Sagovornica Portala Analitika, Bojana Živković smatra da sada ima potpuno jasnu sliku svog životnog puta, ali i partnera.
„Kada otkrijemo sebe, onda bez muke možemo da podijelimo sebe sa drugom osobom. Onda nam neće biti teško da podijelimo i sve drugo, kao što je spremanje kuće, briga o djeci, briga o finansijama, a što je najvažnije da podijelimo mnogo ljubavi“, otkriva tajne uspješne veze Bojana.
Dodaje da ukoliko osobe uđu u brak a da pritom nisu u mogućnosti da artikulisano izraze svoje emocije, da smireno i otvoreno kažu šta ih muči, da u partneru vide najboljeg životnog saputnika a ne najvećeg neprijatelja, onda je vrlo vjerovatno da taj brak neće biti uspješan
Za uspješan partnerski odnos, za čitaoce Portala Analitika, Ivan Blažević preporučuje zagrljaje najmanje dva puta dnevno, podsjećanje da vole jedno drugo, da se poštuju i da ne prestanu da maštaju svoju zajedničku budućnost.
„Jako je važno da u brak uđemo sa razrađenim temama iz svog života, i to onim osnovnim, poput odnosa sa svojim roditeljima, osvješćivanje svojih emocija i potreba, komunikacija, odnosno kako ostvarujemo kontakt sa drugim ljudima. Te teme nas definišu, pa ako ih nismo razradili, ni brak nam neće biti nešto mnogo definisan“, smatra Ivan i dodaje da veliki problem leži u našoj kolektivnoj svijesti, koja je, kako kaže, na žalost na vrlo niskom nivou razvoja.
Prema njegovom mišljenju, kolektivna svijest utiče na veliki broj partnerskih odnosa i svodi ih na primitivan i nekonstruktivan odnos.
ANALITIKA: I jedno i drugo se bavite neobičnim zanimanjem, pored svojih profesionalnih angažmana. Možete li nam bolje objasniti o čemu se radi?
BOJANA: Ivan je inženjer kompjuterskih tehnologija, a ja sam prevoditeljka za engleski jezik. Međutim, pored ovih zanimanja, oboje imamo svoje pasije, Ivan ples, a ja razgovor i igru. Ali, to nisu bilo kakvi ples, razgovor i igra. Nezavisno jedno od drugog, interesovala su nas neka važna životna pitanja, kao: Šta je moja svrha u životu? Šta me čini srećnim? Šta mi je važno? Kako biram svog partnera? Kako da uspješno komuniciram sa ljudima?
Odgovore na ovakva i slična pitanja, Ivan je našao u terapijskom plesu 5Ritmova, a ja kroz geštalt psihoterapiju. Svi ti odgovori su za oboje bili tako značajni i moćni, pa su nas pokrenuli na edukaciju. Ivan se sada edukuje da postane učitelj plesa 5Ritmova, a ja sam postala faclitatroka Igre transformacije, wingwave kouč i savjetnica u komunikaciji po geštaltu.
IVAN: Upravo sva ta znanja i iskustva koje smo dobili kroz ples i igru su nas inspirisala da ih podijelimo sa drugima. Tako je i nastao „Pokret Blisipline“ u kojem organizujemo radionice za lični rast i rad na sebi i promovišemo životnu filozofiju koja se zasniva na svjesnom upravljanju sopstvenim emocijama, mislima i tijelom, sa ciljem održavanja konstantnog nivoa sreće i zadovoljstva u svemu što radimo i u svakom trenutku. Organizujemo radionice koje su isključivo plesne, zovu se blisaonice i vodim ih ja. Bojana facilitira Igru transformacije u grupi, i radi wingwave koučing i savjetovanje ukoliko neko želi individualni rad. Pored toga, organizujemo radionice koje na neki način objedinjuju ples i Igru transformacije. Radimo sa ljudima koji prolaze kroz značajne faze u svojim životima a koje sa sobom nose stres, pa im je podrška potrebna da iskristališu svoj put. Važno je napomenuti da ne radimo sa ljudima koji su na psihijatrijskim tretmanima i pod medikamentoznom terapijom.
ANALITIKA: Planirali ste da pokrenete svoj sopstveni biznis, da li još uvijek imate te planove i kada će biti realizovani?
BOJANA: Planove za sopstveni biznis kujemo svakodnveno. To nam je velika želja – da imamo svoj biznis. Vjerujemo da bismo bili sjajni poslovni partneri, pored toga što smo fantastični životni partneri. Ivan je već jako dugo uključen u startup zajednicu u Crnoj Gori i redovno prati i učestvuje u svim aktivnostima vezane za IT tehnologije i inovacije. Posljedično je i mene jako zainteresovalo šta se tamo dešava, pa sam se i ja uključila. Početkom ove godine smo pokrenuli naš startup koji nije uspio, ali nam je pomogao da uvidimo šta nam je sve potrebno da bismo bili uspješni.
IVAN: Počeli smo već da razrađujemo novu ideju za stratup poduhvat i nećemo odustati dok ne uspijemo. Osjećamo da imamo „to nešto“ potrebno za vođenje svog biznisa. Jako dobro dopunjujemo i usmjeravamo jedno drugo. Pokretanje biznisa i njegova razrada je proces i sada ne znamo koliko može da traje, ali sam siguran da ćemo uživati u blagodetima svog rada.
ANALITIKA: Kako vidite položaj mladih parova u Crnoj Gori?
