Nećemo imati dovoljno radnika, turistička sezona biće dovedena u pitanje, zavapili su turistički radnici, nakon što su shvatili da se poslanici nijesu šalili kada su usvojili novi Zakon o strancima, koji propisuje da neće moći da zaposle radnika sa strane, ako u Crnoj Gori na evidenciji biroa postoji osoba sa potrebnim kvalifikacijama. Vlada je prijedlog zakona usvojila 31. jula, i već tada se moglo uočiti da će ta odredba zasmetati turističkim radnicima, ali i mnogim drugim, koji će imati probleme da zaposle neophodne stručnjake kojih u Crnoj Gori nema. No, prijedlog je prošao skupštinsku raspravu i počeo da se primjenjuje 1. aprila.
Direktor Crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović kaže da turistički poslenici sigurno snose dio krivice jer možda nijesu glasnije reagovali iako su, kako navodi, preko Udruženja poslodavaca i pojedinih stranaka predložili amandmane koji nijesu usvojeni. Ipak, kako ukazuje, mnogo je veći problem što ih niko nije pitao za mišljenje. “Gdje ima da se donose zakoni koji se odnose na privredu, a da se privreda ne pita”, kaže on.
Iz MUP- a, međutim, poručuju da su poslodavci od početka izrade zakona imali mogućnost da daju sugestije, što nijesu učinili. Poslodavci su, kažu u Ministarstvu unutrašnjih poslova, bili upoznati sa novim rješenjima, ali inicijative kakve se sada javljaju, nijesu bile upućene kad im je bilo vrijeme. Sada je, objašnjava pomoćnik ministra Abid Crnovršanin, kasno, Zakon je usvojen i mora se poštovati.
Kuvar iz Pariza i kuvar iz Bijelog Polja: Ugostitelji uglas tvrde da su crnogorski radnici nestručni i da neće da rade. Nadležni, pak, odgovaraju da nije baš tako, da na Zavodu ima na hiljade stručnih i obrazovanih ljudi i da je neozbiljno radnike iz Crne Gore proglašavati neznalicama i neradnicima.
Poslodavci dalje tvrde da bi zbog novog Zakona sezona mogla propasti jer im treba stručna i visokokvalifikovana radna snaga.
“Evo vam plastičan primjer. Mi imamo izuzetno stručnog kuvara iz Pariza, koga sada neću moći da zaposlim jer na evidenciji Zavoda postoji kuvar koji je školu završio prije dva mjeseca i koji je do sada radio u objektu na autobuskoj stanici u Bijelom Polju. Ili, drugi primjer. Mi smo, srećom, prije stupanja na snagu Zakona zaposlili ženu koja je najbolji slastičar kojeg ja znam a koja ima diplomu dizajnera. Sa njenim znanjem može da radi kao slastičar i u Parizu i u Londonu, a kod nas ne bi mogla, da je nijesam zaposlio prije 1. aprila”, kaže Radulović i dodaje da diploma poslodavcima ne treba, ako radnik neće i ne zna da radi.
IZ MUP- a, međutim, kažu da tvrdnje da će sezona biti dovedena u pitanje zbog nedostatka stručne radne snage, demantuju podaci.
Crnovršanin je saopštio da je u prošloj godini izdato preko 23 hiljade radnih dozvola za zapošljavanje stranaca u Crnoj Gori. (Istina, plan je bio za četiri hiljade manji.) Od toga je oko 19,7 hiljada radnih dozvola izdato nekvalifikovanim ili polukvalifikovanim radnicima, odnosno za njih 85 odsto.
Za srednji kadar, koji bi, kako je dodao, trebalo da bude najzastupljeniji i koji možda ne bi mogao da se nađe na tržištu Crne Gore, u prošloj godini izdato je svega oko 1.800 dozvola ili 7,92 odsto.
„Mi smo ovako neregulisanim odnosima i nekontrolisanim migracijama pretvorili Crnu Goru u socijalnu ustanovu za ovaj region“, ocijenio je Crnovršanin.
“Nigdje u svijetu domaći ne obavljaju najmanje plaćene poslove”: Da li je baš tako? I ako je, ko je odgovoran? Dekan Fakulteta za turizam Rade Ratković objašnjava da u Crnoj Gori stvarno nema ljudi koji bi radili baš svaki posao. “Recite mi jedan primjer da bi građani Crne Gore čistili wc na plaži. To nije specifičnost Crne Gore. Uostalom, nigdje u svijetu domaća radna snaga ne obavlja najmanje plaćene poslove”, kaže Ratković za Portal Analitika.
Kada je riječ konkretno o Zakonu, Ratković kaže da su ugostitelji u pravu, jer neće moći da nađu stručne konobare i kuvare na našem tržištu rada.
“Problem je u tome što sezona kratko traje, turistička privreda ne posluje dobro, a država ne radi ništa da Crnu Goru pozicionira kao turističku destinaciju za gosta sa Zapada, već razvija prodaju nekretnina. U takvoj situaciji turistički radnici ne mogu da plate adekvatnu niskokvalifikovanu i polukvalifikovanu radnu snagu. Radniku sa juga Srbije se isplati da radi za 250 eura, tamo je život značajno jeftiniji. Ako mu je još plaćena hrana i smještaj, sve što zaradi šalje porodici”, kaže Ratković.
