Sagovornici Portala Analitika otkrivaju zašto su se odlučili za odlazak na brod, što su sve doživjeli, čega su morali da se odreknu, što ih još uvijek drži daleko od kopna…
Lično napredovanje, kotorska atmosfera, prijateljica - kao motivi odlaska na brod: Slavko Karadaglić iz Podgorice, počeo je da plovi prije šest godina, kada se ukrcao na „Carnival Elation“ u oktobru 2010. godine u Alabami. Iz svog iskustva otkriva da kruz linije traže dobre preporuke i nivo obrazovanja u zavisnosti od pozicije za koju se aplicira.
„Imao sam priliku da prije odlaska na brod i nakon što sam diplomirao na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje radim u Hotelu „Splendid“ kao personalni trener, što mi je dalo odličnu odskočnu dasku za nastavak. Nakon nekoliko mjeseci rada u „Splendidu“ odlučio sam da apliciram za rad na kruzerima. Iskustvo iz hotela, preporuka i podrška menadžera Rajka Milašinovića, koji danas radi kao saradnik na fakultetu na kojem sam diplomirao, su mi omogućili bolje šanse za dobijanje posla na brodu“, prisjeća se Karadaglić.
Dodaje da je ubrzo nakon što se prijavio za posao dobio poziv za intervju u Beogradu, te je nakon uspješnog intervjua počeo da prikuplja neophodne papire poput vize, medicinskih nalaza i slično.
Nijednom nije zažalio što se odlučio za ovaj korak na koji ga je navela želja za napredovanjem, konstantnim izazovima i novim iskustvima, i svakim danom je sve sigurniji da je napravio najbolji potez u životu.
Njegova sugrađanka, Tijana Pejović se još 2002. godine odlučila da plovi, nakon što se preselila u Kotor gdje je započela studije.
„Upravo je kotorska atmosfera ono što me je "natjeralo" da počnem da plovim. Shvatila sam da su pomorci ljudi kao i svi drugi ali sa jednom velikom razlikom - vidjeli su pola ili čak cijeli svijet. Još kad sam počela da gledam kruzere kako jedan po jedan dolaze u kotorsku luku... Treba li reći da sam se "zaljubila"“, objašnjava svoje razloge sagovornica Portala Analitika.
Za Dušana Vukotića iz Kotora, koji trenutno radi na poziciji - asistenta šoreks menadžera za kompaniju „Holland America Cruise Lines“, presudna je bila druga godina fakulteta.
„Tad sam znao da želim da plovim jer sam čuo toliko pozitivnih stvari o svemu tome. Najbolja drugarica je već uveliko plovila i na neki način mi je bila inspiracija“, kaže Kotoranin.
Bivši radnik Hotela „Splendid“ Slavko Karadaglić govori da je najduži ugovor imao dok je radio kao personalni trener za kompaniju „Steiner“ iz Londona, koja zapošljava i obučava radnike u spa centru.
„Ovdje se ne radi o kruz liniji, već o kompaniji koja pokriva spa centre na kruz linijama, tako da se dok radite za „Steiner“ možete naći na gotovo bilo kojoj od kruz linija i na preko 200 različitih brodova širom svijeta! Ovaj ugovor je trajao devet i po mjeseci, plus pet nedelja obuke u Londonu“, kaže Podgoričanin.
Najkraći ugovor, od četiri mjeseca, upravo privodi kraju, za „Saga Kruz Liniju“ kao fitnes instruktor i tvrdi da je jako zadovoljan.
Podgoričanki Tijani Pejović je najkraći ugovor bio tačno šest mjeseci, a najduži nekoliko dana manje od devet mjeseci.
„Nije da sam morala, ali sam obožavala brod, kapetana, svog menadžera, cijelu ekipu i uživala sam svake minute. Ostala bih i duže ali je u to vrijeme pozicija za servis za goste bila ograničena na devet mjeseci. Nije da se malo radilo, ali se sve završavalo sa osmijehom i bez pritiska. Menadžment je bio divan i sve na brodu je funkcionisalo bez greške“, prisjeća se sagovornica Portala Analitika.
