Crnogorski ambasador u Rimu, Antun Sbutega, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika da je Crna Gora u toku cijele svoje istorije, od Duklje do danas, imala međunarodni značaj nesrazmjerno velik u odnosu na svoje dimenzije, broj stanovnika i ekonomske resurse što je, kako je dodao, rezultat ne samo značajne geostrateške pozicije, već i diplomatskih sposobnosti.
Za vrijeme Sbuteginog mandata u Vatikanu, potpisan je Temeljni ugovor, odnosno Konkordat, između Crne Gore i Svete stolice. Odgovarajući na pitanje da li se već osjećaju benefiti od tog ugovora, Sbutega je podsjetio da je Konkordat bio predmet puno neutemeljenih kritika od strane nekih vjerskih zajednica i opozicionih partija, uz obrazloženja da će Katolička crkva u Crnoj Gori dobiti privilegovani položaj, da će druge vjerske zajednice biti diskriminisane, da su time povrijeđeni Ustav i zakon… “U međuvremenu su na istim principima potpisani ugovori sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom, formirana je komisija koja prati sprovođenje Temeljnog ugovora, a on predstavlja bazu za sklapanje budućih ugovora sa ostalim vjerskim zajednicama i za donošenje novog zakona o vjerskim zajednicama”, kazao je Sbutega.
Sagovornik Portala Analitika podsjeća da odnosi između Crne Gore i Italije imaju istoriju dugu najmanje 22 vijeka, a da su se oni posebno intenzivirali poslije crnogorskog referenduma. “Poslije toga, bilateralni odnosi su se vrlo dinamično razvijali na političkom, ekonomskom i kulturnom planu te razmjenom posjeta na visokom i najvišem nivou. Ti odnosi su bili posebno intenzivni u drugoj polovini 2014. godine, u toku italijanskog predsjedavanja EU”, kazao je Sbutega, ističući značaj nedavne posjete italijanskog predsjednika Serđa Matarele Crnoj Gori.
ANALITIKA: Postali ste ambasador Crne Gore u Republici Italiji 15. februara ove godine a prethodno ste skoro šest i po godina bili prvi ambasador Crne Gore pri Svetoj Stolici. U čemu se razlikuju te dvije diplomatske misije?SBUTEGA: Ukazana mi je čast da postanem prvi ambasador Crne Gore pri Svetoj stolici 1. januara 2007. U to vrijeme sam živio u Rimu od 1991. godine i nijesam imao diplomatskog iskustva. No imao sam jednu prednost, radio sam prethodno 13 godina u Vatikanu. Bio sam dakle jedini građanin Crne Gore koji je iznutra odlično poznavao Vatikan i Svetu Stolicu, njihovu strukturu, istoriju, diplomaciju, kao i ličnosti, uključujući papu. Italijanski sam govorio skoro kao maternji jezik, a dobro sam govorio i francuski i engleski, stekao sam solidnu opštu kulturu, a tehnički aspekti diplomatije se brzo nauče. Vatikan je u svijetu, pa i u samom Rimu, obavijen velom misterije i o njemu postoje brojni mitovi, pozitivni i negativni. Radi se o specifičnoj državi, najmanjoj na svijetu ali u kojoj se nalazi Sveta Stolica, koja je centar Katoličke crkve sa oko 1,2 milijarde vjernika u svijetu i sa ogromnim vjerskim, moralnim, kulturnim i diplomatskim uticajem. Za mene je to bila manje misterija nego za druge ambasadore koji je nijesu upoznali iznutra. Radi se i o specifičnoj diplomatiji, najstarijoj na svijetu.
