Dugogodišnji diplomata Srbije u Moskvi i Minsku Srećko Đukić ocijenio je za Portal Analitika da je ubistvo ruskog opozicionara Borisa Njemcova političkog karaktera i da predstavlja drugo poluvrijeme novog Hladnog rata između Istoka i Zapada.
Đukić ističe da je Njemcov bio na vrhuncu političke snage ‘90-ih godina prošlog vijeka, te da u posljednje vrijeme nije bio bitan faktor na ruskoj političkoj sceni. Smatra da njegovo ubistvo neće okupiti razbijenu opoziciju i da neće doći do pada Putinove reputacije u Rusiji. Međutim, ističe da je likvidacija vatrenog Putinovog protivnika još jedan minus za Rusiju na spoljnopolitičkom planu.
“U Hladnom ratu koji se objektivno vodi nekoliko posljednjih godina, a koji je kulminirao sa ukrajinskom krizom, najvažniji dio je propagandni rat. Kada pogledate šta se sve danas piše i kako se istupa, vraćamo se 30 godina unazad jer se isto to radilo kada je bjesnio sukob između Sovjetskog Saveza i SAD-a. Ubistvo Njemcova je vrlo zgodan povod da se optuži Rusija, a to joj uopšte ne ide u korist. Međutim, politika je takva da nijedna strana ne propušta da protivniku zada udarac“, napominje Đukić.
ANALITIKA: Ko bi danas, uzimajući u obzir aktuelnu društveno-političku situaciju u Rusiji, imao interes da likvidira Borisa Njemcova?
ĐUKIĆ: Po mojem mišljenu, u pitanju su neke spoljne sile, a ne unutrašnje. U međunarodnoj zajednici je potrebno održati negativan lik Rusije i Putina i ovo ubistvo se upravo knjiži na njihov teret. Analitičari koji prate situaciju sa lica mjesta i iz okoline Moskve ukazuju na neki trag. Naravno, to je vrlo teško dokazati jer su to samo analitičke pretpostavke. Nije isključena ni jedna opcija, pa čak ni nekakav individualni revanš. Mislim da se ovo uklapa u jedan širi kontekst drugog poluvremena novog Hladnog rata. Politička ubistva, a ovo je nesumnjivo jedno takvo bez obzira koliko je Njemcov pripadao maloj opoziciji u Rusiji, nijesu stvar samo ere Putina. To se dešavalo i za vrijeme Jeljcina ’90-ih. Mnoga ubistva iz tih godina takođe nijesu rasvijetljena i mnoga politička ubistva na području bivše Jugoslavije takođe nijesu rasvijetljena, tako da je ovo stvar o kojoj analitičari nikada ne mogu da se slože.
ANALITIKA: Da li smatrate da je cilj ovog ubistva, kako je ranije rekao i Gorbačov, da se podstaknu politička previranja kako bi se Rusija destabilizovala?
ĐUKIĆ: Jeste. Već duže vrijeme Zapad nastoji da cijelo postsovjetsko prostranstvo zahvati talas „obojenih“ revolucija. Takve revolucije se u Ukrajini nijesu dešavale samo jednom. Nije Majdan bio jedina „obojena“ i jedina revolucija u Ukrajini, jer se prije toga desio i „narandžasti“ Majdan 2004. godine. Bilo je pokušaja sa „obojenom“ revolucijom i u Bjelorusiji, Azerbejdžanu, Jermeniji, a u Kirgiziji je izvedeno mislim najviše „obojenih“ revolucija. Nema nijedne zemlje na tom prostranstvu, izuzev tri pribaltičke zemlje, u kojoj nije pokušano izvođenje neke revolucije uključujući i u Rusiji. Treba se podsjetiti da je Duma na prijedlog Putina donijela zakon kojim se strogo uređuje rad nevladinih organizacija i zabranjuje njihovo osnaživanje spolja. To je bila prva prepreka mogućem uticaju obojenih revolucija na Rusiju. Zvanična ruska poltika to ne krije, čak su i predložili da se u Savjetu bezbjednosti UN-a donese rezolucija koja zabranjuje izvođenje državnih udara uz pomoć revolucija poput onih koje su se dešavale za vrijeme Arapskog proljeća i raznih drugih revolucija širom svijeta.
ANALITIKA: Kolika je zapravo bila realna politička snaga Borisa Njemcova? Šta je on uradio za sve ove godine na političkoj sceni Rusije?ĐUKIĆ: Njemcov je bio velika nada i velika politička zvijezda ’90-ih godina kada je Boris Jeljcin bio na vlasti. Kao vrlo talentovan i obrazovan čovjek bio je potpredsjednik vlade i ministar energetike. Tada je uradio jako puno za rusku energetiku i on je taj koji je spasio od razvlačenja od strane ruskih oligarha. Osnovano mu se pripisuje u zasluge da je uspio da sačuva Gasprom u državnim rukama od oligarha. Prema tome, bio je vrlo sposoban organizator i njega je Jeljcin ’90-ih promovisao javno kao svog nasljednika. To ga je vinulo u nebesa. Međutim, bio je mlad za jednu takvu funkciju i nije ušao ni u uži izbor kada je Jeljcin kasnije birao svog nasljednika. Njegova zvijezda je isuviše rano zasijala i poslije 2000. godine to je zvijezda padalica. U ruskoj opoziciji danas nije imao nekog pretjerano velikog značaja. Njihova opozicija se dijeli na dva dijela – sistemsku, koja se nalazi u parlamentu i na tzv. malu opoziciju koja je van parlamenta. On je bio u toj maloj opoziciji i mislim da ga je u posljednje vrijeme Aleksej Navalni zasijenio i da je bio lice koje je više privlačilo interes novinara i spoljnog svijeta.