Vukotić je najduže bio osam mjeseci na brodu, a najkraće tri sedmice, kada je mijenjao jednog kolegu. Govori da su standardni ugovori na – četiri, šest ili osam mjeseci ukoliko se ne radi u baru ili na poziciji čuvara kuće.
Suživot sa pripadnicima različitih nacija, mjesta od kojih zastaje dah: Sagovornici Portala Analitika govorili su i o pozitivnim, ali i o negativnim stranama rada i života na kruzerima.
Trenutno, za Slavka Karadaglića ne postoji ništa što bi mogao da navede kao negativno. Ipak u početku je bilo nekoliko negativnih stvari, ali kaže da je to bilo i za očekivati prilikom odlaska na brod.
„Bitno je da se ne odustane u samom početku. Uglavnom su razlozi za to: drugačija hrana, nostalgija, drugačiji sistem rada, nedostatak porodice, priljatelja i slično. Jedina negativna stvar je što se u toku jednog ugovora često propuste neki bitni događaji i datumi“, navodi Podgoričanin.
S druge strane, prema mišljenju sagovornika Portala Analitika, život i rad na brodu ima bezbroj pozitivnih strana.
„Prva koju bih naveo je sa poslovnog aspekta. Rad za mnoge kruz linije pruža vam bezbroj mogućnosti za napredak u poslovnom smislu. Mnogi su zapošljeni kao konobari ili niže, a stigli su do menadžerskih pozicija, pa čak i do pozicije direktora hotela. Kao primjer bih naveo radnika sa Filipina, Restija, koji trenutno na mom brodu radi kao asistent kruz direktora, a počeo je sa pozicije đubretara. Morao je da prođe devet pozicija i bezbroj izazova, ali danas je kandidat i za poziciju kruz direktora! Takođe, volio bih da navedem da kompanije pružaju mogućnost promjene sektora“, otkriva Karadaglić.
Jedna od stvari koja je očigledna, a tiče se pomorstva, jeste i obilazak prelijepih destinacija. Sagovornik Portala Analitika je samo u prethodna četiri mjeseca posjetio više od 20 evropskih država.
„Takođe, sticanje novih prijateljstava i iskustava. Troškovi na brodu su minimalni, tako da se može uštedjeti veći dio zarade“, kaže Podgoričanin.
Tijana Pejović je svoje iskustvo počela od loših stvari na koje je nailazila tokom rada na kruzerima.
„Svi dođemo sa nekim razlogom, ali većina nas ode na brod sa željom da što više vidi. Jako je teško dobiti brod koji želiš. Nekada da bi dobio brod sa najljepšim lukama moraš da čekaš i dva, tri ugovora. Znam da zvučim razmaženo pored svega što sam vidjela, ali to što nijesam vidjela Havaje ne mogu da prebolim“, kaže Podgoričanka.
Dodaje da se na kruzerima jako mnogo radi, te da za sve postoji procedura i kod, ali i da na brodu postoje dvostruki standardi, veze unutar odsjeka, omiljeni i manje omiljeni radnici.
„Pozitivne strane su, bar po mom mišljenju, brojnije. Šta sve vidiš... Vidiš takva mjesta da Bahami izgledaju smiješno. Vidiš mjesta od kojih ti zastane dah i ne možeš da povjeruješ da to zaista postoji, mjesta za koja, iako si uvijek mislila da znaš geografiju, nikad nijesi čula...“, prepričava svoje iskustvo sagovornica Portala Analitika.
Tako je upoznala preko 100 nacija i dijelila sobu sa najrazličitijim nacionalnostima.
