Postavku, koja će biti dostupna javnosti do 20. aprila, otvoriće direktor te institucije, akademik Niko Martinović.
Likovnoj publici biće predstavljeno pedeset najznačajnijih djela ovog izuzetnog stvaraoca, i to kroz hronolološki osvrt na šest decenija stvaralaštva Stanića.
Izložbu prati monografski katalog na 160 strana koji na najbolji način - sadržajno i suštinski - oslikava opus umjetnika. Uvodni tekst napisao je Miljenko Jergović, a objavljen je i tekst Voja Stanića "U dokolici". Dizajn mongrafije potpisuje Ana Matić, dok je tekstove na engleski jezik prevela Milanka Izgarević. Katalog je opremljen ilustracijama svih izloženih radova, kao i reprodukcijama skica i crteža, a autori fotografije su Lazar Pejović i Duško Miljanić.
Organizatori izložbe podsjećaju da se Stanićeve slike nalaze u brojnim muzejima i galerijama, kao i privatnim kolekcijama širom svijeta. O njemu su pisali poznati istoričari umjetnosti, likovni kritičari, književnici, reditelji. Pisac i publicista Miljenko Jergović u uvodnom tekstu je, između ostalog, zapisao :
- On sjajno slika zahuktale i prašnjave autobuse, one koji su dalmatinskim i primorskim cestama krstarili pedesetih i šezdesetih godina. Zaobljeni, ponekad s krovnim prostorom za prtljagu, voze kroz puste i prazne predjele, nekamo prema unutrašnjosti. Na tim naizgled umirenim i utišanim slikama, kao i na onim jedrilicama koje je jedno vrijeme slikao dok plove po Bokokotorskom zaljevu, uvijek postoji neka sitnica, pomak u perspektivi, detalj u prizoru, koji nas vraćaju čudu, snovitom, halucinantnom, nadrealističkom ili jednostavno samo šašavom. I nikad to nije dosjetka. Vojo Stanić je kao usmeni pripovjedač, a kamoli kao slikar, cijelim svjetovima daleko od dosjetke - to govorim čiste duše jer, zapravo, nemam ništa protiv dosjetke, ne mislim ni da je vic trivijalna forma - ali naprosto, on nije taj. Prije će biti da je one realistične prostore pojedinih svojih slika stvarao upravo s mišlju da će u kraj njih, negdje u uglu, ili malo skriveno, naslikati svoje - čudo. Ono čudo koje se okom ne da vidjeti, osim na njegovoj slici.
Vojo Stanić rođen je 1924. godine u Podgorici. Diplomirao je vajarstvo na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu, 1951.godine. Par godina kasnije otišao je u Herceg Novi i potpuno se posvećuje slikarstvu. U mnogome na to je uticao njegov put u Pariz 1958. godine kada se upoznaje sa naslijeđem nadrealista, kao i boravak u Rimu 1973. i 1974. godine, gdje će na svoj način doživjeti metafizičke slike De Kirika. Član je Crnogorske akademije nauke i umjetnosti. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za svoj slikarski rad, kao i Trinaestojulske nagrade za životno djelo. Pored samostalnih izložbi u Beogradu, Podgorici, Oslu, Rimu, Novom Sadu, Cetinju, Motuvanu, Herceg Novom, Bolcanu, Somboru, Svetom Stefanu, Berlinu, Zagrebu, svojim radovima predstavljao je Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu 1996. godine. Živi i radi u Herceg Novom.
Realizaciju izložbe finansijski je podržalo Ministarstvo kulture.
Foto:vreme.com