Preuzimajući nedavno misiju ambasadora u Italiji, nijesam više bio bez iskustva u diplomatiji a imao sam prednost da dobro poznajem Italiju u kojoj živim već 24 godine. Od velike su mi koristi i brojna poznanstva koja sam ovdje stekao. Ovaj posao je dinamičniji nego onaj u Svetoj Stolici, jer obuhvata i ekonomske, vojne i konzularne poslove a i italijanska politička scena je vrlo dinamična. Radi se o državi sa 61 milion stanovnika, jednoj od najrazvijenijih u Evropi i svijetu, sa najvećom kulturnom baštinom, a za Crnu Goru od ogromnog značaja zbog blizine, istorijskih veza i veoma intenzivnih bilateralnih odnosa zadnjih desetak godina. Italija je zadnjih pet godina najveći strani investitor u Crnoj Gori, a njena podrška na našem putu prema NATO i EU je dragocjena.
ANALITIKA: Za vrijeme Vašeg mandata u Vatikanu potpisan je Temeljni ugovor, odnosno Konkordat, između Crne Gore i Svete stolice. Da li se već osjećaju benefiti od tog ugovora i u kom smislu konkretno?
SBUTEGA: Kao što je poznato u vrijeme potpisivanja i ratifikacije Temeljnog ugovora u Crnoj Gori je bilo puno kritika od strane nekih vjerskih zajednica i opozicionih partija. Govorilo se da će Katolička crkva dobiti privilegovani položaj, da će druge vjerske zajednice biti diskrimisane, da su time povrijeđeni Ustav i zakon itd. Protekli period od potpisivanja 2011. godine, odnosno ratifikacije 2012, pokazao je da su te kritike bile neutemeljene. U međuvremenu su na istim principima potpisani ugovori sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom, formirana je komisija koja prati sprovođenje Temeljnog ugovora, a on predstavlja bazu za sklapanje budućih ugovora sa ostalim vjerskim zajednicama i za donošenje novog zakona o vjerskim zajednicama.
ANALITIKA: Za Vašeg mandata pri Svetoj stolici potpisan je Temeljni ugovor, razmijenjene su posjete na najvišem nivou, a za Vašeg angažmana u Rimu koji je tek počeo, italijanski predsjednik Serđo Matarela posjetio je Crnu Goru. Osjećate li se zbog toga uspješnim diplomatom? Da li je tačno da Vaša uloga u toj istorijskoj posjeti, jer je napravljena nakon 32 godine od strane jednog italijanskog predsjednika, nije bila mala?SBUTEGA: Ispričaću Vam jednu epizodu iz moje misije pri Svetoj Stolici. Poslije predaje akreditivnih pisama papi, prilikom susreta sa guvernerom Vatikana, kardinalom Lajolom, on mi je rekao: "Ekselencijo, Vi ćete ući u istoriju kao prvi ambasador Crne Gore pri Svetoj Stolci". Odgovorio sam; "Hvala Eminencijo, ali da li se možete sjetiti nekog ambasadora koji je ušao u istoriju? Mislim na veliku istoriju koja se uči u školama a ne na neku specifičnu istoriju diplomatije." On se malo zbunio i rekao: "Ne mogu sada da se sjetim ali, sigurno ih ima."
"Ima, odgovorio sam, nekih koji su postali slavni ne po diplomatskim već drugim uspjesima. Makijaveli, koji je bio ambasador Firence pri Svetoj Stolici je pao u nemilost i na svoju žalost izgubio posao. No onda se posvetio pisanju i postao slavan".
Diplomate ne donose značajne odluke, oni samo predstavljaju svoju zemlju u državi prijema sa zadatkom da doprinesu razvoju bilateralnih odnosa, međusobnom upoznavanju i riješavanju problema na najbolji način, dijalogom. Ja sam se dakle, kao i sve ostale diplomate Crne Gore, trudio da savjesno radim svoj posao u mjeri svojih sposobnosti. A uspjeh zavisi od brojnih faktora van kontrole diplomate, kao što su istorijske okolnosti ali, prije svega, uzajamnog interesa dvije države, akcije državnika, vlada i parlamenta. Dakle, Temeljni ugovor, posjete naših ministara i državnika Svetoj Stolici i predstavnika Svete stolice Crnoj Gori su bili rezultat uzajamnog interesa i uvažavanja, a ne mojih posebnih kvaliteta. Ambasador Veselin Šuković je nastavio sa velikim uspjehom da obavlja diplomatsku misiju pri Svetoj Stolici i kvalitet bilateralnih odnosa je nastavio da se razvija. Sjutra će ministar vanjskih poslova Igor Lukšić biti u posjeti Papi, državnom sekretaru i ministru vanjskih poslova Svete Stolice.