„Tek tad shvatiš šta znači "osnovna podjela" na kavkaski, negroidni i azijatski tip i da je nazvana "osnovna" samo zato što postoji čitav spektar boja između. Dođeš u situaciju da tačno razlikuješ Vijetnamca od Japanca i Kineza i počneš da se pitaš - "kad sam ovo naučila". Družiš se sa svima bez razlike na boju, naciju, seksualno opredjeljenje i shvatiš koliko zapravo možeš da budeš blizak sa svim ljudima na svijetu. Naučiš engleski jezik, počneš da sanjaš na njemu. Doživiš da ti ljudi kažu da ti znaš da govoriš engleski, a tvoj kolega Kanađanin ne zna“, govori Pejović želeći da što bolje prenese sliku života na kruzeru.
Mušterija je uvijek u pravu: Kao najbolju stvar rada na brodu izdvaja znanje koje je stekla u radu sa gostima.
„Naučiš šta znači pravi odnos sa gostom i da ono što si učio na fakultetu ima smisao. Mislim da se ovo ne odnosi na ljude iz hotelijerstva, ili iz "incoming" agencija koje iako su u Crnoj Gori rade sa turistima i moraju da imaju uslugu na svjetskom nivou... Ovo se odnosi na ostale uslužne djelatnosti gdje mislim da se ne razumije koncept "mušterija je uvijek u pravu". Na brodu naučiš da radiš nekad i 12 sati, ali da se uvijek nasmiješiš gostu pa makar on došao da ti se pola sata žali da mu televizor nije radio“, kaže Pejović.
Dodaje da „iako imaš iskustva rada na brodu, možda možeš da znaš jednako koliko i tvoj prvi nadređeni, ali sigurno ne znaš više od drugog nadređenog“.
„Menadžer uvijek zna više od tebe, u pravom smislu te riječi. Ukoliko ti treba pomoć sa gostom, većinom puta i ne moraš da pitaš za pomoć, suprvizor sam priđe bez skrivanja“, prepričava sagovornica Portala Analitika.
Za Kotoranina Dušana Vukotića pozitivne stvari života i rada na brodu su: besplatna posjeta svijeta i upoznavanje kultura - u njegovom slučaju 83 zemlje, učenje jezika, upoznavanje ljudi sa svih strana svijeta i sticanje prijatelja, te plata koja je neuporedivo veća od plate koja se može zaraditi u Crnoj Gori, te mogućnost da se uštedi.
„Gubljenje svakodnevnog toka života sa ljudima koji su kući. Nekako se sve promijeni, pogotovi mi pomorci kao osobe“, navodi sagovornik Portala Analitika i negativne strane „hljeba sa sedam kora“.
Dodaje da je jedina stvar koje se svi odreknu kad pođu na kruzer – privatnost, te da ona ne postoji na brodu jer „svi znaju gdje ste bili, sa kim, kad i šta ste radili“.
Najbolje plaćene pozicije: Karadaglić smatra da se najbolje zarađuje na oficirskim pozicijama, kao i na menadžerskim pozicijama u hotelu.
„U prvom slučaju je potrebno završiti pomorsku školu, dok se u drugom slučaju karijera gradi godinama, tako da se ne mogu očekivati velike zarade na samom početku. Volio bih da istaknem da na brod treba otići isključivo iz ljubavi prema tom stilu života i brodu, a ne iz ljubavi prema novcu. Mislim da ljudi ne mogu biti srećni na brodu ukoliko dođu samo iz novčanih razloga i prije ili kasnije će odustati, a takođe neće uživati u vremenu koje provedu na brodu, dok će u prvom slučaju dobiti i jedno i drugo. Ukoliko volite ono što radite, postajete bolji iz dana u dan, ne nedostaje vam motiva i samim tim više napredujete, što direktno utiče na vašu zaradu“, govori iz ličnog iskustva sagovornik Portala Analitika.
Podgoričanka Tijana Pejović tvrdi da je zarada stvar pozicije i smatra da su se kompanije trudile da nađu optimalnu kombinaciju.
