Podgoričanka Milica N. bila je neprijatno iznenađena kada je saznala da lijek Plavix, koji joj je prepisan radi sprječavanja zgrušavanja krvi, u Crnoj Gori košta i do 18 eura, a u Srbiji samo pet eura. Državna apoteka “Montefarm” taj lijek uopšte ne nabavlja, već samo njegovu zamjenu, tako da je prinuđena da ga kupi u privatnoj apoteci.
Kako je moguće da su tolike razlike u cijeni za lijek koji se inače proizvodi u Francuskoj? Odgovor se gubi na relaciji Ministartvo zdravlja, veledrogerije i privatne apoteke.
Privatne apoteke u Crnoj Gori lijekove naručuju od veledrogerija. Po zakonu imaju pravo na maržu do 18 odsto. To objašnjava razliku u cijeni od apoteke do apoteke. Neke jednostavno zarađuju dva odsto po kutiji lijeka, druge idu na maksimalnih 18 odsto. A što je sa ostalim stavkama u cijeni lijeka?
Cijena kod proizvođača “poslovna tajna”: Veledrogerije lijekove naručuju od proizvođača koji ima svoju cijenu, a koja je prema izjavama naših sagovornika, “poslovna tajna”. Jedna od najvećih veledrogerija u Crnoj Gori “Glosarij”, kako nam je saopšteno u šturim zvaničnim odgovorima, sarađuje sa preko 250 dobavljača. Veledrogerije su u obavezi da lijek svim privatnim apotekama dostave po istoj cijeni, naravno, na komercijalnoj osnovi.
Direktorica veledrogerije “Glosarij” Mirjana Mijušković objašnjava da se lijekovima u slobodnom prometu cijene formiraju u odnosu na nabavnu cijenu i tražnju.
“U Srbiji je potrošnja nekih lijekova na hiljade kutija, a u Crnoj Gori je mnogo manja. Logično je da proizvođač nema interes da snižava cijene za prodaju koja nije značajna u ukupnom portfoliju na jednoj teritoriji, kako to rade u drugim državama, gdje se taj lijek, recimo, nalazi na pozitivnoj listi, koji se znači izdaje na recept, i gdje je potrošnja znatno veća”, kazala je ona ranije.
Nešto je drugačija situacija kada je riječ o lijeku koji je na pozitivnoj listi, odnosno koji se izdaje na recept. U tom slučaju veledrogerija, ukoliko ima interesa, učestvuje na tenderu Fonda za zdravstvo, a cijenu određuje sam proizvođač. Ona je onda najčešće niža, jer cijene lijekova koji se izdaju na recept u konačnom određuje država. Tako je makar propisano Zakonom o lijekovima a detaljnije regulisano Uredbom o kriterijumima za određivanje maksimalnih cijena lijekova koja propisuje kako se računa cijena lijeka.
Očigledno je, međutim, da ni tu nešto ne štima i da postojeća Uredba iz nekog razloga dozvoljava široka tumačenja. Mnogi tvrde da je riječ o namještanjima tendera, što Fond zvanično odbacuje. Jer, kako priznaju i u samom Ministarstvu zdravlja, upoređivanjem cijena su vidjeli da cijene ljekova koje plaćaju Fondovi zdravstva u Srbiji i Crnoj Gori nijesu iste.
“Kada smo ove godine počeli sa sistemom reformi u zdravstvenom sektoru, upoređivali smo posljednje tenderske cijene ljekova u Crnoj Gori sa cijenama lijekova na listi Fonda u Srbiji, pošto smo htjeli da izaberemo farmakoekonomski isplativiji način za određivanje cijena. Tada smo vidjeli da je oko polovina lijekova jeftinija, a polovina skuplja nego u Srbiji. Ima i dosta jeftinijih. Ali, analizom 15 skupih ljekova, među kojima su i oni najskuplji, na koje Fond u Crnoj Gori troši oko 16 odsto sredstava, utvrdili smo da je kod nas 13 ljekova sa do 50 odsto višom cijenom nego u Srbiji. To nas dovodi u veoma tešku finansijsku situaciju i traži brze i ozbiljne mjere u oblasti politike ljekova”, saopšteno je Portalu Analitika iz Ministarstva zdravlja.
Određivanje cijena će, kako objašnjavaju, biti definisano Uredbom o maksimalnim cijenama ljekova i Uredbom o kriterijumima za stavljanje lijekova na listu.
“Na novoj osnovnoj i dopunskoj listi lijekovi će biti navedeni po fabričkim imenima, sa definisanim cijenama koje plaća Fond”, objašnjeno je iz Ministarstva.
Na listi više od 560 ljekova: U Ministartvu dodaju da se u nekim zemljama cijena pojedinih grupa lijekova koje plaća Fond određuju na tenderu.
