Ubica i njegov vozač odmah su pobjegli, a vozilo „reno megan“, ljubljanskih tablica, pronađeno je pola sata nakon ubistva, u slijepoj ulici kod barske Željezničke stanice. Bio je zapaljen, a inspektori su u njemu našli i snajpersku pušku iz koje je pucano.
Sve ovo, možda i ne bi bile činjenice pretjerano važne za ovu priču, da nije bila javna tajna da je Osmanagić bio pod stalnim policijskim nadzorom, upravo zbog informacija da je meta. Osim toga, i on sam je pojačao mjere bezbjednosti.
Ništa od toga nije pomoglo.
Javna tajna je bila i da Osmanagić mjesecima prije ubistva nigdje nije izlazio osim u svoj restoran, zbog čega je začuđujuće da policija nije „držala na oku“ tu lokaciju. Da jeste, teško da bi mogao neki automobil da bude na parkingu pola sata, da ga vozač čak i pomjera kako bi snajperisti omogućio što bolju poziciju za pucanje, a da to ne bude primijećeno. Osim toga, teško da bi ubice nakon svega mogle nesmetano da pobjegnu i da još imaju vremena da zapale automobil i onda nestanu.
Jasno je da su ubice imale logistiku. Vjeruje se da su stigli iz neke od država iz okruženja što znači da su u Baru morali biti neko vrijeme prije ubistva, te da je Osmanagić pažljivo i konstantno praćen kako bi bio „uhvaćen“ u trenutku kada je najranjiviji.
Sve to promaklo je policiji koja je, navodno, nadzirala Osmanagića - upravo da ne bi bio ubijen.
Čini se da je mafija baš u slučaju ovog ubistva pokazala svu svoju moć i sa druge strane svu nemoć policije (države) da joj se adekvatno suprotstavi.
Ubistvo naočigled zatvorske policije: Demonstracija sile mafije nije se okončala ovim zločinom. Još „otvorenije“ i čini se, bez ikakvog straha da će biti uhvaćeni, plaćenici mafije ubili su, nekoliko mjeseci kasnije, Osmanagićevog najbližeg saradnika, Baranina Andriju Mrdaka. On je ubijen u zasjedi 25. decembra prošle godine, ispred kapija zatvora u Spužu, oko 10,30 ujutro. Mrdak je sa snahom išao u posjetu bratu i dok je prilazio kapiji s leđa mu je pritrčao prvi napadač. Mrdak ga je primijetio i pokušao da mu otme pištolj, ali preko puta kapije, na motociklu je bio pripravan još jedan koji je, kada je shvatio da njegov prijatelj neće uspjeti, motociklom prišao i, kako se vjeruje, ispalio smrtonosne hice u Mrdaka koji se rvao sa prvim napadačem. Motociklista je potom „pokupio“ prijatelja, koji je u obračunu ranjen u nogu, i neometano su nestali.
Zločin se dogodio naočigled zatvorske policije i više desetina osoba, jer je tog dana bila posjeta u ZIKS-u tako da je pred kapijom bila velika gužva.
Ubice do danas nijesu pronađene, a iz policije su u nekoliko navrata do sada, pa i sam ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević, najavljivali da će ovo ubistvo uskoro biti riješeno.
U policiji su uvjereni da će rasvjetljavanje ubistva Mrdaka dovesti i do razrješenja ubistva Osmanagića jer vjeruju da su nalozi za njihove likvidacije stigli sa iste adrese.
Interesantno je da je i Mrdak navodno znao da je meta i da je zbog toga bio pojačao mjere bezbjednosti, a iz krugova bliskih njemu kažu da ubice, upravo zbog toga i jesu jedinu priliku imale da ga ubiju ispred ZIKS-a, u tih nekoliko metara od parkinga do kapije.
Nakon ubistva Osmanagića saslušani su takoreći svi koji se u policijskim dosijeima vode kao šefovi ili pripadnici crnogorskih kriminalnih klanova, od juga do sjevera, u Podgorici i Nikšiću. Saslušanja nijesu dala nikakav rezultat.