„Na serisu za goste zaradiš manje novca, ali ti je zato kvalitet života bolji. Možeš da se krećeš kuda i gosti i imaš više slobodnog vremena. Plate se drže u tajnosti, ali kad sam jednog sobara pitala što ne aplicira za naš odsjek odgovorio mi je - "Za pola moje plate da se izvinjavam za sve što nijesam napravio - ne pada mi na pamet". Da, u pravu je, servis za goste se mora izvinjavati za grešku svakog sektora... Ali ipak bi moja pozicija bila ono što bih svakome preporučila. Čini mi se optimalna, i zaradiš i stigneš sve da vidiš, a opet naučiš mnogo o svakom sektoru“, kaže Pejović.
I Vukotić kaže da plate variraju u zavisnosti od pozicije i ranka, te da plata može biti 600, ali i preko 4.000 dolara.
„Uvijek treba napredovati. Truditi se da se poboljšaš na neki način. Ja sam na primjer odlučio da naučim jezike i na taj način steknem određenu prednost u odnosu na ostale. Takođe, što više iskustva steknete na kruzeru, više pozicija će biti dostupno“, predlaže Kotoranin.
Uz nove tehnologije odricanja su minimalna: Karadaglić kaže da odricanja postoje u početku, te da se prije svega treba odreći svog doma, porodice i prijatelja…
„Ugovori prolaze brzo i danas nije teško održavati kontakte preko socijalnih mreža i tome slično. Ovo odricanje se najčešće isplati, jer se u toku odsustva stekne dosta iskustva, nauči i stekne bolja situacija za dalji nastavak karijere“, govori Podgoričanin koji je počeo da plovi u oktobru 2010 godine.
Ipak, napravio je godinu dana pauze i vratio se na kopno dok je radio u Kuvajtu i Crnoj Gori. Kako kaže ubrzo je zaključio da mu život na moru mnogo više odgovara, te je odlučio da se vrati plovidbi.
Sagovornica Portala Analitika Tijana Pejović je na brod išla uvijek s mišlju da u vrijeme savremene tehnike ništa nije daleko jer postoje Skype, Facebook i slično.
„A to sam ja koja baš i nije vična sa tehnikom. Zamisli kako je tek lako onima koji su majstori tehnologije i koji imaju još više načina da se čuju sa svojima. Mislim da baš ne mogu reći da je puno odricanja jer je tvoja kuća uvijek tvoja kuća, porodica i prijatelji te razumiju... Ili bar treba da te razumiju jer šest mjeseci nije predugo“, smatra Podgoričanka.
Naučiš i više nego što ti je potrebno: Za fitnes instruktora Slavka Karadaglića prva stvar koju je naučio na brodu jezik, koji je sada doveo do savršenstva a koji mu je na početku zadavao malu glavobolju.
„Naučio sam puno o svojoj struci - fitnesu, treninzima i ishrani. Imao sam prilike da prođem kroz „Steinerovu“ akademiju u Londonu na kojoj sam između ostalog stekao sertifikate za ishranu i detoks, kao i grupne časove: spining, jogu, pilates, TRX i but kemp. Na brodu postoji trening centar za posadu u kome ima bezbroj besplatnih obuka, počev od jezika do menadžmenta, tako da sam i tu prošao dosta obuke i dobio nekoliko sertifikata. Nauči se dosta o drugim kulturama, običajima i slično“, prepričava svoje iskustvo Podgoričanin koji je svoju karijeru počeo kao dječiji animator, a potom postao lični trener.
Radio je i sa tinejdžerima, a onda je uslijedio povratak u spa centar.
„Takođe bih želio da napomenem da sam prije dvije nedelje dobio promociju na poziciju budućeg konsultanta za kruz, što je ukupno četvrta pozicija. Ovo je korak naprijed u hotelskim operacijama i radujem se novom izazovu“, otkriva sagovornik Portala Analitika.
Pejović, koja je na kruzerima provela skoro pet godina, kaže da je na moru naučila da ne paniči te da „uvijek postoji način da se nešto sredi“.
