Zakon je jasan i propisuje čak i novčane kazne ukoliko se ne poštuje. Crnogorski Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti propisuje deset vakcina koje svako dijete mora primiti, a to su vakcine protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize, malih boginja, epidemijskih zaušaka, crvenke, virusnog hepatitisa "B" i hemofilusa influence tipa "B". Ukoliko roditelji ne povedu dijete na redovno i obavezno vakcinisanje, članom 42 predviđa se kazna od dvostrukog do desetostrukog iznosa najniže cijene rada u zemlji, što je od oko 400 do blizu 2.000 eura.
Obavezna vakcinacija djece, kako već zna svaki roditelj, vrši se po utvrđenom starosnom kalendaru i to u uzrastu kada su ona najpodložnija obolijevanju od zaraznih bolesti, odnosno najosjetljivija, te obolijevanje može imati najteži ishod (čak i smrt), kao najveću opasnost od komplikacija.
Kako za Portal Analitika objašnjavaju iz Instituta za javno zdravlje, zaštita nakon vakcinacije vremenom slabi i zbog toga se za gotovo sve od prethodno nabrojanih bolesti određene doze vakcina ponavljaju kako bi se imunološki sistem djeteta „podsjetio“, a odbrana organizma ojačala. Revakcinacija se sprovodi nakon takođe jasno utvrđenog vremena koje zavisi od tipa vakcine, ali i bolesti protiv koje se daje. Tako se, na primjer, revakcina protiv malih boginja, zaušaka i crvenke daje pred polazak u osnovnu školu, a revakcina protiv difterije i tetanusa u posljednjem razredu srednje škole. Djeca koja se nijesu vakcinisala na vrijeme mogu je naknadno primiti, jer gornja granica za davanje vakcina ne postoji.
Vakcine su pomak u medicini: Direktorka Instituta za bolesti djece KCCG dr Danojla Dakić u razgovoru za Portal Analitika kaže da je najvažnija osobina vakcinacije ta što se kod djece uspostavlja dugogodišnja „imunosna memorija“ uz pomoć koje se nakon revakcinacije, tj. ponovnog davanja istog antigena, imunost djeteta može vrlo brzo pojačati. Dr Dakić vakcinaciju djece smatra jednim od najznačajnijih dostignuća savremenog doba.
„Vakcinacija protiv zaraznih bolesti je napravila najveći pomak u modernoj medicini, jer predstavlja najdjelotvorniji način zaštite pojedinca i cijele populacije od određenih zaraznih bolesti. Nestanak pojedinih zaraznih bolesti, poput velikih boginja, difterije, koje je pratila velika smrtnost, i skoro potpuno odstranjivanje drugih bolesti je krajnji i očekivani učinak dugogodišnje sistematske vakcinacije. Neke od zaraznih bolesti koje se nazivaju ‘dječijim’, kao što su male boginje ili veliki kašalj, mogu imati tešku kliničku sliku i ozbiljne komplikacije, a rubeola može dati nepopravljiva oštećenja ploda kod trudnica. Zahvaljujući upornoj vakcinaciji u Crnoj Gori, tetanus, jedna od najtežih bolesti, sa smrtnošću od 50 do 90 odsto, i u najrazvijenim zemljama svijeta, predstavlja sporadičnu a ne redovnu pojavu“, objašnjava dr Dakić važnost vakcina i njihovu nesumnjivu djelotvornost u borbi protiv bolesti koje su do skora razarale organizam i imuni sistem.
Obavezna vakcija protiv Hemofilusa influence tipa B, koja se u Crnoj Gori sprovodi oko desetak godina, već pokazuje značajne efekte jer su sve rjeđi teški oblici bolesti, poput meningitisa i epiglotitisa, koje ova bakterija izaziva kod djece do tri godine, a koja predstavljaju najrizičniju populaciju.
Pogrešni argumenti i laičke interpretacije: Zagovornici neprimanja vakcina povlače argument da u brojnim evropskim držama vakcinisanje nije obavezno, kao u našoj zemlji. Međutim, tu pojavu, kako podvlači doktorka Dakić, treba tumačiti na drugačiji način.„Činjenica da u velikom broju evropskih država vakcinacija nije obavezna, nikako ne može biti argument protiv obavezne vakcinacije u Crnoj Gori, jer je u tim zemljama izuzetno visok procenat vakcinisane djece, te očigledno da i nema potrebe za obaveznom vakcinacijom“, kaže dr Dakić u razgovoru za Portal Analitika.
To što bolesti protiv kojih se vakcine primaju više nijesu tako česte, ne znači da se one ne pojavljuju, te da i dalje ne predstavljaju prijetnju. Iz Instituta za javno zdravlje kažu da odbijanje vakcine zbog pogrešnih ubjeđenja može imati katastrofalne posljedice.