IVAN: Škaljivo pitanje. Ne bih govorio o ekonomskoj situaciji u našoj zemlji koja uzrokuje otežano nalaženje posla i rešavanje stambenog pitanja. Mladi parovi se sa tim problemima suočavaju gotovo svuda u svijetu. Mnogo su važniji naši partnerski odnosi i način na koji gradimo svoje porodice. Znam mnogo mladih parova koji su zasnovali porodice i imam utisak kao da su ušli u brak samo zato što „je za to bilo vrijeme“, i zato što se to očekivalo od njih. Često vidim da su ušli u brak i dobili djecu potpuno nespremni da se sa tim nose. Jako je važno da u brak uđemo sa razrađenim temama iz svog života, i to onim osnovnim, poput odnosa sa svojim roditeljima, osvješćivanje svojih emocija i potreba, komunikacija, odnosno kako ostvarujemo kontakt sa drugim ljudima. Te teme nas definišu, pa ako ih nismo razradili, ni brak nam neće biti nešto mnogo definisan. Veliki problem leži i u našoj vrlo jako kolektivnoj svijesti, koja je na žalost na vrlo niskom nivou razvoja. Ona utiče na veliki broj partnerskih odnosa na način da ih svodi na vrlo primitivan odnos, često nekonstruktivan, koji brzo dovodi do zasićenja među partnerima, vrlo teškom rešavanju izazovnih situacija i na kraju do razvoda, kojih je sve više.
BOJANA: Ako u brak uđemo a da pritom nismo u mogućnosti da artikulisano izrazimo svoje emocije, da smireno i otvoreno kažemo šta nas muči, da u partneru vidimo našeg najboljeg životnog saputnika a ne najvećeg neprijatelja, onda je vrlo vjerovatno da taj brak neće biti uspješan. Nažalost, niko od naših roditelja nije uspio da nam kaže šta je za uspješan brak potrebno, pa to moramo sami da otkrijemo, a preduslov za to jeste da otkrijemo sebe. Kada otkrijemo sebe, onda bez muke možemo da podijelimo sebe sa drugom osobom. Onda nam neće biti teško da podijelimo i sve drugo, kao što je spremanje kuće, briga o djeci, briga o finansijama, a što je najvažnije da podijelimo mnogo ljubavi. Danas se u Crnoj Gori, mada sa velikom teškoćom, razbijaju mnogi tabui, pa i onaj da ne moraš biti lud da bi potražio pomoć psihologa, psihoterapeuta, kouča ili šamana, kako ko već voli. Prosto je više nedopustivo da sa sobom vučemo razne muke, kada postoje ljudi svuda oko nas koji nam mogu pomoći i olakšati život nama i ljudima koji su nam značajni.
ANALITIKA: Kako vidite sebe u budućnosti? Čime ćete se baviti i kako ćete vaspitavati djecu?
IVAN: Već dugo razmišljam o svom profesionalnom razvoju i nastavku svoje karijere, koja će se definitivno razvijati u pravcu porodičnog biznisa. Potrebno je vremena da se sve kockice slože, ali strpljivo čekam i radim na malim koracima kojima ću doći do onoga čime želim da se bavim do kraja svog života. Prije svega toga, porodica mi je na prvom mjestu i većinu svoje energije usmjeravam na to, za mene, najvažnije životno polje. Cijelog života sam prikupljao informacije kako ne želim da vaspitavam svoju dijecu, i kakvu vrstu mogućnosti želim da im pružim, a sada sam u prilici da testiram sebe i da uradim više od svojih mogućnosti da u tome i uspijem. Radujem se izazovima koji me čekaju, jer je to jedini način za sveopšti nepredak ličnosti.
BOJANA: Vidim sebe u budućnosti kao zdravu, vitalnu i visprenu ženu, izuzetno zadovoljnu svojim porodičnim i profesionalnim životom. Vodiću svoj biznis u oblasti edukacije i rada s ljudima. Doprinosiću zajednici kroz svoj rad. Putovaću makar dva puta godišnje. Biću uvijek nježna prema sebi. Uživaću u svom roditeljstvu. Moj stil vaspitavanja djece zasniva se na prisutnosti i na kontaktu. Kada sam sa svojim ćerkama, isključivo sam sa njima, nisam na internetu ili ko zna gdje u svojim mislima. Komuniciram sa njima gledajući u njih i bivajući svjesna svake rečenice koju izgovaram. Za mene je ovakav kontakt sa djecom veoma važan. Puna sam podrške za sve njihove poduhvate i želje. Pomažem im da prepoznaju i artikulišu svoja osjećanja, tako da su svjesne kada su srećne, tužne ili bijesne. Postavljam zdrave granice kojima ih pokrećem na kreativnu adaptaciju. U svemu što radim sa njima, provjerim najprije sa sobom: da li bih ja voljela da mi mama ovako nešto kaže ili uradi? Naravno, nisam savršena roditeljka, imam svojih mana, nestrpljiva sam, ponekad zahtjevna i bučna, ali sam defintivno optimalna mama ☺
ANALITIKA: Što bi preporučili mladim parovima poput vas?
BOJANA: Najbolje što sam ikada mogla za sebe da uradim jeste što sam kroz psihoterapiju i druge alternativne načine rada na sebi uspjela sebe da spremim za susret sa Ivanom. Sada imam potpuno jasnu sliku kuda sam krenula i sa kim. Moja preporuka jeste da nikada ne prestanu da razgovaraju i upoznavaju jedno drugo.
IVAN: Toplo preporučujem zagrljaje najmanje dva puta dnevno, podsjećanje da volite jedno drugo (ne zaboravite da ste se zbog toga i spojili na samom početku) i da ste presrećni što imate jedno drugo. Poštujte se i nemojte prestajati da maštate svoju zajedničku budućnost.
Kristina ĆETKOVIĆ