Obezglavljeni klanovi: Činjenica je da su dva, prema podacima policije do nedavno najmoćnija crnogorska mafijaška klana, oba iz Bara, Armina Muše Osmanagića i Luke Đurovića „obezglavljena“ i samim tim izgubila na snazi i uticaju. Luka Đurović stradao je u saobraćajnom udesu 30. septembra 2013. godine. Istraga je, kako tvrde istražitelji, nedvosmisleno pokazala, da se nije radilo o ubistvu i da je u pitanju zaista bio saobraćajni udes. Vozilo u kojem je stradao, „porše karero“, bilo je tehnički potpuno ispravno, pokazalo je vještačenje, a djevojka koja ga je vozila, Baranka, tada osamnaestogodišnjakinja, bila je Đurovićeva bliska prijateljica. Ona je usljed velike brzine izgubila kontrolu nad automobilom koji je izletio sa ceste i isprevrtao se. Đurović je povredama podlegao na putu do bolnice.
Činjenica je, međutim i da crnogorska policija, makar prema dostupnim informacijama, ne zna kome odgovara da nakon Đurovićeve smrti, čiji je klan slovio za najmoćniji u crnogorskom podzemlju, „prevlast“ preuzme neka druga grupa, a očigledno je da je mafija najmanje željela da to bude Osmanagić.
Interesantno je podsjetiti i da je policija, nekoliko mjeseci prije Đurovićeve pogibije, osujetila njegovo ubistvo. U Baru je 13. juna 2013. godine uhapšen Nikšićanin Veselin Pantović (34), pod sumnjom da je pripremao Đurovićevu likvidaciju. Kod njega su, u momentu hapšenja, pronađene dvije žestoke eksplozivne naprave na daljinsko upravljanje, pištolj sa prigušivačem i Đurovićeva fotografija. Uhapšen je nedaleko od lokala u koji je Đurović stalno izlazio.
Pantović nikada nije priznao da je unajmljen da ubije Đurovića, tako da je odgovarao samo za ilegalno posjedovanje oružja. Pantović je čak 11 godina bio na potjernici Interpola zbog trgovine drogom i uspješno je izbjegavao hapšenje.
Đurović je ipak stradao nekoliko mjeseci kasnije, a da mafija neće dozvoliti Osmanagiću da preuzme „poslove“ u gradu pod Rumijom bilo je jasno nepunih dva mjeseca potom, kada je, 5. novembra, na parkingu ispred zgrade u kojoj je živio, brutalno ubijen Osmanagićev, kako su tvrdili ljudi iz njegovog okruženja, omiljeni saradnik, Stefan Đukić (23). U njega je ispaljeno više od 20 metaka, a ubice do danas nijesu identifikovane. To je, kako se vjeruje, bilo upozorenje Osmanagiću.
On je, navodno, ubrzo nakon toga pojačao pozornost, ali i policija.
Ko je moćni nalogodavac koji „zavodi red“: Pola godine kasnije dogodilo se ubistvo koje je, kako se ispostavilo, prethodilo Mrdakovoj likvidaciji pred kapijama zatvora u Spužu.
Njegov brat Nenad ubio je 27. maja 2013. Mirka Mićića, koji je slovio za člana Đurovićeve grupe. Odmah je uhapšen ali, sudeći prema onome što je ispričao tokom suđenja, Mićića je ubio iz ličnih razloga, jer ga je ovaj, sa svojom ekipom, navodno maltretirao i tukao.
Na dan kada je ubijen, Andrija Mrdak je išao da posjeti upravo brata Nenada.
Da li je ubistvom Mrdaka mafija završila sa Osmanagićevim klanom tek će se vidjeti, ali ono što zabrinjava je činjenica da policija ne zna ili ne može da dokaže ko je taj moćni nalogodavac koji „zavodi red“ u crnogorskom podzemlju u odnosu na koga istražitelji djeluju, najblaže rečeno, nemoćno.
Ali, nijesu samo likvidacije Barana misterija.
Do danas su neriješena, kako se vjeruje mafijaška ubistva, Podgoričana Vinetua Strugara i Mirka Radovića koji su ubijeni iz zasjede 30. maja prošle godine. I njihove ubice zapalile su automobil iz kojeg su pucali i bez traga nestali. Strugar je, kako se pretpostavlja, bio meta a Radović slučajna žrtva jer se zatekao sa njim u društvu. Nerasvijetljeno je i ubistvo Kotoranina Darka Bugarina (33), koji je likvidiran iz zasjede 28. juna 2013. Bugarin je bio blizak saradnik Dragana Dudića Frica koji je ubijen u maju 2010. godine u Kotoru. Misterija je i likvidacija Nikšićanina Vidaka Vorotovića koji je, takođe iz zasjede, ubijen u Nikšiću u decembru 2012. godine.
Poslije skoro svakog mafijaškog obračuna u policiji formiraju specijalni tim čiji je jedini zadatak da riješe baš taj konkretan zločin. Za sada njihov rad je bez rezultata.
K. M. K.
