Poznati slovenački ekonomista prof. dr Jože Mencinger kazao je u razgovoru za Portal Analitika da eventualni izlazak Grčke iz eurozone može da izazove haos "koji bi mogao potrajati".
“Izlazak iz eurozone je, ipak, nešto drugo od ulaska. On je otežan činjenicom da ne postoji mehanizam, odnosno pravila za regulisan izlazak. Zbog toga postoji opasnost od haosa, koji bi mogao potrajati. Sa druge strane, barem teoretski, Grčka dobija vlastitu monetarnu politiku i mogućnost regulisanja kursa“, kazao je Mencinger za Portal Analitika.
On ističe da ekonomsko istupanje Grčke ne bi smjelo da ima prevelike posljedice za euro, jer, kako dodaje, Grčka stvara svega 1,6 posto BDP-a Evropske unije.
“No, radi se o prvom slučaju koji pokazuje da je valuta euro političko stvorenje bez ekonomskih temelja, koji se u kriznoj situaciji iz „dostignuća“, vrlo lako promjeni u teret“, kazao je Mencinger.
ANALITIKA: Grčki narod kazao je u nedjelju veliko „ne“ međunarodnim kreditorima. Kakve mogu biti reperkusije ove odluke po Grčku? Kolike su sada šanse da Grčka napušti eurozonu?
MENCINGER: Mislim da je položaj Grčke ojačan, a lopta prebačena na stranu evropskih vlasti, koje kao i Grci znaju da se dug ne može otplatiti i da su mjere na kojima insistiraju pogrešne, ali to neće priznati kao što je to MMF uradio. EU se ipak plaši da prekine pregovore i ostavi Grčku da bankrotira. Što će se desiti, zavisi prije svega svega od reakcija Evropske centralne banke (ECB), koja može dosta efikasno da ostvari nelikvidnost čak i pomoću gotovog novca. U tom slučaju, grčkim vlastima ne preostaje ništa drugo nego stvaranje sporedne valute, a to bi vjerovatno završilo napuštanjem eura. No, srećom, ljeti u Grčku dolazi gotov novac, pogotovo zbog preporuka da se na ljetovanje ide sa mnogo gotovog novca. Na neki način uspostavlja se položaj koji imate u Crnoj Gori - imate euro, a niste u Uniji.
ANALITIKA: Šta bi Grčka dobila, a šta izgubila izlaskom iz eurozone?
MENCINGER: Grčka, prvo, ne bi smjela da ulazi u monetarnu uniju jer sigurno ne pripada zemljama koje čine optimalno novčano područje sa zemljama evropskog sjevera. Uz to, Grčka je, kada je 2001. godine ušla u monetarnu uniju, već imala javni dug od 100 posto BDP-a, a po pravilima on bi trebao biti niži od 60 posto. Izlazak je, ipak, nešto drugo od ulaska. On je otežan činjenicom da ne postoji mehanizam, odnosno pravila za regulisan izlazak. Zbog toga, postoji opasnost od haosa koji bi mogao potrajati. Sa druge strane, barem teoretski, Grčka izlaskom iz eurozone dobija vlastitu monetarnu politiku i mogućnost regulisanja kursa.
ANALITIKA: Analitičari su jedinstveni u ocjeni da će pobjeda opcije „ne“ ojačati Ciprasovu poziciju u pregovorima sa međunarodnim kreditorima. Je li po Vama moguća promjena čvrstog stava povjerilaca i dogovor sa Grčkom?
MENCINGER: Slažem se, pogotovo jer se ipak radi o jakoj pobjedi. Ne treba zanemariti i veoma značajan odlazak Varufakisa, što i drugoj strani omogućava da poraz lakše preživi i promjenu stava opravda odlaskom za njih neprihvatljivog i „nerazumnog“ pregovarača s novim, koji će vjerojatno imati kravatu.
ANALITIKA: Pariski klub država povjerilaca odobrio je 2001. Jugoslaviji otpis dvije trećine duga. Koliko je realno očekivati da se sličan scenario možda desi i u slučaju Grčke?
MENCINGER: Otpis se desio 10 godina nakon raspada Jugoslavije, i nakon što je Slovenija (za Hrvatsku ne znam) svoj dio nealociranog duga otplatila bez otpisa. Ako Grčka ostaje u eurozoni, dug će se formalno restrukturirati što je u stvarnosti nekakav otpis i kod kojeg sve strane ne gube i sačuvaju obraz.
ANALITIKA: Kakve bi posljedice po euro moglo imati istupanje Grčke iz eurozone? Ima li euro po Vašem mišljenju budućnost?