„Lažna i pogrešna ubjеđеnjа dа nеkе vаkcinе mоgu biti оpаsniје оd bоlеsti protiv kojih se djeca vakcinišu, dоvоdi dо pаdа primanja vаkcina, što stvаrа uslоvе zа pоnоvnа јаvljаnjа еpidеmiјa. Nаsuprоt ovim pogrešnim stavovima, istina je da bolesti protiv kojih primamo vaccine, širom svijeta kоntinuirаnо izаzivајu оbоlijеvаnje, kоmplikаciје, posljedice, čаk i smrtnе ishоdе kod osoba koje nijesu vakcinisane ili vakcinu nijesu primile na vrijeme“, pojašnjavaju iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Gotovo kao po pravilu, negativne priče o vakcinama zažive kada dođe vrijeme da ih djeca prime u školama.
I direktor Doma zdravlja dr Nebojša Kavarić nedavno je izjavio da nekoliko roditelja nije bilo sigurno da li da vakcinišu dijete, zbog dezinformacija, te da je kampanja poprimima karakter teorija zavjere. Zato je obaveza medicinske struke da radi na podizanju zdravstvene kulture i prosvećenosti građana, kako se mitovi o „fatalnosti vakcina“ ne bi pronosili generacijama, smatra dr Kavarić.„Mislim da je defanzivno ponašanje zdravstvenih radnika ostavilo prostor za laička istupanja nedovoljno edukovanih i informisanih pojedinaca. Nedostatak pravih informacija izaziva strah koji je uvijek produžena sjenka neznanja. Moguće i da narušeni odnosi povjerenja pacijent-doktor, koji je neophodan za uspješno liječenje, uzimaju svoj danak“, komentariše direktorica Instituta za bolesti djece dr Danojla Dakić i dodaje da nijedna relevatna naučna studija ne osporava djelotvornost vakcina.
Štiteći sebe – štitimo druge: Ispostavilo se da je najpoznatija studija Wakefielda iz 1998.godine, koja povezuje vakcine sa raznim nepoželjnim promjenama na crijevima, ali i autizmom, a koja se često citira po regionalnim medijima u posljednje vrijeme, sprovedena mimo svake etičke doktrine. Prikazani podaci su, kako se pokazalo - neistiniti, a autoru je oduzeta licenca. Pomenuti časopis, koji je objavio studiju, povukao je članak i izvinio se građanima zbog skandala.
„Stavovi koji dovode u pitanje naučna dostignuća ne sadrže naučne osnove, već samo informacije koje su izvučene iz šireg naučnog konteksta, namjerno ili nenamjerno, iz neznanja se tumače pogrešno, ili su pak plod nevalidnih naučnih i kvazinaučnih istraživanja. Primjera radi, taj naučni časopis u kojem je 1998. objavljena studija, koju često pominju antivakcinalni lobiji, naknadno je povukao tu studiju, jer se ispostavilo da je ona u suštini ’namještena’ i lažirana, te da su mnogi koautori dovedeni u zabludu od strane glavnog autora i samim tim zloupotrijebljeni“, kazali su Portalu Analitika iz Instituta za javno zdravlje.
Stručnjaci su saglasni: savremene vakcine su veoma bezbjedne, a ozbiljnije alergijske reakcije nakon vakcinacije se registruju veoma rijetko. Iz razloga što se daju djeci i adolescentima, najosjetljivijem i najbespomoćnijem dijelu ljudske populacije, vakcine su pod oštrom lupom, jer su kriterijumi za njihovu djelotvornost i bezbjednost, kao i način upotrebe viši u odnosu na druge lijekove.„Ne postoji nijedan lijek, pa ni vakcina, koja je 100 odsto djelotvorna, i koja je 100 odsto bez neželjenih reakcija ali, vakcine su bez sumnje, najefektivniji, najefikasniji i najbezbjedniji medicinski proizvodi. Vakcine koje se koriste u programu obaveznih vakcinacija imaju veoma visoku djelotvornost koja se kreće od 80 do 95 odsto, što uz odgovarajući kalendar vakcinacija, obezbjeđuje ne samo ličnu zaštitu već i solidan nivo kolektivnog imuniteta“, poručuju iz Centra za prevenciju bolesti.
Svako odbijanje vakcine, kako zaključuje dr Dakić, ne znači samo da smo ugrozili sebe, već i druge oko nas. Imajući u vidu da negativno mišljenje o vakcinama nema naučno uporište, ne postoji zdravorazumski razlog da se ne prime. Naprotiv, ako se ne vakcinišemo na vrijeme, povećava se šansa da bolesti o kojima smo samo čitali u knjigama, ponovo postanu naša realnost.
Aleksandra STANKOVIĆ
