- Prije četvrt vijeka, kad je osnovan Crnogorski PEN Centar, crnogorska kultura je grcala u velikosrpskom nanosu, u sprezi policije i jednog broja pisaca i novinara… Instruirani i otvoreno podržavani od ondašnjih ministara kulture, Lakušića, Dubaka, Čelebića i policije, bili su toliko maštoviti u "kreativnom pisanju" o crnogorskim piscima, da se to ne smije zaboraviti, jer na to nemamo prava, kazao je za Portal Analitika predsjednik Crnogorskog PEN Centra Mladen Lompar.
- Jer, još ima istih namjera; samo se promijenio način tog djelovanja. Prešlo se na podliju, "bakterijsku" destrukciju uz pomoć crkvene hobotnice, ili institucija u kojima imaju prevagu, poput CANU-a i izdavačke i knjižarske asocijacije - dodaje on.
Pjesnik, esejista, kritičar, autor prepoznatljiv širom regiona, po suptilnosti, ali i britkosti jezika kojim piše ili govori, u intervjuu za Portal Analitika govori o ključnim momentima udruženja na čijem je čelu od 2007. godine, a koje je juče obilježilo 25 godina postojanja.
Lompar podsjeća da crnogorska kultura čini čast našem društvu, uprkos napadima na njene temeljne vrijednosti, da i pored "direktnih, bočnih i zaobilaznih udara - ona traje".
- Koliko tri ministra kulture svojim zlonamjernim i neljudskim djelovanjem mogu unazaditi jednu civilizacijski naprednu ideju! Logično bi bilo da je trebalo da budu svjesni da im takvo osporavanje može biti uzaludno, da im povratak u "vizantijski nacionalizam" znači samo šupljoglavo paradiranje.
Za Lompara je nedvojbeno da se kultura na prostoru današnje Crne Gore srozavala i to zahvaljujući "vizantijskim nacionalistima koju su njime tutnjali".
- Crna Gora je jedina zemlja u svijetu koja je finansirala svoje negatore i neprijatelje, koja im je dijelila nagrade i ukazivala počasti. Zato se danas ovaj prostor mora osvještati, moraju se vratiti institucije i krenuti logičnim razvojem... Mada će, zbog velikosrpskog taloga i pseudo-vizantijskog kiča kojeg su u proteklom periodu sistematski ovdje nanosili, trebati godine i generacije da sve dovede makar i na raniji, prepoznatljivi nivo - potcrtava sagovornik Portala Analitika.
Inicijativu pojedinih poslanika srpskih stranaka da se zakonom zaštiti ćirilica smatra marketinškim pokušajem "lijepljenja" razbijene opozicije i anticrnogorskih političkih struktura.
- Znajući za dosadašnje slalome vlasti i pojedinih ministara, plašim se da se ne žrtvuje dio naše stvaralačke slobode nekom "novom" kosmopolitizmu. Žrtvovanje svoje prepoznatljivosti kosmopolitizmu je kompleks onih koji nemaju što braniti. Nas je to mnogo koštalo kroz istoriju. Iako, s ponosom, imamo što i kazati i pokazati - ukazao je on.
Lompar je takođe potpredsjednik Dukljanske akademije nauka, pa smo se osvrnuli i na poziciju te institucije, za koju kaže da je "nužnost kulturnog i društvenog trenutka".
- Iz čisto ideoloških razloga, stranačkih ili klanovskih odioznosti ili, jednostavnije, zbog katastrofalne politike u kulturi, ne mogu postati članovi CANU. Što se tiče Zakona o CANU, koji je opstruiran od te institucije iz čiste sujete i inata i ko zna uz čiju i kakvu pomoć, bolje da pitate nekog drugog. Ja im obećavam da neću nikada biti u njihovom društvu, i neka me slobodno precrtaju iz svoje noćne more - naglašava ovaj višestruko nagrađivani pjesnik.
ANALITIKA: Kada je Pavle Mijović na osnivačkoj skupštini Crnogorskog PEN centra izabran za prvog predsjednika udruženja, bilo je jasno da crnogorski literarni stvaraoci žele da se njihov glas čuje što dalje. Četvrt vijeka kasnije, da li možemo reći da su to i uspjeli?
