Sada država planira da ljekarima koji su zaposleni u sistemu javnog zdravstva potpuno zabrani da rade kod privatnika. I da se opredijele. Ili u državnim ili u privatnim ordinacijama i klinikama.
“Percepcija građana je takva da čekaju mjesecima na pregled kod ljekara u Kliničkom centru, a taj isti ljekar u privatnoj zdravstvenoj ustanovi ih pregleda maltene isti dan. To je jedan od razloga za ukidanje dopunskog rada ljekara kod privatnika“, objašnjava za Portal Analitika dr Halil Duković, član Odbora za zdravstvo i poslanik DPS-a.
Čista diskriminacija: Ako bude usvojen, a sva je prilika da hoće brzo, jer je prošao matični odbor, ovaj zakon će omogućiti ljekarima da dodatno rade u drzavnim bolnicama. Ili da u slobodno vrijeme rade neki drugi posao....“Možemo biti moleri, frizeri, ali nećemo moći raditi za ono što smo se školovali“, uglas objašnjavaju protivnici ovog rješenja uz ocjenu da je riječ o čistoj diskriminaciji.
Bivši ministar zdravlja, sada član URE, Miodrag Pavličić kaže da ima mnogo većih problema u zdravstvu i da je ukidanje dopunskog rada ljekara u ovom trenutku, kada hirurg radi za 600 eura, loše rješenje.
On navodi da niko nema pravo da se ljekarima miješa u to kako će provoditi svoje slobodno vrijeme, a na konstataciju da ni sudija ne može ujutro biti sudija, a poslijepodne advokat ili vojni pilot ujutro voziti vojni avion, a popodne voziti avion za privatnu komercijalnu kompaniju, odgovara da je „ljekar ljekar 24 sata i da je dužan da pruži pomoć u bilo koje vrijeme“.
Pavličić kaže i da nije osnovano zabranjivati rad ljekarima u privatnim ordinacijama zato što postoji percepcija da ljekari pacijente iz državnih šalju u privatne ordinacije. „Ako to rade, onda takvi ljekari ne trebaju ni državnim ni privatnim klinikama i najbolje je da odmah skinu bijeli mantil“, kaže on uz opasku da ne može da zamisli da njegove kolege koji su vrhunski stručnjaci tako nešto rade.
Korupcije u zdravstvu kao u ostalim oblastima: Sa njim je saglasna i predsjednica Sindikata zdravstva dr Ljiljana Krivokapić koja tvrdi da korupcije u zdravstvu, ima ni manje ni više nego u drugima oblastima. “Nije ovo način da se sa tim izađe na kraj, Time treba da se bavi resorno ministrastvo i inspekcije, ukoliko su prepoznali da ima korupcije u zdravstvu”, kaže ona i dodaje da se ne mogu svi ljekari stavljati u isti koš.
Krivokapić, koja je oštro protiv rješenja da se ukine dopunski rad u privatnim ordinacijama, ocjenjuje za Portal Analitika da niko ne pita zaposlene u drugim oblastima šta rade u svoje slobodno vrijeme. “Zna se da zaposleni u prosvjeti drže private časove kako bi dodatno zaradili jer imaju male plate. Naše medicinske sestre se muče i rade dodatno kako bi omogućile svojoj porodici bolji standard. Naravno da bi bilo mnogo bolje kada bi imali pristojne plate da ne moraju da rade u slobodno vrijeme”, kaže ona.
Zvanično, jedan od razloga za ukidanje dopunskog rada kod privatnika je I da se smanje redovi čekanja u državnim bolnicama. Zato je ljekarima omogućemo da, ukoliko žele, dodatno rade po četiri sata, u državnim bolnicama.
Šta sa listama čekanja: Dr Pavličić, međutim, smatra da liste čekanja postoje svuda u svijetu i da je problem u novcu. “Imamo 1. 000 zakazanih kardivaskularnih operacija a sistem može da plati tekuće godine 300. To je problem. Nema novca za zdravstvo”, kaže on i dodaje da važeći zakon jasno propisuje kako da se izđe na kraj sa ljekarima koji ne pregledaju dovoljan broj pacijenata.
“Njihovi šefovi moraju da monitoringuju rad ljekara i lako je utvrditi koliko ljekar pregleda pacijenata. To što oni neće da rade svoj posao, to je druga priča”, kaže Pavličić.
Dr Duković, međutim, ukazuje da bi nam u toj situaciji trebalo više “”kontrolora nego ljekara”. Zato je ovo rješenje, koje je predložilo Ministarstvo, najbolje, podvlači on I dodaje da ako neko hoće da radi dodatno može u svojoj matičnoj kući I za to će biti dodatno plaćen.
Do sada su ljekari mogli da rade dodatno samo u privatnim ordinacijama koje su umrežene sa sistemom javnog zdravstva i to uz prethodno odobrenje poslodavca.
Ukoliko ne poštuju propise, radi se o težoj povredi radne dužnosti. Ne zna se koliko ljekara radi bez dozvole u ordinacijama koje nijesu umrežene.