“U posljednje vrijeme smo imali dosta lošeg iskustva sa tenderima, pa nam se ova druga opcija čini prihvatljivijom i racionalnijom”, preciziraju u Ministartvu.
Crna Gora na listi ima preko 560 ljekova, što je sasvim dovoljno za optimalno liječenje stanovništva, iako se često od građana može čuti da se lijekovi koji im najbolje djeluju ne izdaju na recept.
Planira se i uvođenje dopunske liste lijekova za sve one koji žele originalni lijek a ne njegovu zamjenu, kako bi se povećao broj lijekova koji se mogu kupiti jeftinije nego kod privatnika. Ipak, pacijenti će u tom slučaju morati da plate određenu participaciju, ali će u svakom slučaju biti jeftinije neko u privatnim apotekama. Takva je praksa i u Srbiji i Hrvatskoj, pojašnjavaju u Ministarstvu.
Sistem koji će važiti i za uvezane privatne apoteke: Sve ove novosti odnosiće se i na privatne apoteke koje sarađuju sa Fondom zdravstva. Stalne su žalbe pacijenata da u privatnim apotekama koje sarađuju sa Fondom ne mogu kupiti lijek propisan receptom.
“Referentne cijene bile bi više od tenderskih, što bi motivisalo fabrike da daju dovoljne količine lijekova na recept, što znači da bi i privatne apoteke, kao i državne, bile u potpunosti snabdjevene lijekovima koji se izdaju na recept”, kazali su ranije iz Udruženja privatnih apoteka.
Pošto fabrika ne nalazi ekonomski interes u izdavanju dodatnih količina lijekova po tenderskim cijenama, koje su mnogo niže od komercijalnih, lista lijekova u privatnim apotekama je, u ovom trenutku, znatno kraća nego što je bila prošle godine. Objašnjvaju da zato privatne apoteke ne mogu da izdaju sve lijekove na recept, već samo da ih ponude na prodaju.
U državnoj apoteci “Montefarm” nijesu željeli da detaljnije objašnjaju kako su moguće ovako velike razlike u cijeni lijekova. U toj firmi, kako stoji u pisanim odgovorima Portalu Analitika, čak tvrde da su “tenderske cijene lijekova na nivou materijalnog bilansa niže ili iste kao u okruženju”.
Najavljene uredbe nijesu željeli da komentarišu. Kažu da se niže cijene mogu očekivati kada proizvođači izvrše registrovanje lijekova i kada se na taj način stvori konkurencija pri podnošenju ponuda na otvorenim postupcima javnih nabavki, kao i kada istekne licenca za pojedine lijekove, odnosno, kada i proizvođači generičkih lijekova dobiju mogućnost proizvodnje lijekova koji su sada zaštićeni licenciranim pravom proizvođača. To bi za laičku javnost trebalo da znači, ako je uopšte ovo moguće prevesti, da neki proizvođači iz nekog razloga nijesu još registrovali lijek kod nas, a da treba čekati da nekim proivođačima istekne licenca.
Bez odgovora iz Fonda: Iz Fonda zdravstva nijesmo dobili odgovor na pitanja o razlikama u cijeni. Direktor Fonda zdravstva Kenan Hrapović je nedavno izjavio da ima obavještenje od proizvođača da su cijene koje su ponuđenje Crnoj Gori niže ili iste sa cijenama u region. Ostali smo uskraćeni za odgovor - da li se to odnosi i na ljekove koji nijesu na pozitivnoj listi, kao i za koje ljekove bi konkretno cijene mogle biti niže.
No, ako nas makar nešto u cijeloj ovoj priči može utješiti je što ovu muku muče skoro sve zemlje regiona. Lijek Plavix koji koristi sagovornica sa početka teksta u Bosni i Hercegovini košta blizu 30 eura, dok se u apotekama u Hrvatskoj kupuje duplo jeftinije, oko 15 eura. Ni istraživanje hrvatskih novinara nije dovelo do odgovora kako je to moguće. Dobili su slična objašnjenja kao Portal Analitika – da cijenu definiše proizvođač, da zavisi od PDV-a koji je različit od zemlje do zemlje, da su različite marže za veledrogerije i privatne apoteke, da zavisi od toga da li je lijek na pozitivnoj listi ili nije. Dešava se, naime, da u nekoj zemlji jeste a u drugoj nije...
Na kraju, kako objašnjava jedan dobro upućeni sagovornik, najznačajnu ulogu u cijelom ovom galimatijasu igraju i državni fondovi koja snažno utiču da proizvođači znatno sniže cijene lijekova na listi, a to kompenzuju kroz kontinuirano povećavanje cijena lijekova koji ne idu na recept.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