ANALITIKA: Zapadne zemlje su ubistvo Njemcova povezale sa pričom o ratu u Ukrajini, jer je on navodno trebalo da iznese dokaze o ruskoj umiješanosti u taj sukob. Čini li Vam se da sada cijela priča ide u korist Zapada?
ĐUKIĆ: Naravno, ali to su za sada sve priče i pretpostavke. Biće tu još mnogo priča i mogućih i nemogućih kombinacija sve dok se ne otkrije bar izvršilac tog ubistva. Mislim da je to vjerovatnije, nego da će se otkriti nalogodavac. Za politička ubistva u svijetu, od SAD-a i ubistva Kenedija, pa do ubistva Njemcova, mada se ta dva ubistva ne mogu porediti, nikada nije otkriven nalogodavac. To uključuje ubistva i na našoj teritoriji. Zato se ubistvo Njemcova stavlja i u konktekst Ukrajine, pogotovo što je on bio jako blizak sa sadašnjim vlastima u Ukrajini, a u prethodnoj vladi je bio i zvanični savjetnik. Sada mu se još pripisuje i intimna veza sa ukrajinskom manekenkom i onda se tu mogu raspredati raznorazne priče koje su vrlo teško dokazive.
ANALITIKA: Kako komentarišete izvještavanje ruskih i zapadnih medija o ovom slučaju? Prvi su odmah poslije ubistva krenuli sa agresivnom propagandom protiv Rusije, ali već sada pozivaju na opreznost kada se piše o pomenutom slučaju, dok su ruski potpuno stavljeni u funkciju Putinove odbrane.
ĐUKIĆ: To je opet dio jedne hladnoratovske igre. U Hladnom ratu koji se objektivno vodi nekoliko posljednjih godina, a koji je kulminirao sa ukrajinskom krizom, najvažniji dio je propagandni rat. Kada pogledate šta se sve danas piše i kako se istupa, vraćamo se 30 godina unazad jer se isto to radilo kada je bjesnio sukob između Sovjetskog Saveza i SAD-a. Ovo je vrlo zgodan povod da se optuži Rusija, jer joj to uopšte ne ide u korist. Međutim, politika je takva da nijedna strana ne propušta da protivniku zada udarac.
ANALITIKA: Smatrate li da će kult žrtve Borisa Njemcova grupisati opoziciju u Rusiji?
ĐUKIĆ: Sumnjam. To će biti vrlo teško iz prostog razloga što je ta opozicija raznorodna, mala i ima slab uticaj u Rusiji. Obično kada gledamo rusko društvo mjerimo ga našim balkanskim očima, ali ipak je to jedno specifično okruženje. Ono ne potpada pod taj kantar evropskih, a pogotovo ne balkanskih društava. Mislim da su takve turbulencije isključene. Treba imati u vidu da je iz opozicije kojoj je pripadao Njemcov nekoliko ljudi sada na vrlo visokim državnim funkcijama. Na primjer, gubernator jedne od bliskih Moskvi gubernija je Belih, jedan od nasljednika i šefova partije Saveza desnih snaga. U ruskoj politici nije nemoguće da se iz bilo koje opozicije pređe u vlast bez ikakvih posljedica. Ne vjerujem u neko ujedinjenje, jer je ta opozicija isuviše mala, a to što ona artikuliše je jako ekstremno za rusko društvo.
ANALITIKA: Da li će Putinova reputacija nakon ubistva Njemcova biti poljuljana?
ĐUKIĆ: Mislim da se to neće desiti unutar zemlje, ali će to će biti još jedan minus na njegov račun kada je u pitanju spoljna politika. Mislim da je ovaj udarac koji je zadat sa ubistvom Njemcova stvar koja nije bila u rukama ruske države i ruskih službi. Da je uopšte bilo ikakve sumnje u to, Njemcov je mogao da dobije pratnju i bezbjednost kao što je to svuda u svijetu prihvaćeno, pogotovo zato što je on jedan istaknuti građanin. To pokazuje da i istraga još uvijek tapka u mjestu i da nije odmakla od mjesta izvršenja zločina, bar prema onome što se saopštava. Moje mišljenje je da je taj zločin planiran daleko od Rusije i od ruskih službi.
ANALITIKA: Pomenuli ste da mnogo političkih ubistava u Rusiji do sada nije rasvijetljeno. Šta treba očekivati od ovog slučaja? Da li u Rusiji postoje institucionalni i politički mehanizmi da se rasvijetli ubistvo Njemcova?
ĐUKIĆ: Apsolutno postoje. U to ne treba sumnjati. Kapacitet ruskih službi uopšte ne treba dovoditi u pitanje, ali očito da su planovi bili takvi da su ruske službe bile iznenađene time što se desilo.
Nikola DRAGAŠ