Poznato je da su dvije ljekarke iz Bijelog Polja, koje su radile privatno bez dozvole , suspendovane zbog toga. Jedna od njih je uzela knjižicu i prešla da radi u privatnu kliniku.
Da li će ljekari preći kod privatnika: Zato mnogi postavljaju pitanja da li će većina ljekara, ako se usvoji ovaj zakon, preći u privatnu praksu?”
”Ne vjerujem da će većina ljekara napustiti državne bolnice, iako su kod privatnika bolje plaćeni. Problem će možda biti što će privatne ordinacije morati da angažuju ljekare sa strane”, tvrdi dr Duković.
Dr Pavličhić, međutim, kaže da će, prema njegovim informacijama, ljekari koji imaju preko 50 godina, posebno oni koji važe za vanserijske stručnjake sigurno tražiti drugo uhljebljenje. Njegovo mišljenje dijeli i dr Krivokapić, koja se plaši da će državne zdravstvene institucije ostati bez najboljih stručnjaka.
I dok zakon čeka na usvajanje u Skupštini, oko 220 ljekara specijalista iz KCCG potpisalo je peticiju i uputilo je ministru zdravlja Budimiru Šegrtu, premijeru Milu Đukanoviću i poslanicima u Skupštini, tražeći njegovo odlaganje. Šegrt je predlog odbio uz obrazloženje da je prošao najširu raspravu i će unaprijediti zdravstveni položaj ljekara.
Dopunski rad napravio haos: Predlog Ministarstva podržava i Ljekarska komora a predsjednik Đoko Jočić smatra da je dopunski rad ljekara iz javnih zdravstvenih ustanova kod privatnika napravio haos u zdravstvenom sistemu i kompromitovao tu profesiju. Prema njegovim riječima, dopunski rad u matičnoj javnoj zdravstvenoj ustanovi je prihvatljiv, što je praksa i u zemljama Evrope, pod uslovom da su doktori i ostali zdravstveni radnici na startu adekvatno nagrađeni za svoj rad, a ne da to simbolično valorizuju. Jočić ukazuje da tokom dvije javne rasprave nijedan doktor iz javnog zdravstvevnog sistema nije iznio primjedbe na predlog zakona o zdravstvenoj zaštiti.
No, nije baš sve to tako kristalno jasno. Ukoliko Izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti budu usvojene u Skupštini ljekari, smatra predsjednik Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović, zdravstveni radnici imaju osnova da se žale Ustavnom sudu.
"Logično je da se pokrene jedna takva inicijativa, ukoliko taj zakon bude zaista i donešen, pa neka Ustavni sud konačno odluči o tome da li su, na taj način, povrijeđena prava ljekara i da li oni zaista imaju pravo da nakon završenog posla obavljaju dopunski rad u nekim drugim zdravstvenim ustanovama", kazao je Begović.
On ističe da treba obezbjediti i da država ne bude zakinuta, odnosno da ima određene benefite od takvog rada da se plaća određena nadoknada u vidu poreza.
Dopunski rad ljekara kod privatnika i da li ga ukiniti nije briga samo Crne Gore. I zemlje regiona vijećaju što im je i kako činiti, jer su i tamo prepoznali da građani misle da je to najveći izvor korupcije.
Kakvo je stanje u zemljama regiona: Tako su u Hrvatskoj na kraju pronašli kompromisno rješenje, iako je bilo raznih predloga, pa čak i taj da načelnici i direktori ne smiju da rade kod privatnika a ostalm ljekarima da bude dozvoljeno.
Tako će ljekari zaposleni u državnim bolnicama u toj zemlji ubuduće legalno moći da radei kod privatnika ako liste čekanja na njihovim odjeljenjima nijesu preduge i ako su prethodne godine ostvarili najmanje prosječnu normu. Doktor da bi dobio dozvolu mora zaraditi više od svoje prosječne bruto plate pomnožene s koeficijentom djelatnosti za koju traži odobrenj e.Odobrenje će se izdavati na godinu dana, a može ga dobiti najviše 50 posto zdravstvenih radnika u sklopu iste specijalnosti jedne bolnice, i to samo ljekari koji su potpisali suglasnost da su spremni da rade duže od 48 sati nedjeljno.
Kao kompromisno rješenje kod nas, dr Krivokapić predlaže da se dozvoli dopunski rad u legalnim zdravstvenim ustanovam, da se zna tačno određeno vrijeme kada i koliko ljekar zaposlen u državnoj bolnici može da radi i da se plaća porez drzavi.
U međuvremenu, država treba da radi na povećanju zarada zaposlenih u zdravstvu.
Ima i druga mogućnost. Da se izmjene zakona usvoje, pa da se žmuri na njegovu primjenu. A onda, kada je radi javnosti to potrebno, nekog ljekara suspenduju jer radi privatno. Iako je kod nas liječenje besplatno, prema nekim računicama, godišnje građani oko 100 miliona eura daju za usluge u privatnim zdravstvenim ordinacijama i za plaćanje ljekova. U konačnom, zdravlje nema cijenu.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