„Naučiš kako da preživiš u slučaju opasnosti. Od najbanalnijih stvari kao što je korištenje protivpožarnog aparata do stvari koje nijesam ni sanjala da ću naučiti kao sto je vožnja broda za spašavanje. Što se tiče baš moje pozicije, naučiš baš mnogo o procesima imigracije, neophodnoj dokumentaciji, rješavanju problema gosta, procedurama za bezbjednost - kao šta se radi u slučaju dojave da je bomba na brodu, šta u slučaju vatre i slično. Dobiješ depozit od 3.000 do 6.000 dolara koji sam dužiš i odgovoran si za svaki manjak ili višak, a na dan iskrcaja ili ukrcaja putnika imaš bar 100 interakcija sa gostima. Naučiš više nego što će ti ikad biti potrebno“, smatra sagovornica Portala Analitika.
Ova Podgoričanka je uvijek bila na istoj poziciji – pomoćnica u servisu za goste i uvijek je odbijala ponuđena unaprjeđenja.
„Svi su mislili da mi "fali ambicije" što bi mi umanjilo vrijednost evaluacije, ali nije bilo da mi fali ambicije već viša pozicija znači i veću odgovornost i manje slobodnog vremena. Pa vi sad vidite da li vam na Arubi, Bermudama, Meksiku, Havajima, na kojima ja nijesam bila, treba manje vremena za luke...? Ne znam, nije to bio moj film“, smatra sagovornica Portala Analitika.
Dušan Vukotić je ove godine proslavio šest godina otkako je počeo da plovi na kruzerima i kaže da je osim jezika - kojih govori pet, naučio i govor tijela koji je izuzetno bitan za rad sa gostima.
„Naučio sam se strpljenju i prihvatanju različitosti, kako da preživim sam, daleko od poznatog i znanog. Počeo sam kao fotograf, unaprijeđen sam u blek lejbel umjetnika što je najviši rank fotografa koji samo radi skupe crno bijele fotografije. Poslednje dvije godine sam asistent menadžera za ekskurzije. To je moja omiljena pozicija do sada jer mi daje najviše mogućnosti da posjetim sve one destinacije i mjesta o kojima mnogi mogu samo da sanjaju, a ja ih vidim besplatno“, zaključuje Kotoranin.
Život na brodu nije za svakog: Sagovornik Portala Analitika, Slavko Karadaglić navodi da je svako iskustvo sa broda individualno, te da svaki radnik drugačije doživljava život i rad na brodu, kao i da to zavisi od nekoliko glavnih faktora kao što su kompanija za koju radite, posao, dužina ugovora, te uslovi.
„Život na brodu sigurno nije za svakog, ali isto tako bi svi koji imaju želju za tim trebalo da probaju i vide sami da li im odgovara ili ne. Ne treba ići po svaku cijenu i da se radi bilo koji posao, već treba aplicirati za posao koji stvarno želite da radite. Ukoliko neko odluči da ode samo da bi tamo radio bilo koji posao, velike su šanse da će biti nezadovoljan i razočaran. Pažljivo odaberite posao i kompaniju, a onda će sve biti lakše“, preporučuje Podgoričanin.
Njegova sugrađanka Tijana Pejović takođe svakome preporučuje da proba da se otisne na more.
„Život na brodu nije bajka, ali je super iskustvo. Ne umanjujem ničiji rad, ali ljudima koji su ikad radili na brodu zvuči jako čudno da je neko umoran poslije osam sati rada. Na brodu odradiš smjenu, trčiš napolje, vratiš se, istuširaš, jedeš, opet na posao, a poslije posla bar za posadu... Rad i život na brodu, može da ti se svidi ili ne, ali ne vjerujem da bi se iko pokajao. Najgore što možeš da dobiješ je da usavršis engleski, naučiš kako da radiš naporno, a da to bude i adekvatno plaćeno i da vidiš, bar, Bahame. I da imaš prijatelje po cijelom svijetu“, završava svoju priču sagovornica Portala Analitika.
Kristina ĆETKOVIĆ
