Nemile scene na košarkaškim utakmicama Eurokupa i ABA lige, kad je došlo do narušavanja javnog reda i mira upadom navijača na teren, tuča pojedinaca na tribinama, incidenti na utakmicama Prve crnogorske lige u fudbalu, kada su pojedinci nezadovoljstvo zbog poraza tima za koji navijaju iskalili na upravnoj zgradi protivničkog kluba, razbijajući stakla kamenicama, prekid na fudbalskoj utakmici između Crne Gore i Rusije koja se igrala u okviru kvalifikacija za EP u Francuskoj…
Niz postaje sve duži, a niko nema odgovor na pitanje – kako tome stati na put i omogućiti stvarnim ljubiteljima sporta da napokon bez straha mogu poći na neki sportski događaj?
U prebacivanju odgovornosti za nemile događaje, sa jedne na drugu i na treću stranu, ostali smo uskraćeni za temeljit odgovor na pitanje – kakva su “pravila igre” kada je riječ o obezbjeđivanju ovakvih manifestacija visokog rizika?
Zakon o zaštiti imovine i lica reguliše ovu materiju. Prema pomenutom Zakonu, koji je stupio na snagu 9. januara prošle godine, zaštitari su dobili operativno-tehnička ovlašćenja koja su do tada imali samo policajci, čime su zaštitari postali ključne osobe zadužene za bezbjednost na svim javnim skupovima i manifestacijama. Zaista, da li je Zakon loš ili se loše sprovodi?
Sagovornici Portala Analitika, kriminolog Velimir Rakočević i osnivač prve zaštitarske firme u Crnoj Gori, Security Guard Montenegro, Marjan Marjanović, imaju oprečna mišljenja o tome da li treba mijenjati pomenuti Zakon ili ne.
Sporan član 44 Zakona?: Rakočević smatra da je Zakon o zaštiti imovine i lica, iako nedavno usvojen, već pokazao manjkavosti.- Smatram da Zakon nije opravdao očekivanja. To je naročito došlo do izražaja na fudbalskoj utakmici naše reprezentacije sa Rusijom ali i ranije, na košarkaskoj utakmici Budućnosti i Partizana, kao i mnogo puta ranije. Zakonske odredbe čak i da su najsavršenije, ne postižu svoj cilj ukoliko se dosljedno ne primjenjuju - mišljenja je Rakočević.
Sagovornik Portala Analitika naglašava da zaštitarske službe, koje po zakonu imaju ovlašćenja da vrše temeljni pretres lica na ulazu na stadion ili sportslu halu, to uglavnom rade površno i brzopleto.
- Najveći nedostatak ovog zakona je u tom članu 44 koji reguliše ovlašćenje lica koja vrše poslove zaštite. U pitanju je pregled lica, predmeta i vozila. Pregled je opšta operativno-taktička radnja koja podrazumijeva samo spoljašnje pretraživanje lica. Zbog toga su mogućnosti unošenja nedozvoljenih predmeta na stadione, sportske dvorane, velike. Još ako tome dodamo da zaštitarske službe pregled rade površno i brzopleto onda trebamo biti srećni što još uvijek neka usijana glava na stadion nije unijela i eksplozivnu napravu veće razorne moći – smatra Rakočević.
Sa druge strane, specijalista za procjene rizika, Marjan Marjanović, smatra da nije Zakon problematičan, već procedura rada.- Zaštitarske firme rade na skoro svim evropskim aerodromima tzv. KD kontrolu (kontra-diverzionu kontrolu), zaštitu NATO baza, obezbjeđuju i Olimpijadu. To, dakle, nema veze sa zakonom i ovlašćenjima privatnog obezbjeđenja. Primjera radi, Olimpijadu obezbjeđuju kombinovano privatne i državne službe, ali se tačno zna čije su koje ingerencije. Dešavaju se greške, ne sporim, dođe do zamora. Zato smatram da ne treba mijenjati zakon, već procedure rada - kazao je Marjanović.
On smatra da je obezbjeđivanje skupa visokog rizika, odnosno manifestacije ili priredbe u kojima može biti ugrožena bezbjednost većeg broja ljudi ili reputacija državnog organa, institucije, pa i same države, veoma kompleksan posao i da je, shodno tome, onaj ko ga je takvim označio, dužan da priloži elaborat bezbjednosti, kao prijedlog MUP-u.