LOMPAR: Crnogorska kultura čini čast ovome društvu. Uprkos svih napada na njene temeljne vrijednosti, i pored direktnih, bočnih i zaobilaznih udara - ona traje. Prije četvrt vijeka, kad je osnovan Crnogorski PEN Centar, crnogorska kultura je grcala u velikosrpskom nanosu, u sprezi policije i jednog broja pisaca i novinara… Instruirani i otvoreno podržavani od ondašnjih ministara kulture, Lakušić, Dubak, Čelebić i policije, bili su toliko maštoviti u "kreativnom pisanju" o crnogorskim piscima, da se to ne smije zaboraviti. Nemamo prava na to…
Jer, još ima istih namjera; samo se promijenio način tog djelovanja. Prešlo se na podliju, "bakterijsku" destrukciju uz pomoć crkvene hobotnice, ili institucija u kojima imaju prevagu (CANU, izdavačke i knjižarske asocijacije i firme itd.)
Ipak, krenulo je… A to je najvažnije.
ANALITIKA: Kako Vam danas izgledaju ti počeci, vrijeme kada se, praktično, nije smjelo pomenuti da postoje crnogorski jezik i kultura koji vjekovima nastaju na prostoru Crne Gore?
LOMPAR: Vidite, i dalje postoje prepreke i nerazumijevanja. Društvo koje jednom poklekne u hodu, teško vraća istorijski spokoj. I dalje je ranjivo… Danas smo se izborili za status svog jezika, i to je proces koji se teško može više zaustaviti. Znači, koliko gođ da je početak daleko, ništa nije gotovo…
ANALITIKA: Dokle smo stigli u borbi za afirmaciju crnogorske kulture i jezika?
LOMPAR: Stigli smo do mjesta za koje možemo reći da smo krenuli. A to je najvažnije, jer se ne može više vraćati. Sve smo svjesniji vrijednosti svog jezika, stvaralaštva koje je njegova tekovina, i činjenice da smo sve više svoji. Ograničenja kakva su, na primjer, politička, nacionalna, lingvistička su ogoljena i prepoznata.
ANALITIKA: Da li se u tim težnjama moglo dati više, ko je zatajio, kakva je sve te godine bila pozicija države?
LOMPAR: Moglo se više, jer od odlučnosti državne administracije često može biti presudna i smisao njenih rješenja. Koliko tri ministra kulture svojim zlonamjernim i neljudskim djelovanjem mogu unazaditi jednu civilizacijski naprednu ideju! Logično bi bilo da je trebalo da budu svjesni da im takvo osporavanje može biti uzaludno, da im povratak u "vizantijski nacionalizam" znači samo šupljoglavo paradiranje.
Dakle, srozavala se kultura ovih prostora, zahvaljujući tim tzv. vizantijskim nacionalistima koju su njime tutnjali. Crna Gora je jedina zemlja u svijetu koja je finansirala svoje negatore i neprijatelje, koja im je dijelila nagrade i ukazivala počasti. Zato se danas ovaj prostor mora osvještati, moraju se vratiti institucije i krenuti logičnim razvojem. Devastirana crnogorska kultura, traži i nove ljude i materijalna sredstva. Ono što je najhitnije za sanaciju ovakvog stanja je osmišljen nacionalni program i poštovanje svih njenih specifičnosti. Mada će, zbog velikosrpskog taloga i pseudo-vizantijskog kiča kojeg su u proteklom periodu sistematski ovdje nanosili, trebati godine i generacije da sve dovede makar i na raniji, prepoznatljivi nivo.
Isti problem je i sa obrazovanjem. Crna Gora se počela vraćati sebi otvaranjem visokoškolskih institucija na svom tlu i odgojem sopstvenih kadrova, a u posljednje vrijeme i štampanjem svojih udžbenika. Više se, valjda, svršeni srednjoškolci neće pitati ko je kraljica Jakvinta, kralj Đorđije ili Radovan Zogović, ko je arhont Petar ili opat Dolči. I zbog toga neće niko patiti - ili barem ne bi trebalo - jer su u pitanju crnogorske istorijske ličnosti. Kakvu patnju kod nekoga izaziva to što se najljepša ulica u glavnom gradu nazove imenom Svetoga Petra Cetinjskog ili se tzv. Nemanjinom gradu vrati kršteno tursko ime? Što znači toliko falsifikata kojima su nam punili glavu...
ANALITIKA: Kada govorimo o Crnoj Gori, jedna od najvažnijih i najčešće korišćenih tvrdnji je da je riječ o multikulturalnoj zemlji visokog stepena koegzistencije. Koliko je to tačno?
