Tim povodom jedino u Crnoj Gori koje se kontinuirano bavi pozorišnom produkcijom namijenjenoj djeci i mladima danas je u sali DODEST podgoričkog KIC-a izvelo "Ružno pače", dok će sjutra u njegovoj Velikoj sali od 18 časova izvesti "Čarobnjaka iz Oza".
Igranju ovih komada prethodi tradicionalno čitanje ovogodišnjih poruka Asocijacije pozorišta za djecu i mlade - ASSITEJ-a i UNIME - Međunarodne mreže za razvoj lutkarstva.
- U slavu značajnih datuma za pozorišno stvaralaštvo namijenjeno mladima, Gradsko pozorište je, u saradnji sa Kompanijom "Merkator" i "Roda CG" pokrenulo likovni konkurs na temu "Pozorište i moj omiljeni lik iz 'Čarobnjaka iz Oza'". Sjutra, pred početak predstave "Čarobnjak iz Oza", biće saopštena imena najboljih kojima će biti dodijeljene lijepe nagrade iz Kompanije "Roda CG", dok će Gradsko pozorište najbolje nagraditi sa po dvije ulaznice za istoimenu predstavu. Izvođenju predstave prisustvovaće i djeca iz Dječjeg doma "Mladost" u Bijeloj, za koje su organizatori obezbijedili prevoz i ulaznice, u želji da se i oni pridruže proslavi 50. godišnjice međunarodnog ASSITEJ-a i kampanji "Povedite dijete u pozorište danas" - ističu iz Gradskog pozorišta.
Autorke ovogodišnje poruke, pod nazivom " Ja, vi, oni", su dobitnica Nobelove nagrade za mir 2014, Malala Jusafzai, i UNESCO-ova umjetnosti za mir, Žila-Klara Kesu.
Pozorište je vrlo važno za svako dijete od najranijeg uzrasta. Dramska umjetnost nam omogućava da prvi put pristupimo zajednici izvan svoje porodice, a to činimo u trenucima kad igramo onu igru koja je tako tipična za djetinjstvo: "kao da...", "pravimo se da.." ili "pretvarajmo se da...". Igra "pravimo se da..." vrlo je bitna za razvoj dječje mašte, jer omogućava djetetu da stvori zamišljenu budućnost koja je bogata i složena, s drugim ljudima… To je zato što u pozorištu postoji "ja", tj. onaj koji se igra ili glumi kao da se događaji zaista događaju kako bi drugi, tj. "oni" – publika, mislili da je to stvarnost. A postoji još i "vi".
Ja, vi, oni.
To jedinstvo "mene i tebe" na pozornici toliko je snažno da stvara "nas" i naš tajni jezik. Učestvovati u pozorišnom komadu kao gledalac – ili, kao što bi rekao veliki brazilski pozorišni reditelj Augusto Boal, spect/actor (spectator = engl.: gledalac, posmatrač; actor = engl.: glumac, op. prev.), u svakom slučaju znači priključiti se fikciji i prihvatiti je, baš kao što smo činili u djetinjstvu. Dijete shvati da njegov svijet postoji kroz igru sa stvarnošću, a dijete može učiti samo iz sitnih iskustvenih trenutaka, jer još nije svjesno obrazaca, pravila i dogmi…
Ja, vi, oni…
Zatim, neko drugi, koga odrasli zovu "onim drugim", dolazi na pozornicu da bi glumio sa "mnom". "Oni" moraju vjerovati u ljepotu, moraju sanjati i biti preneseni izvan stvarnosti onoga što ostatak čovječanstva radi. "Oni" ne vode ratove nego nastoje razumjeti svijet. "Oni" moraju sjediti u tišini, zapanjeni zasljepljujućim svjetlom koje stvara međusobni odnos "tebe i mene", koji je i sam tako savršeno uravnotežen da čak ni nasilje "nije stvarno". Sve to "pretvaranje" i "fikcija" najbolji je vaspitni proces koji dijete može proći.
Ja, vi, oni…
Nešto kao čarolija – "abrakadabra" ili "tri, dva, jedan – kreni". Kako bi dijete bolje sanjalo, a odrasli bolje razumjeli… Osim ako nije obrnuto…
Zahvaljujući tome što ASSITEJ to dobro razumije, nas dvije dobile smo čast da budemo glasnici nade, mladosti, umjetnosti i vaspitanja te da službeno i s ponosom otvorimo ovu proslavu. Nadamo se da ćemo zajedničkim snagama uspjeti budućim generacijama prenijeti poruku o važnosti učenja putem pozorišne umjetnosti s ciljem da se promoviše bolji svijet utemeljen na miru, poštovanju i socijalnoj pravdi.