- Nakon toga, MUP koji već ima svoju procjenu bezbjednosti, mora da napravi „reprocjenu“, da potom organizatoru i zaštitarskoj službi izloži kompletan plan ili, ako ne, da im makar objasne što je njihov dio posla. Planom se precizira ko će i na koji način da reaguje za slučaj nepredviđenih dešavanja na stadionu-, smatra sagovornik Portala Analitika, naglašavajući da na svako ugrožavanje javnog reda ili manifestacije, mora da reaguje - policija.
Potuni pretres lica i supervizija: Rakočević je stava da zaštitarske službe, kad im se već daju policijska ovlašćenja, moraju da ih dosljedno sprovode i da im treba omogućiti potpuni pretres lica, a ne samo djelimični kao što je sada slučaj.
- Ako im se već daju policijska ovlašćenja, onda im treba omogućiti da vrše potpuni pretres lica, ne samo djelimični. To znači potpuni i pedantni pretres prije ulaska u sportski objekat svake osobe za koju postoje indicije da posjeduje nedozvoljene predmete. To podrazumijeva, pored pretresa odjeće i obuće, i pretres tijela koji bi se vršio u posebnim prostorijama. Na ovaj način spriječilo bi se unošenje čak i najsitnijih nedozvoljenih predmeta - pojašnjava Rakočević.
Marjanović, pak, tvrdi da efikasan pregled na skupovima visokog rizika niko ne može raditi duže od dva sata. On je stava da je neophodno uvesti supervizora, odgovorno lice koje će nadgledati da li zaštitari rade svoj posao kako treba.
- Mora da se napravi smjena, rotacija ljudi. Ako je skup visokog rizika onda onaj koji je odgovoran za skup, što se definiše planom, treba da postavi supervizora, koji će u ime organizatora skupa provjeravati da li ljudi rade dobro ili ne. Supervizija je neophodna, pogotovo na viskorizičnim skupovima - kategoričan je Marjanović.
Velimir Rakočević je izričit u stavu da u dosadašnjim incidentnim situacijama zaštitarske službe nijesu bile na potrebnom profesionalnom nivou, a da je policija svoj dio posla odradila po najvišim standardima.
Marjanović, pak, misli da zaštitarska služba može izaći na kraj sa neredima manjeg obima ali da veći ekscesi nadilaze ne samo njihove, već i policijske kapacitete, te da u tim slučajevima moraju reagovati pripadnici Specijalne jedinice. Njemu, kaže, nije jasno zašto SAJ nije reagovao i na utakmici Crna Gora – Rusija.
- Što su, prema planu, bila njihova zaduženja? Neko je morao reaguje već poslije prvog incidenta. Zašto nisu, ne znam bez planske dokumentacije. Da li je to bio zadatak Uprave policije ili Specijalnih jedinica? Sumnjam da je to bio zadatak zaštitara, jer oni za to nemaju ni ingerencije, ni opremu, niti obuku. I nepreduzimanje mjera je odgovornost - naglašava Marjanović.
Optimalan broj posjetilaca: Zaštitari, odnosno agencije koje se bave poslovima obezbjeđenja i zaštite niču u Crnoj Gori. Prema zvaničnim Vladinim podacima ima ih 65, sa ukupno 2063 licenciranih lica koja u njima rade. Samo tokom prošle godine, čak 14 firmi je dobilo licencu za obavljanjem ove djelatnosti.
Marjanović tvrdi da ih ima i 100! Događaji kao što je pomenuta fudbalska utakmica, stavila ih je pod lupu javnosti, mada je njihov djelokrug rada neuporedivo širi od osiguranja javnih manifestacija, što svi smatraju veoma nezahvalnim i rizičnim poslom.
- Moja agencija zapošljava stotinjak zaštitara. Ne vodim svoje ljude da obezbjeđuju utakmicu dok mi ne kažu što je moj posao, dok mi ne daju plan zašto sam odgovoran i kako. Nekada smo plaćeni po satnici, nekada po obavljenom poslu ali, u suštini, za visokorizične skupove treba da se dovedu obučeni, osposobljeni i opremljeni ljudi- ističe sagovornik Portala Analitika. No, iako ni on sam ne šalje ljude ondje gdje ne mogu zaraditi i oni i firma, smatra apsurdnim da je na tenderima za obezbjeđivanje rizičnih skupova cijena važnija od svega.
