najhrabrije. Ne smijemo da zaboravimo da nam je podrška ljudi koji ne pripadaju LGBTIQ populaciji izuzetno bitna u ovom trenutku. Kazao sam da se naš glas čuje najsnažnije kada dolazi od nas samih, ali s druge strane mi ne možemo da se izborimo za našu slobodu bez podrške drugih ljudi. Tako da bih jednako pozvao i one koji jesu i one koji nisu LGBTIQ osobe da u nedelju dođu na Prajd i da zajedno pošaljemo poruku da ljudska prava u Crnoj Gori treba da budu jednako poštovana za sve grupe kojima su ta prava ugrožena.
Kristina ĆETKOVIĆ