Isto tako, kada su u pitanju bilateralni odnosi sa Italijom oni su rezultat djelovanaja ambasade u Rimu prošlih godina i prethodna dva ambasadora i njihovih saradnika, kao i djelovanja italijanske ambasade u Crnoj Gori, a posebno sadašnjeg energičnog ambasadora Vinćenca Del Monaka sa kojim sam uspostavio izuzetnu saradnju. No, ti odnosi su prijateljski i intenzivni prije svega zato što državnici, vlade i parlamenti obje države ulažu napore da ih unaprijede i da valorizuju bogate i duge istorijske veze.
Što se tiče posjete predsjednika Matarele, moja jedina zasluga je u tome što sam ga prilikom predaje akreditivnih pisama pozvao da ove godine posjeti Crnu Goru, obrazlažući zašto bi to bilo važno. On mi je na kraju susreta to obećao. No on to svakako nije učinio jer sam ja na njega ostavio dobar utisak, već zato što Italija uvažava Crnu Goru, ima za nju veliki interes i podržava njen razvoj i put prema NATO i EU.
ANALITIKA: Papa Franjo upravo je završio posjetu Bosni i Hercegovini. Poglavar Rimokatoličke crkve nikada međutim nije posjetio Crnu Goru. Kao bivši ambasador Crne Gore pri Svetoj stolici najupućeniji ste da odgovorite na pitanje – da li je takva mogućnost ikada razmatrana i da li za tako nešto postoji interes u Vatikanu? Ipak su naše dvije države tako blizu...SBUTEGA: To je pitanje za ambasadora Šukovića a ne za mene. Ja mogu samo reći svoje mišljenje. Poziv za posjetu Crnoj Gori je bio zvanično uručen papi Benediktu XVI prilikom potpisivanja Temeljnog ugovora. No, tada je već bio napravljen program papinih posjeta za 2012. godinu, a početkom 2013. godine papa je dao ostavku. Što se tiče pape Frana koji je prošle godine posjetio Albaniju, a nedavno Bosnu i Hercegovinu, koliko znam i njegov program posjeta za ovu i sledeću godinu je vrlo intenzivan. Smatram da postoje realne mogućnosti da on neke od sledećih godina posjeti i Crnu Goru, imajući u vidu da su bilateralni odnosi odlični, da Sveta stolica izuzetno cijeni vjerski, etnički i kulturni sklad u Crnoj Gori, te njen doprinos miru i stabilnosti u regiji, te da je Crna Gora prva od većinski pravoslavnih država potpisala Temeljni ugovor.
ANALITIKA: Vi ste već dali jedan intervju Portalu Analitika i tada ste kazali da se u tamošnjim arhivama čuva bogata građa vezana za Crnu Goru koja nikada nije sistematski istraživana. Dio dokumenata je, kazali ste, objavljivan, ali ne od crnogorskih istraživača. Vi ste se zalagali da počnu sistematska istraživanja u arhivima Vatikana, inicirali realizaciju projekta u saradnji sa Istorijskim institutom Crne Gore... Međutim, nije bilo novca...Što sve tamo postoji? Jeste li ulazili u te arhive?