- Niko ne postavlja pitanje kako radi, s kojim ljudima, u kakvim uslovima, sa kakvom opremom - navodi Marjanović i dodaje: Mi smo “bezbjednost u funkciji bezbjednosti”, ali smo na tržišnoj utakmici. Treba da mjerimo da nam se i isplati to što radimo, ali ne na uštrb bezbjednosti.
Licence, vojska, policija: No, kad se zagrebe površina, isplivaju mnoge stvari. Prema zvaničnim podacima, čak 907 lica je prošle godine dobilo sertifakate za zaštitare, a 407 je dobilo dozvolu od policije za obavljanje te djelatnosti.
Da bi se dobila licenca za zaštitara treba položiti osam ispita.
Prvi čovjek Security Guard Montenegra kaže za Portal Analitika da njegova firma zapošljava svršene srednjoškolce, “koji su čisti, koji bi mogli da završe i policijsku akademiju”, ili bivše pripadnike MUP-a i vojske, koji po automatizmu imaju pravo na licencu.
Marjanović kaže da to baš i ne razumije:
-Onaj ko je završio, recimo, policijsku akademiju u Beogradu ili Danilovgradu ne može da dobije licencu! Tako da dolazimo do apsurda, da je jači neki kurs od akademije. Recite - kako može čovjek koji je proveo, recimo, tri godine u policiji, koji nikad nije radio posao zaštitara, da po automatizmu dobije licencu za obavljanje tog posla?! Niko ga nije upoznao sa Zakonom o zaštiti imovine i lica, kaže Marjanović i najavljuje iniciranje promjene programa obuke za dobijanje licenci “jer je postojeći pravio neko ko se očigledno nikad nije bavio privatnom zaštitom”.
-Za obavljanje ovog posla bitna je praksa i mislim da način obrazovanja mora kompletno da se promijeni, da se napravi namjenski program za posao zaštitara - potcrtava Marjanović.
Rigorozne kazne za problematične i huligane: No, vratimo se velikim i rizičnim sportskim događajima. Za svaki sportski objekat se zna koliko ljudi može da primi, zbog bezbjedne evakuacije u slučaju nepredviđenih dešavanja. Postoje evakuacioni izlazi koji služe za izmještanje ljudi iz opasne zone. Pomenuta oblast je definisana planom zaštite i spašavanja, u kom je tačno navedeno vrijeme za koje je neophodno isprazniti stadion.
Na stadionu može, po pravilu, da bude onoliko ljudi koliko ima numerisanih mjesta. Od procjene koja se radi prije skupa, zavisi i broj angažovanih zaštitara. Kada je u pitanju skup visokog rizika, onda mora biti prisutno više zaštitara i lica zaduženih za bezbjednost.
Navijači i navijačke grupe posebna su kategorija u cijeloj priči. Nema plana koji može predvidjeti sve situacije kada je na jednom mjestu više hiljada ili desetina hiljada ljudi. Ali, sagovornici Portala Analitika ističu značaj preventive i kaznene politike uz ono što se zove kriminalno-obavještajni rad. To znači da i zaštitari i policija i SAJ moraju znati koje su grupe najekstremnije.
Marjanović smatra da se “gledanjem kroz prste” izgrednicima oni podstiču da ponavljaju svoje ispade. Problematičnim pojedincima treba predočiti kakve ih kazne očekuju i kazne primjenjivati, bez gledanja kroz prste, smatra on.
-Sudije za prekršaje praštaju svjesno napravljene greške takvim prestupnicima, čime ih stimulišu da ih ponove. Napolju nemaju milosti u takvim slučajevima, ne bih je ni ja imao. Potrebno je primijeniti kazne iz zakona, bez ikakvih olakšavajućih okolnosti za prekršaje na sportskim dešavanjima. Vjerujte, da pođe njih deset u zatvor, jedanaesti sigurno ne bi napravio problem.
Što mislite, zašto je onaj navijač bacio predmet u teren uprkos izričitoj zabrani koja je ponavljana sa razglasa? Zato što je bio siguran da neće odgovarati za to! - zaključio je Marjanović.
Ana POPOVIĆ