LOMPAR: U svakom slučaju, vjerujem da je tako, i da se prema drugim narodima i kulturama koje imaju korijena u našoj sredini ima izuzetno poštovanje. Čak i prema onima koje negiraju državu u kojoj žive, i koja im pomaže i pored očigledne otrovanosti i destrukcije prostora, kulturne baštine i dobara… Koliko smo samo puta slušali o nestručnim i opasnim radovima na spomenicima kulture, bez ikakve komunikacije sa nadležnim službama zaštite spomenika kulture…
ANALITIKA: Gdje je danas Crnogorski PEN Centar i njegovi članovi? Da li su mladi članovi stvaraju na tragu velikana poput Mijovića, Perovića, Asanovića, Stanića, Todorovića i, svakako, Vas?
LOMPAR: Mladi stvaraoci su uvijek na tragu svog nasljeđa, u određenim slučajevima su u mogućnosti da nadmaše svoje nacionalne uzore, ako ih imaju. I likovna umjetnost i literatura, i sve druge vrste stvaralaštva danas imaju autore koji se mogu već smatrati zrelim ljudskim i stvaralačkim individualnostima, neoštećenih nacionalizmom… U Crnogorskom PEN Centru je oko šezdeset stvaralaca koji već čine čast crnogorskoj kulturi i stvaralaštvu.
ANALITIKA: Da li možemo reći da je rukovodstvo naše države danas jednako nespremno da da (značajniju) podršku Crnogorskom PEN centru?
LOMPAR: Odnedavno, Crnogorski PEN Centar je, zahvaljujući razumijevanju gradskih vlasti, prije svega gradonačelniku Slavoljubu Stijepoviću, dobio svoj adaptiran i namješten prostor u centru Podgorice, a zahvaljujući Ministarstvu za informatičko društvo - kompjutere… U direktnim kontaktima, iskazana je spremnost da se ta pomoć gradske administracije nastavi, tako da ćemo ubrzo dobiti još bolje uslove koji će nas približiti civilizovanim sredinama, u kojima se cijeni, uvažava povelja PEN Kluba.
ANALITIKA: Kako vidite poziciju crnogorskog jezika, koliko u javnom životu njegujemo njegovo korišćenje? Kako gledate na posljednju inicijativu nekih poslanika srpskih stranaka da se donese zakon o zaštiti ćirilice?
LOMPAR: Izborili smo se za ustavno pravo na svoj Crnogorski jezik i ušli u odlučniju bitku za njegovu odbranu njegovom standardizacijom i osnivanjem Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, tako da se proces njegovog poštovanja i oživljavanja ne može više zaustaviti. Sve više se pisci okreću jotovanoj varijanti, koja nikad nije mogla biti iskorijenjena…
Zakon o zaštiti ćirilice je marketinški pokušaj "lijepljenja" razbijene opozicije i anticrnogorskih političkih struktura. Međutim, znajući za dosadašnje slalome vlasti i pojedinih ministara, plašim se da se ne žrtvuje dio naše stvaralačke slobode nekom "novom" kosmopolitizmu.
Žrtvovanje svoje prepoznatljivosti kosmopolitizmu je kompleks onih koji nemaju što braniti. Nas je to mnogo koštalo kroz istoriju. Iako, s ponosom, imamo što i kazati i pokazati.
ANALITIKA: Kao akademik DANU, možete li nam prokomentarisati poziciju te institucije? Što je sa zakonom o CANU, te integrisanjem dvije akademije - planu o kojem se jedno vrijeme brujalo, da bi odjednom sve zamrlo?
LOMPAR: DANU je nužnost kulturnog i, uopšte društvenog, trenutka. Njeno članstvo, a to sam već negdje kazao, čine stvaraoci koje su poštovanje čovječnosti, pravdoljubivost, književni, umjetnički i naučni dometi proglasili nezaobilaznim. A, iz čisto ideoloških razloga, stranačkih ili klanovskih odioznosti ili - jednostavnije - zbog katastrofalne politike u kulturi, ne mogu postati članovi CANU.
Što se tiče Zakona o CANU, koji je opstruiran od te institucije, iz čiste sujete i inata, i ko zna uz čiju i kakvu pomoć, bolje da pitate nekog drugog. Ja im obećavam da neću nikada biti u njihovom društvu, i neka me slobodno precrtaju iz svoje noćne more…
Kristina JERKOV
Foto: Radio Dux, Dubrovački list
