U predstavi, koja je nastala iz projekta "Kulturno-umjetničko stvaralaštvo kao vid rehabilitacije", igraju glumci Aleksandar Radulović i Marija Backović, i zatvorenici Zoki, Đole, Bato, Savo, Neno, Maśa i Šulc.
Asistentkinja reditelja je Marija Backović, glumac-saradnik je Aleksandar Radulović, dramaturg Vasko Raičević, za tonsku obradu je zadužen Veljko Obradović, za fotografiju, video i montažu Ivan Čojbašić, vizuelni identitet potpisuje Jovo Vukčević, a produkciju i organizaciju Dragana Tripković, Milena Čaran i Slobodan Radović.
- Mislili smo da idemo na put koji vodi u srce tame. Ispod tih naslaga gijeha i kazni koji su srasli sa kožom i više se ne može razumjeti koji je sloj bio prvi - da li kazna dolazi prije prestupa ili idu istovremeno - postoji neki prostor, omeđen i kontrolisan. Kao sistem ogledala koja se ogledaju jedna u drugima, geometrijske strukture koje se sužavaju ka dnu, zidovi koji brane društvo istovremeno su i odbrana od tog društva. Vrijeme kazne će proći, ali se kazna nikada ne završava i zidovi se nikada neće srušiti. Mi smo izmislili takav svijet, mi živimo u njemu, mi ga zovemo slobodom. Zato smo otišli u krug, da bismo vidjeli hamletovsku "suštinu stvari". Rekli su nam da budemo oprezni, da ne okrećemo leđa, tamo nema ništa dobro. Tamo su Drugi. Ne-mi. Budite na distanci. Ne uživljavajte se u predstavu... A mi smo morali da vidimo što je iza, znali smo da mora biti nešto važno. Tamo ćemo pronaći nadu, kako bismo inače živjeli? Tamo si ti, čovjek, čekaš da samom sebi dođeš u posjetu. U krugu ćemo pronaći ljudskost. Onu koju smo izgubili u samicama slobode - zapisao je dramaturg ove predstave, Vasko Raičević.
- Smisao četvoromjesečnih susreta sa zatvorenicima bio je u tome da im pokažemo da nijesu zaboravljeni, da u svakom probudimo onog prošlog njega i dokažemo mu da još uvijek postoji... Da povratimo njegovo izgubljeno povjerenje u sebe, a potom i u drugog... Da teatarskom igrom otupimo oštre ivice realnosti i učinimo da može da vidi i van granica betonskog zida sa bodljikavom žicom... Da potvrdimo da je novi život moguć... Da umjesto "pauze" stisnemo - "PLAY"! Da li nam je išta od toga pošlo za rukom? Bilo bi lijepo da jeste. Ali, jedino što mi imamo da ponudimo kao rezultat naših susreta je predstava. Samo što naša predstava nije sasvim predstava, već je i sama susret. Prilikom tog susreta zatvorenici publici daju uvid u vrijeme provedeno u zatvoru - riječi su reditelja Mirka Radonjića.
Predstava "Život na pauzu" proizvod je projekta koji su sproveli A"B Film Montenegro" i ATAK u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, kao dio većeg projekta "Usmjeravanje zatvora ka zajednici - sprječavanje zlostavljanja u zatvorima kroz reformu sistema rehabilitacije i resocijalizacije", a koji realizuju NVO Juventas i Akcija za ljudska prava - HRA, uz podršku Delegacije Evropske unije i Ambasade Velike Britanije u Podgorici.
Reprizna izvođenja najavljena su za 19. i 20. novembar.
