Čak 71 slika Marija Skifana, jednog od najznačajnijih evropskih umjetnika pop-arta koji je od šezdesetih do sredine devedesetih godina napravio djela koja su ga za života učinila bogatim, predstavljena su preksinoć, povodom proslave Dana Republike Italije, 2. juna, u Dvorcu Petrovića na Kruševcu. Naša publika moći će da uživa u ovim radovima mjesec dana. Izbor i postavku uradio je Ermeneđildo Frioni, dugogodišnji najbliži prijatelj čuvenog i po mnogim detaljima kontroverznog umjetnika, koji se, pored slikarstva, bavio i filmom, literaturom i fotografijom.
Frioni je bio jedna od rijetkih osoba bliskih sa Skifanom (Mario Schifano, 1934-1998), čija djela kako vrijeme protiče dobijaju na vrijednosti i imaju sve više poklonika, pa je u posljednje tri godine preko najznačajnijih aukcijskih kuća prodato više slika za iznose veće od 200.000 eura. Novi vlasnik "Propagande", jednog od ranijih radova Skifana, za ovo djelo je izdvojio 440 hiljada eura (na crnobijeloj fotografiji umjetnik ispred svog djela). S druge strane, zahvaljujući Frioniju javnost širom svijeta ima mogućnost da pogleda odabrana djela iz fundusa zadužbine ovog slikara.
Opisivan kao čovjek sa samo tri prijatelja, ali i neodoljivi šarmer i zavodnik, Skifani je dio života proveo u potpunim krajnostima - nemaštini i velikom bogatstvu. Ipak, Frioni kaže da nije bilo teško biti prijatelj sa poznatim stvaraocem, već da je za takav odnos bila potrebna obostrana iskrenost, razumijevanje i "malo ludila".
ANALITIKA: U Podgorici ste već više dana. Što nam to donosite iz Italije?
FRIONI: U Crnoj Gori sam već četiri dana, jer sam pripremao izložbu radova mog dobrog prijatelja Marija Skifana, na kojoj će biti predstavljen 71 njegov rad. Kako sam naziv indicira - "Settanta ottanta novanta" - to su radovi iz 70-tih, 80-tih i 90-tih godina prošlog vijeka, nastajali sve do njegove smrti. Izložbu smo koncipirali u tri prostorije Dvorca Petrovića na Kruševcu tako da se u svakoj od njih nalaze djela nastajala tokom po jedne decenije.
ANALITIKA: Dakle, jedan od najvećih evropskih pop-art umjetnika biće predstavljen našoj likovnoj publici. Skifano je poznat kao jedan od slikara koji se na svojim djelima obogatio tokom života, a njihova cijena danas svakako nije niža. Koje je najvrijednije u ovoj postavci?
FRIONI: Teško da mogu da govorim o najskupljim djelima Skifana na ovoj izložbi. Najvrijednija za mene je "Particolare di paesaggio interrotto", velikih dimenzija od 200 x 286 centimetara. To je slika koja meni pripada, a nabavio sam je 1971. ili 1972. godine, prije nego što sam lično upoznao Skifana. Nije bilo baš najpametnije kupovati njegove radove u to vrijeme, prije svega zato što su to slike za koje se može reći da su ili djelo intuitivnog genijalca ili djelo običnog glupana. No, upravo ta slika nalazila se 29 godina na zidu iza radnog stola u mojoj kancelariji. Iako na izložbi postoji još značajnih djela, za mene je najvažnije upravo ovo. Uz to, može se reći da je ono i istorijski među najznačajnijima, jer pripada ciklusu "Paesaggi Anemici" s početka 70-tih godina kojim se Skifano proslavio. Tako je prva prostorija za mene ujedno najznačajnija, upravo zbog slika iz te decenije.
ANALITIKA: Kao jedan od rijetkih prijatelja slavnog umjetnika, bili ste u prilici da ga posmatrate dok stvara. Da li su njegova djela pažljivo planirana "konstrukcija" ili se u radu prepuštao emocijama?
FRIONI: Za Skifana je slikanje bila potreba; potreba da stvara nekad lijepe, a nekad ružne slike. Nikada nije napustio svoje stvaralačke principe, koji su ujedno predstavljali način na koji je živio. Zato se nikada nije postavljalo pitanje kompromisa između njega, onoga što će se naći na njegovim slikama i umjetnosti njegovog vremena. Kada bi se našao ispred platna, već bi imao ideju što će da radi. Nerijetko bi počinjao da radi sliku sa jednom, a završavao je sa sasvim drugom idejom. Ali, ni jedna od tih ideja nije bila ništa drugo do izraz njegovih čistih emocija. I ništa drugo nije moglo da utiče na njegov način rada. Uvijek je vjerovao u to što radi, bez obzira da li se drugima dopadalo ili ne.
ANALITIKA: Za Skifana se, ipak, vezuju brojne priče o korištenju različitih droga, zvog čega je i hapšen više puta. Kako je to uticalo na njegov život i, prije svega, stvaralaštvo?
FRIONI: Da, Skifano je više puta bio u zatvoru zbog korištenja droga, ali vjerujem da je najmanje dva puta tamo završio bez razloga. U stvari, mogu reći da je nepravedno zatvaran svaki put. U poslu kojim se bavio vlada velika zavist, a on je nerijetko bio žrtva takve zavisti. Korišćenje droge je bila njegova privatna stvar i bez sumnje je zbog nje više puta upadao u zamke. Međutim, on nije koristio droge da bi pod njihovim uticajem stvarao drugačije ili ljepše slike. Uvijek je radio ono što mu se dopadalo, ono što je volio, čak i sa posljedicama koje su, nerijetko, preuveličavane u javnosti. Bio je čovjek koji je živio "punim plućima", potpuno slobodan. I sve to upravo zbog toga što nije htio da pravi kompromise između načina na koji je radio i onoga što je tržište umjetnina ili neki zakon od njega zahtijevao da radi. Za njega je nesputanost značila jednako umjetničku slobodu i slobodu duha.