Drugi problem je što su programi naših stručnih škola za kuvare, konobare, slastičare uglavnom bazirani na teoriji i što đaci ne dobijaju praktična znanja. “Ugostitelju danas treba obučen konobar, a ne neko koga će da obučava. Jer, dok ga obuči prođe mu sezona. Slično je i sa fakultetima. Kada završe fakultet svi su manadžeri u turizmu. I to opšte prakse. Skoro niko nije obučen za, recimo, šefa sale ili servisa”, objašnjava on.
Dobro upućeni tvrde da se na kraju sve vrti oko novca i načina da se Zakon zaobiđe. Turističkim radnicima jeftinije je da zaposle ljude sa strane, pa čak i kad im plaćaju i smještaj. Često, posebno vlasnici manjih turističkih objekata, državi ne plaćaju nikakve dažbine, radnike plaćaju „na ruke”, što odgovara i jednoj i drugoj strani.
„Poslodavac iz Budve podnio je zahtjev Zavodu za zapošljavanje da mu treba pomoćni radnik za kuhinju koji treba da bude nekvalifikovan, ali da ima deset godina radnog iskustva, da zna engleski, kineski i ruski jezik. Možda su krompir ili suđe porijeklom iz tih zemalja, pa pomoćni kuvar treba da bude poliglota “, kazao je ironično Crnovršanin.
Autoput: Ali, da je kineski jezik mnogo bitan, a engleski neophodan, pokazuju i oglasi za posao na izgradnji prve dionice auto puta Bar- Boljari, koji će graditi kineska kompanija CRBS. Ako je suditi po dosadašnjim oglasima, traženi su crnogorski državljani koji imaju desetogodišnju licencu i iskustvo na projektovanju mostova. Teško da će na ovim prostorima naći takve stručnjake. Kinezi se uveliko pripremaju za posao, ali još nijesu raspisali oglase za niskokvalifikovanu radnu snagu. Država je ove godine planirala izdavanje 23.400 radnih dozvola za strance, što je oko 4.000 više od iznosa planirane kvote za prošlu godinu koja je kasnije, kao što smo rekli, nešto pvećana. Da li je u pozadini potreba za kineskom radnom snagom, jer se logično postavlja pitanje - zašto je Vlada povećala broj dozvola za strance ako novi zakon daje prednost domaćoj radnoj snazi?
Ovim zakonom država pokušava da “ubije dvije muve”: da zaposli makar na dva - tri mjeseca hiljade mladih koji čekaju posao, ali i da riješi problem poreske nediscipline. Ali, i ovaj i prošli zakon jasno propisuju da se poslodavcu neće izdati dozvola za stranca ako nije platio za njega sve dažbine državi.
Crnovršanin je poručio da će radna dozvola koja nije realizovana u roku od osam dana biti poništena. Realizovana dozvola znači da je radnik stvarno zaposlen, da prima platu, da ima ugovor o radu i da poslodavac za njega plaća obaveze državi. „Poslodavci neće moći produžiti radnu dozvolu ako nijesu izmirili obaveze prema radniku i državi“, poručio je on.
Dvostruka kazna: U praksi, strani državljanin koji stalno živi u Crnoj Gori i tu je zasnovao porodicu, biva dvostruko kažnjen. Prvo, od strane poslodavca ako za njega nije platio poreze i doprinose. I drugo, od strane države, koja ga Zakonom lišava prava na rad, zbog greške i prekršaja poslodavca.
Logično je pitanje - zašto se samo domaćim radnicima može produžiti ugovor o radu, ako poslodavac krši Zakon?
Strance koji u Crnoj Gori legalno rade, ali i njihove poslodavce, muče i procedure. Ugostitelji ukazuju da se dešava da zahtjev za radnu dozvolu za svoje radnike predaju u aprilu, a rješenje dobiju - u avgustu. U međuvremenu, mora da se radi, a inspekcija kuca na vrata i ne toleriše ovakve nepravilnosti. Potpredsjednik Ugostitelja opštine Budva Ilija Armenko tvrdi da je to klasičan reket države, pa su ugostitelji iz Petrovca organizovali štrajk i zatvarali svoje objekte. Nadležni obećavaju da će ove godine svoj dio posla obavljati brže i bolje.
Sa druge strane, fakat je da u Crnoj Gori radi značajno više stranaca nego u zemljama regiona. Podaci pokazuju da se u Hrvatskoj izda samo tri hiljade takvih dozvola godišnje! U prošloj godini, u šest država regiona izdato je ukupno oko 57,5 hiljada dozvola za privremeni boravak, od čega samo u Crnoj Gori oko 31 hiljada. U Crnoj Gori ima 35 hiljada nezaposlenih.
Očigledno, nije dovoljno donijeti zakon već treba stvoriti uslove da se primijeni, kako se sve ne bi svelo na traženje načina da se zakon zaobiđe.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