SBUTEGA: U Tajnom vatikanskom arhivu koji čuva dragocjenu građu od VIII vijeka i u arhivu Kongregacije za evanđjelizaciju naroda koji čuva dokumente od osnivanja 1622. godine, nalazi se izuzetno bogat arhivski materijal koji se odnosi na sve balkanske narode pa i na Crnu Goru. Jedan dio te građe je objavljen od istraživača raznih nacionalnosti, ali je najveći dio još neistražen. Ovi arhivi nijesu sistematski proučavani od crnogorskih istraživača. Ja sam prije par godina inicirao, u saradnji sa Istorijskim insititutom Crne Gore, uz dozvolu Vatikana, projekat istraživanja. Problem je u početku bio nedostatak sredstava ali je Ministrastvo kulture zatim izdvojilo za to 20.000 eura. Pravi problem je što u Crnoj Gori nema stručnjaka, za taj kompleksni posao, koji bi posjedovali specifična znanja, odlično poznavanje srednjevjekovnog latinskog, paleografije, istorije, itd. Zato je bila angažovana prof. dr. Jadranka Neralić iz Hrvatskog instituta za povijest, koja već dvije decenije sistematski istražuje Vatikanski arhiv i sarađuje godinama sa Istorijskim institutom Crne Gore. Ona je pronašla i prepisala veliki broj izuzetno interesantih dokumenta koji se odnose na Crnu Goru iz XV vijeka. No između nje i Instituta došlo je do nesporazuma i projekat je nažalost blokiran.
Ja dobro poznajem Tajni vatikanski arhiv, a posebno Arhiv Kongregacije za evanđelizaciju naroda, u kojoj sam radio 13 godina. Osim toga sam godinama proučavao istoriju odnosa između Crne Gore i Svete stolice i napisao knjigu na tu temu od oko 450 stranica na italijanskom jeziku. Tekst treba još korigovati i pripremiti za štampu i ja se nadam da će biti objavljen sledeće godine povodom deset godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa.
ANALITIKA: Da se vratimo Italiji. Pored posjete predsjednika Matarele što smatrate diplomatskim uspjesima u bilateralnim odnosima?SBUTEGA: Dozvolite da konstatujem da je Crna Gora u toku cijele svoje istorije, od Duklje do danas, imala međunarodni značaj nesrazmjerno velik u odnosu na svoje dimenzije, broj stanovnika i ekonomske resurse. To je rezultat ne samo značajne geostrateške pozicije već i diplomatske sposobnosti. I u okviru jugoslavenske federacije u Crnoj Gori je postojao Republički komitet za odnose sa inostranstvom (kasnije u okviru SRJ Ministrstvo inostranih djela) kao i brojni kadrovi u diplomatskoj službi. Zahvaljujući i toj diplomatskoj tradiciji Crna Gora je uspjela da u dramatičnim okolnostima raspada Jugoslavije izbjegne oružane sukobe na svojoj teritoriji i da na miran i demokratski način obnovi nezavisnost. U zadnjih devet godina uspjesi u vanjskoj politici kao i intenzitet međunarodne aktivnosti su impresivni.
Kada je u pitanju Italija odnosi dvije obale Jadrana imaju istoriju dugu najmanje 22 vijeka. U novije vrijeme Italija je sa drugim državama EU poslije referenduma priznala Crnu Goru i uspostavila diplomatske odnose. Poslije toga bilateralni odnosi su se vrlo dinamično razvijali na političkom, ekonomskom i kulturnom planu te razmjenom posjeta na visokom i najvišem nivou. Ti odnosi su bili posebno intenzivni u drugoj polovini 2014 godine, u toku italijanskog predsjedavanja EU.