ANALITIKA: Na tom istom tržištu umjetnina i danas se nerijetko pojavljuju Skifanove slike čiju autentičnost je teško potvrditi ili poreći. Da li ste se susretali sa takvim djelima?
FRIONI: Skifana su uvijek faslifikovali, čak prečesto. I sam sam nailazio na takva djela koja su se svojevremeno često nalazila na tržištu. Na žalost, uvijek postoji dio tržišta - takođe i dio kolekcionara - za koji je jedino bitno da se sklopi posao, pa zato trguju falsifikatima. Takva trgovina, naravno, nema veze ni sa jednim umjetnikom, pa ni sa Skifanom. Čak se za neke radove govori da je samo potpisivao platna koja su drugi radili u njegovom studiju. U tome nema ni trunka istine. To dobro znam jer sam proveo mnoge godine uz njega, i nikada ne bi uradio ništa tome slično.
ANALITIKA: Ko su bili oni koji su radili u njegovoj radionici - možda umjetnici koji su se kod njega školovali?
FRIONI: Ne možemo reći da je Skifano učio nekoga, niti da je bio željan profesorskog mjesta, već su mladi umjetnici često kod njega dolazili da mu asistiraju. Bilo je mnogo onih koji su radili diplomske radove o njemu, kao jednom od najvećih avangardnih umjentika tog perioda. Jer, kao što je to oduvijek slučaj s avangardnim umjetnicima, i Skifano je bio nekih 20, 30 godina ispred svojih savremenika. Studenti koji su ga posjećivali nisu kod njega pohađali nastavu, već su željeli da saznaju više o njemu, budu mu blizu i prouče način na koji stvara. Dakle, bio je to neki indirektan način prenošenja znanja, tokom kojeg je Skifano studentima dao i mogućnost da mu asistiraju u njegovom studiju, a ponekada bi im za to dao i koju liru. Na žalost, ne znam da se iko od tih, nekadašnjih studenata - asistenata proslavio.
ANALITIKA: Kako je tržište umjetnina svakog dana sve veće, i falsifikata je sve više. Koliko je teško raspoznati originale u tom mnoštvu?
FRIONI: Tržište falsifikatima je "spoljašnje", nezakonito, i na njemu učestvuju oni koji žele da sklapaju takve poslove, ali to su djela koja, na kraju, nemaju nikakvu vrijednost. Bez obzira koja je matrica falsifikovanja u pitanju, ona se uvijek može raspoznati. A da biste otkrili da li je neko djelo falsifikat, morate biti kompetentni u tom poslu, morate imati osjećaj za takve stvari, morate poznavati sve specifičnosti rada određenog umjetnika. Naravno, ja sam 28 godina bio uz Skifana i gledao kako nastaju hiljade njegovih slika. Spoznao sam njegove tajne, način na koji je slikao, proporcije boja i zašto se na platnu nalazi zelena, plava ili crna, i sve to ponovljeno na mnogo, mnogo slika. Pa ipak, ekspert možete biti samo do određenog nivoa, jer i Skifano je pravio "ružne" slike. On sam bi rekao za njih da su "ružne", ali da su "ipak njegovo djelo i da se svako u to može uvjeriti, bez obzira da li se ono nekome dopada ili ne". I za sve ostale umjetnike i njihove poznavaoce važe ova ista pravila: moraju dobro znati način i uslove pod kojima su djela nastajala, rad samog umjetnika, što se dalje dešavalo s tim djelom... Ali, na kraju, niko na svijetu ne može da bude ekspert u svemu.
ANALITIKA: Koliko je bilo teško organizovati ovakav događaj i da li će publika u Podgorici, koja ima određene mogućnosti, možda biti u prilici da kupi neku od slika sa ove izložbe?
FRIONI: Ja sam organizator kulturnih događaja iz domena savremene umjetnosti i veoma me interesuje posao kojim se bavim. Organizovanje ovakve izložbe, konkretno - u Crnoj Gori, je veoma komplikovan, težak posao i traži punu posvećenost. Srećom, posjedujem "virus umjetnosti" koji mi pomaže da prebrodim svaku tešku situaciju. Posjetioci u Podgorici moći će da vide, ali ne i da kupe neko od Skifanovih djela, jer svako od njih ima opširnu dokumentaciju s kojom mora da bude vraćeno u Italiju. To su dozvole i dopuštenja koja su izdata i potpisana u Ministarstvu kulturnih dobara i aktivnosti, zatim u Carini, Policiji i svim ostalim službama koje provjeravaju iznošenje iz Italije, a zatim vraćanje svake od ovih slika. Uostalom, ovo je kulturni događaj koji priređuje Ambasada Italije u Crnoj Gori i ambasador Vićenco Del Monako, pa samim tim nije dozvoljena nikakva trgovina.
ANALITIKA: Da li ćemo uz Skifana, možda, vidjeti radove još nekih italijanskih umjetnika?
FRIONI: Izložbu slika Marija Skifana prati jedna manja postavka "Znaci vremena", sa djelima deset mladih, savremenih italijanskih umjetnika. Ne baš mladih po godinama, ali svakako mladih po svom radu. To su Valerio Kapoća, Đankarlo Galjardi, Pjetro Gardano Gard, Đulija Đenzini, Rafaele Marando, P. Elizabet Macu, Monika Preśuti Monj, Arpine Sevađan, Armando Velardo i Federika Virđili. Siguran sam da će neki od ovih umjetnika zaista ostaviti dubok znak u vremenu.
Kristina JERKOV