MENCINGER: Ekonomski gledano, istupanje Grčke ne bi smjelo da ima velike posljedice za euro, jer Grčka stvara 1.6 posto BDP-a Evropske unije. No, radi se o prvom slučaju koji pokazuje da je euro političko stvorenje bez ekonomskih temelja, koji se u kriznoj situaciji iz „dostignuća“ vrlo lako može promjeniti u teret. Iako je to jasno, iz straha od haosa evropska valuta će se održati, mada bi mnogi voljeli otići iz eurozone ili nekog drugog izbaciti.
ANALITIKA: Mnogi ekonomisti smatraju da bi Grčka ponovnim uvođenjem drahme profitirala i da bi povratak na staru valutu mogao da znači spas sa grčku privredu. Kakvo je Vaše mišljenje? Kakvi bi bili dugoročni efekti povratka na drahmu?
MENCINGER: Grčka bi mogla dugoročno profitirati sa vlastitom monetarnom i kursnom politikom, no sve zavisi od politike koja bi stvarno vodila na terenu. Sada se i ne zna kakav bi bio kursni sistem i sa monetarnim sistemom povezana kursna politika.
ANALITIKA: Merkel i Cipras su načelno za ostanak Grčke u eurozoni. Da li bi istupanje Grčke iz eurozone predstavljalo rizik za cijeli evropski projekat?
MENCINGER: Naravno da bi predstavljalo rizik, ne zbog Grčke nego zbog same EU. Osnovni problem koji ja vidim u EU je brzopleto stvaranje novih institucija i novih unija (fiskalne, bankarske, novčane), bez odgovora na pitanje da li EU želi da postane federacija ili konfederacija. Prvo, sada nije, jer centar ima veoma mali udio prihoda, jer niko ne želi dati više i jer su bogati protiv transfera. Dakle, preostaje konfederacija, a za nju centar već sada ima previše pristojnosti.
ANALITIKA: Grčki ministar finansija Janis Varufakis podnio je ostavku na tu funkciju zato što, kako kaže, šefovi eurozone traže da ode. Kako Vi komentarišete njegovu ostavku i koje će posljedice ona imati?
MENCINGER: Ostavku smatram korisnom, ali ne znam da li je odstupio ili su ga oni odstupili.
ANALITIKA: Makedonija je u strahu od grčke krize naložila svojim bankama da povuku novac iz grčkih banaka. Predsjednik Evropske banke za obnovu i razvoj je kazao da se kriza može negativno odraziti i na Bugarsku i Rumuniju. Kako će dešavanja u Grčkoj uticati na ostale zemlje regiona?
MENCINGER: Ovo ne razumijem. Da li makedonske banke u grčkim bankama drže depozite koje bi mogle podići? Ne znam zašto bi bile naročito pogođene Rumunjska i Bugarska, koje po mom poznavanju nemaju nekakav specijalni odnos sa Grčkom, osim da se i njima podiže kamatna stopa kod zaduživanja. Sigurno je međutim, da pogoršanje privredne situacije negativno utiče i na susjedne zemlje.
ANALITIKA: Koliko su opravdana strahovanja od uticaja grčke krize na ostale zemlje eurozone? Da li se sličan scenario – glasanje o mjerama štednje - može ponoviti u drugim zemljama eurozone?
MENCINGER: Za sada, ne vidim da bi bio vjerovatan scenario o mjerama štednje u ostalim zemljama, osim možda u Španiji, ukoliko bi tamo pobjedio ljevičarski Podemos. Nove članice s istoka su manje-više prešle preko dna sadašnje krize ili nemaju eura, od južne periferije Italija je suviše velika, a Francuska sebe smatra centrom iako je periferija. Ostaju Portugalija i Irska o kojima se malo čuje.
ANALITIKA: Da li prema Vašem mišljenju neku od zemalja bivše SFRJ očekuje "grčki scenario" i koja je najbliža da doživi sudbinu Grčke?
MENCINGER: Formalno, grčka sudbina mogla bi zadesiti Sloveniju, koja jedina, uz Crnu Goru, koristi euro. O tome se mnogo pričalo prije par godina; čak su neki političari poput Janeza Janše pozivali "trojku" da ulazi. Srećom, nisu bili na vlasti pa je Slovenija „pomoć“ "trojke" (MMF, ECB, EU) uspjela izbjeći za vrijeme Alenke Bratušek u 2013., što je bilo veoma dobro. Druge zemlje bivše SFRJ formalno ne mogu imati grčki scenarij, mada je nešto slično moguće u Hrvatskoj koja je članica EU i ima velike dugove, i kao Grčka - zavisi od turizma.
B. Knežević - N. Dragaš
foto: blic.rs, novosti.rs, nspm.rs
