Ljudi bi morali da shvate da na more niko ne dolazi ni zbog glasne muzike, ni zbog mermera, mesinga, đakuzija, knauf ploča, mega-jahti koje oru more, nego da ljudi dolaze zbog Mora, i naš je zadatak da sačuvamo More i Obalu kao osnovni turistički resurs za buduće generacije, kaže Rambo Amadeus, u "običnom životu" van muzičke scene poznat po opravdanim kritikama turističke politike, kako njegovog rodnog Herceg Novog, tako i cijele države.
Danas, kako kaže, „ostarjeli panker od čega nema ništa tužnije", u prepoznatljivom maniru komentariše predstojeći koncert u Kraljevskom pozorištu na Cetinju.
- Meni je otac bio kustos muzeja u Herceg Novom i arheolog, pa sam od malena vaspitavan da cijenim drevne artefakte, pojave kao i kulturne ustanove. Nastup u pozorištu, otkad sam dobio od TV Crne Gore smoking i crne cipele za nastup na Evroviziji, ne predstavlja mi problem. To što pozorište u svom imenu ima epitet "kraljevsko" takođe je sasvim prigodno, jer, podsjećam Vas, i ja imam titulu "Svjetski Kilo Car", pa se to onda sasvim lijepo slaže.
Diplomirani turizmolog koji, između uvijek rasprodatih nastupa po regionu, koristi vrijeme da svoju vještinu i znanje o jedrenju prenese zainteresovanima, uvijek govori bez dlake na jeziku. Tako je bilo i kada smo ga pitali o turizmu na našoj obali.
- Neuki ugostitelji sami biraju vrstu i glasnoću muzike, ne shvatajući da gosti, dolazeći iz urbanijih sredina, imaju rafiniraniji ukus od njihovog. Nakon njih stižu samo oni gosti koji po svojoj neukosti liče na nas domaćine, a onda nam se to ne sviđa, htjeli bi da su gosti ljepši, pametniji i kulturnjii od nas... Bogati turisti na bogate domaćine, siromašni turisti na ostalu raju i tu nema pomoći. Osim sistematske edukacije, koje - nema - zaključuje Rambo Amadeus za Portal Analitika.
ANALITIKA: Što za jednog iskrenog pank-rokera znači nastup u - Kraljevskom pozorištu?
RAMBO AMADEUS: Ja imam 51 godinu. Nema ništa tužnije od ostarjelog pankera. Stari profesor, stari naučnik, stari režiser, stari jazzer, stari kompozotor, stari pisac, stari guslar - to je sve lijepo za vidjet. Ali, biti ostarjeli panker znači samo ono što je Njegoš odavno rekao: "Zlo goveče - dovijeka june".
Posljednji put kada sam za sebe mislio da sam panker je bilo kad sam imao 17 godina. Vjerujem da je to bila faza razvoja svakog gradskog adolescenta. A to što ja radim zadnjih deset godina, prilično je daleko i od roka.
Takođe, meni je otac bio kustos muzeja u Herceg Novom i arheolog, pa sam od malena vaspitavan da cijenim drevne artefakte, pojave kao i kulturne ustanove. Nastup u pozorištu, otkad sam dobio od TV Crne Gore smoking i crne cipele za nastup na Evroviziji, ne predstavlja mi problem.
To što pozorište u svom imenu ima epitet "kraljevsko" takođe je sasvim prigodno, jer - podsjećam vas - i ja imam titulu "Svjetski Kilo Car", pa se to onda sasvim lijepo slaže.
ANALITIKA: Što je u Vama ostalo od roka i alternative s prvih albuma, krajem osamdesetih prošlog vijeka?
RAMBO AMADEUS: Lijepe uspomene.
ANALITIKA: Kada nas, za stotinu godina, tadašnje generacije budu posmatrale kroz ono što danas nastaje na muzičkoj i umjetničkoj sceni Crne Gore i regiona, što će moći da zaključe?
RAMBO AMADEUS: Neće ih zanimati. Bićemo im glupi, dosadni i patetični. Nadam se.
ANALITIKA: Iz stručnog turističkog ugla: što Herceg Novom danas najviše nedostaje?
RAMBO AMADEUS: Što se mene tiče, ništa mnogo. Novi je imao tu sreću da nije mnogo zapao za oko domaćim biznismenima, pa nije bilo toliko nestručne i suvišne gradnje. Sačuvao je svoju fizionomiju. Za sad. Ne znam šta nova vlast planira. Nadam se da im nije samo mješalica za beton u glavi. Stara vlast nije bila sposobna za neimarske zahvate, našom srećom.
Naravno, treba da se završi već jednom rad na kanalizaciji i kolektorima, i da sadašnji vlasnici hotela prepuste taj posao profesionalnim hotelijerima. Hotel je kompleksan i zahtjevan, traži struku i iskustvo, fakultetski obrazovan menadžment. U suprotnom, više liče na krajputaške kafane ili bordele, zavisno od afiniteta vlasnika.
Takođe, po prodavnicama na šetalištu ne bi smio da se prodaje alkohol. Ovako imamo situaciju da maloljetnici piju po šetalištu i prave nerede, jer im je dostupno i jeftino da to rade. Komunalna policija ih, iz nekog neobičnog razloga, ne sprječava, dok ugostitelji pokušavaju da u svojim lokalima naprave malo elegantniju atmosferu od te "ekskurzije maturanata" koja pijana baulja po obali do u sitne sate.