To je nastavljeno i ove godine. Tako Crna Gora učestvuje na EXPO-u u Milanu, gdje je na otvaranju učestvovao potpredsjednik vlade Vujica Lazović, a od 20. do 22. maja je u Milanu boravio predsjednik Filip Vujanović, te ministri Branimir Gvozdenović i Sanja Vlahović sa delegacijom. Tom prilikom je svečano otvoren počasni konzualat u Milanu i proslavljen Dan nezavisnosti na EXPO-u. Zadnjih mjeseci su imenovana tri nova počasna konzula u Italiji: u Milanu, Bolonji i u Trstu. Posjeta predsjednika Matarele je bila posebno značajna i po obostranim ocjenama izuzetno uspješna, a on je par dana prije posjete potpisao Sporazum o strateškoj saradnji Italije i Crne Gore.
ANALITIKA: Vaš pokojni brat, don Branko je bio jedan od najistaknutijih intelektualaca u Crnoj Gori koji su dali pečat antiratnom pokretu za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji. Kakva su Vaša sjećanja na njega? Koliko ste uticali jedan na drugoga?
SBUTEGA: Ja i moja dva mlađa barta, Branko i Milan smo vaspitani u duhu duhovnih, moralnih i kulturnih vrijednosti i tradicija Boke i njenih starosjedilaca. No, svako do nas je izabrao drugi životni put. Branko i Milan su od ranog djetinjstva znali što žele da postanu kad odrastu, jedan svećenik a drugi pomorski kapetan, što su bile vjekovne tradicije u našoj porodici. Ja sam međutim mijenjao moja interesovanja. U ranoj mladosti sam sanjao o nekoj uzbudljivoj profesiji od univerzitetskog profesora. Svakako nijesam nikada mislio da ću raditi u Vatikanu niti da ću postati diplomata. I pored razlika u temperamentu i životnim putevima, ja i Branko smo bili izuzetno bliski, dijelili probleme i interesovanja, često dugo a ponekad i žučno raspravljali o raznim intelektualnim, političkim ili duhovnim temama. Iako je bio dvije godine mlađi on se, zato što je bio svećenik, ali i zato što je volio da dominira, zapravo ponašao kao stariji brat i brinuo se o roditeljima, o mojoj porodici i porodici našega brata Milana. Imao je ogromnu energiju i slabo zdravlje i nije se štedio, uvijek u službi drugih, ne samo svojih vjernika, već svih kojima je bio potreban. U dramatičnim vremenima raspada Jugoslavije i ratova zauzimao je javno beskompromisne stavove ne trudeći se da se ikome dopadne, rukovodeći se isključivo kršćanskim principom da treba mrzjeti grijeh, ma ko ga počinio, a voljeti grešnika ma ko on bio. Bio je često oštar prema moćnima i jakima a blag prema slabima. Vrijeme koje je proteklo od njegove smrti pokazuju da su njegovi stavovi bili ispravni.
ANALITIKA: I samo pišete i objavljujete - „Pisma iz Italije“, „Ljudi iz Boke“, Istoriju Crne Gore na italijanskom jeziku, knjigu posvećenu Vašem bratu, Don Branku Sbutegi... Na čemu sada radite?
SBUTEGA: Literarna, umjetnička i muzička kultura i interesovanje za istoriju su bili sastavani dio ambijenta u kome smo formirani. Tako sam se ja od djetinjstva bavio slikarstvom a Branko muzikom, a obojica smo ne samo čitali već i pisali. Naš brat Milan je, kao i naš otac Krsto, postao pomorski kapetan i ima sklonosti prema tehnici, prirodnim i pomorskim naukama.
Veliki dio slobodnog vremena posvećujem pisanju. Pored već spomenute istorije odnosa Crne Gore i Svete stolice na italijanskom, uskoro bi trebalo da u Crnoj Gori bude objavljena moja zbirka poezije, drama koja ima za temu Blaženu Ozanu i knjiga o istoriji ikone Bogorodice Fileremske. Sve je to moguće zahvaljujući mojoj supruzi Nadi koja već 33 godine toleriše da, pored posla, svoje vrijeme posvećujem čitanju, istraživanju i pisanju, preuzimajući brigu o najvažnijim porodičnim obavezama.
Gordana BOROVIĆ
