Očekivala je, kaže, da će crnogorski naučni radnici koji se bave ovom tematikom biti zainteresovani za otkriće, jer im je dnevnik bio na raspolaganju bez nadoknade, ili da će je pozvati neko od institucija što proučavaju našu istorijsku baštinu. Za sve ove godine, ističe, to se nije desilo.
“Mislim da nema čovjeka koji je porijeklom iz Crne Gore, a da mu ona nije vječno prirasla k srcu, i da želi da joj bude blizak na bilo koji način. Tako i ja, pomažem koliko mogu, i nisam se libila ni trenutka da otkupim dnevnik princa Danila kome je potvrđena autentičnost. Željela sam da stupim u kontakt sa našim naučnim institutima, pisala mejlove, nudila pomoć i saradnju preko medija, ali se niko nije oglašavao. Malo je reći da sam nakon takvog ‘odgovora’ bila rezginirana”, kaže za Portal Analitiku arhitektica koja od 1992. živi u Vankuveru, i koja je bila na čelu Crnogorskog društva Britanske kolumbije.
Kako je kupila dnevnik: Ona objašnjava kako je Dnevnik došao u njen posjed. “U martu 2008. sam na e-Bayu nabasala na artikal koji se prodavao pod nazivom: ‘Montenegro, Prince Danilo (King 1921), manuscripts photos’. Artikal je bio opisan kao ‘rukom pisan dnevnik sa slikama’. Rečeno je i da je oštećen i da neke stranice nedostaju. Prodavac ovog antikviteta se zvala Maria Luz Cerpa, a adresa je bila više nego neobična, s obzirom na porijeklo predmeta - ulica Miraflores, Lima, Peru, Južna Amerika!”, sjeća se Zlatović Diewald.
"Kao Crnogorka koja živi van svoje države, što znači - žedna svega što me za Crnu Goru povezuje, gutala sam rečenice i slike koje su opisivale ovu aukciju. Već duže vrijeme smo članovi moje porodice i ja 'zaraženi' E-bay-om. Sa još nekoliko e-bayovaca sam se borila da pobijedim na licitaciji, i svi su bili porijeklom sa Balkana”, veli ona.
Luiza navodi da joj je prodavačica rekla kako je dnevnik kupila kod antikvara u Limi, i kako joj je on rekao da je do njega stigao preko nekih Evropljana koji su živjeli u Peruu. Peru je bio nova domovina mnogim svjetskim imigranatima, a Crnogorci su tamo odlazili na mahove poslije Prvog svjetskog rata.
Dokumentu nedostaju 44 strane: Dnevnika je pisan na francuskom jeziku, i fale mu prve 44 strane. Na prvoj narednoj, 45-oj, nalazi se više nego intrigantna predstava crnogorskog grba, koji do sada nije zabilježen u ovdašnjoj heraldici. Princ Danilo je svojom rukom na ćirilici napisao ispod njega: “Crnogorski Grb, Ustanovljen Knjaza Danila I. nađen Kod Gospođe Jovane Kvekvića - Henneberg u Monte-Karlo”.
Ukoliko se uzme da je ovaj grb zaista grb knjaza Danila I, kao što to princ Danilo II kaže (Kvekići su familija žene knjaza Danila), onda ovo otkriće iz korijena mijenja stav o crnogorskim grbovima XIX vijeka. Ovdje centralno mjesto zauzima štit sa dijagonalno podijeljenim poljima, u kojima su glave aždaje i krila, a po sredini štita je prikaz stilizovane crne ptice. Iznad centralnog grba nalaze se lav i dvoglavi orao, a iznad njih kruna. Nakon grba ide notni zapis “Crnogorske nacionalne himne” (“Ubavoj nam Crnoj Gori” - prim. aut.), pa detaljni raspored sjedišta u operi u Monte Karlu, gdje je princ živio sa ženom.
Šta piše na grbu: Slijedi na francuskom opis vila (sa nabrojanim detaljima unutar njih) i posjeda prinčevskog para, a veoma su zanimljivi i ručni crteži ključeva svih njihovih soba u Beču, Parizu, Londonu, Valiseu... Adresar u drugom dijelu knjige, pored ostalih, sadrži i adresu slikara Pera Počeka u Rimu, i adresu prodavnice “Benson and Hadges” sa naznakom vrste cigareta koje je Danilo naručivao za sebe i kralja Nikolu, ili kako u dnevniku piše “pour moi” i “pour le papa”. Tu je i na nekoliko strana napisan rad “D'Historie et La Vie Danilo Petrovich Niegosh Prince de Montenegro”, možda (auto?)biografija autora dnevnika. Originalne fotografije su sve jako dobro očuvane.
O sadržaju na listovima koji su istrgnuti iz knjige može se nagađati, a rekonstrukcijom pojedinih uništenih i starošću upropaštenih stranica može se saznati i to u kakvom je tonu Danilo II pisao o Podgoričkoj skupštini, i kakve je razgovore vodio sa negdašnjim suverenom - Gospodarom Crne Gore, na tu temu. Ako je suditi po sadržaju dnevnika, koji je brižljivo krasnopisom ispisan na koncu ove knjige, fale, pored ostalih, poglavlja: “zvanična prepiska”, “arhiva”, “budžet”, “lične fotografije”...
Luiza Zlatović Diewald ističe da se gotovo redovno na E-bayu mogu naći predmeti iz crnogorske prošlosti, i navodi primjer zlatnih perpera koji su po cijeni od nekoliko hiljada eura nedavno prodati izvjesnom kolekcionaru sa Beverly Hillsa. Takođe potencira da, koliko je njoj poznato, niko iz crnogorskih institucija ne učestvuje na E-bay nadmetanjima i aukcijama.
Željko MILOVIĆ