I buka je problem. Neuki ugostitelji sami biraju vrstu i glasnoću muzike, ne razumijući da gosti - dolazeći iz urbanijih sredina - imaju rafiniraniji ukus od njihovog, pa dozvoljavaju da se gosti razočarani vraćaju kući. Nakon njih stižu samo oni gosti koji po svojoj neukosti liče na nas domaćine, a onda nam se to ne sviđa, htjeli bi da su gosti ljepši, pametniji i kulturnjii od nas. Ali takvi ne mogu da istrpe to što im mi nudimo.
ANALITIKA: Kako je naša obala jednako odraz naše (ne)kulture kao i muzika?
RAMBO AMADEUS: Generalno, ljudi bi morali da shvate da na more niko ne dolazi ni zbog glasne muzike, ni zbog mermera, mesinga, đakuzija, knauf ploča, mega-jahti koje oru more, nego da ljudi dolaze zbog - Mora. I naš je zadatak da sačuvamo More i Obalu kao osnovni turistički resurs za buduće generacije.
Takođe, Crna Gora mora da izglasa zakon po kom bi djeca išla u školu od 1. oktobra, a raspuštala se 15. jula. Tako bi, umjesto da gradimo kapacitete koji 11 mjeseci zvrje prazni, postojeće iskoristili duplo bolje. Septembar je na moru najljepši, a svi se guraju da budu tu od 20. jula do 15. avgusta. Ovako bi naši klinci iz unutrašnjosti dolazili sa roditeljima kad je najljepše, a uz to je i jeftinije, jer je "špic" sezone prošao. Pri tome, nije kiša i promjenljivo vrijeme, kao krajem juna i početkom jula.
I umjesto da se turističkom politikom produžava sezona i povećava iskorištenost, "stručnjaci" i dalje zidaju. Ali, čovjek bez ekspertskog znanja može da ostvari profit samo dok radi mješalica, na žalost. Ne vidi i ne zna drugi način.
Naravno, Herceg Novom zaista nedostaju hoteli. Stari su nedomaćinskom politikom bagatelno rasprodati. Lijepo rade samo dva u rukama stranaca, profit ide njima, a njihovi gosti u strahu ne mrdaju nigdje iz hotelskog kopleksa. Ostali hoteli su, u rukama domaćih vlasnika, propali. Lijepo bi bilo da ih, ako ništa drugo, iznajme nekim profesionalnim hotelijerima, da Novi malo dobije i hotelsku klijentelu koja jedina puni restorane i troši van samoposluge. Od ovakvog turizma samo samoposluge imaju koristi.
ANALITIKA: Kome biste najradije ovog ljeta "Pomidorom" presjekli put na ulazu u "elitne vode" Boke Kotorske?
RAMBO AMADEUS: "Pomidora" je moj mali mikrotoner sa crvenim bokovima, zdepast i okrugao baš kao pomidora, ali dobro trpi i vjetar i more iako je tako malen. Ali brod što je manji - imate bolji kontakt sa morem.
Ako hoćemo da zaštitimo Boku, onda jahtama treba da naplaćujemo vez po konjskoj snazi, a ne po dužnom metru. Na primjer, imate motornu jahtu dužine 15 metara koja ima motor od 5.000 konjskih snaga, ispušta kaljugu i naftu u more, diže neviđene valove i pravi neviđenu buku. Horor i za floru, i za faunu, i za ljude. S druge strane imate jedrilice iste dužine, a i duže, koje imaju motore po 100 konjskih snaga i manje - dakle 50 puta manje! Bešumno se kreću klizeći po vodi, ne zagađuju uopšte. E sad vi meni recite po kojoj osnovi ova dva plovila treba da plate identičnu sumu za plovidbenu dozvolu ili za vez? Kakva je to turistička politika? Pa, i auta plaćaju registraciju po konjskim snagama. Niko ih ne mjeri santimetrom. Da ne govorim o tome da su vlasnici velikih jedrilica mnogo bolji gosti od vlasnika motornjaka. Ne prave buku, ljepše izgledaju, ne plaše po ulici malu djecu, a troše više, jer imaju mnogo više para, ali se ne kurče. To je aristokratija, za razliku od novih biznismena koji su skoro došli do para i, u stvari, mrze more. Zato i voze te hermetički zatvorene hladnjače, da slučajno ne bi imali nikakav kontakt sa morem. Ali, kao što sam rekao, turisti liče na domaćine. Bogati turisti na bogate domaćine, siromašni turisti na ostalu raju, i tu nema pomoći. Osim sistematske edukacije, koje - nema.
Trebalo bi svi turistički radnici da odu i obiđu špansku obalu, da vide kako su je neuki domaćini, u želji za profitom, betonirali i upropastili. Trenutno na obali imaju 100.000 praznih novoizgrađenih apartmana, koje niko neće ni da iznajmi, ni da kupi.
Kristina JERKOV
Foto: Privatna arhiva, oficijelni sajt (ramboamadeus.com, Z.Stojković )
Ovaj intervju je autorsko vlasništvo i nije dozvoljeno prenositi ga ni u cjelini ni njegove djelove van Portala Analitika
