„Biti šef logističkog tima misije EU u Maliju, za mene je bila čast, jer sam bio jedini predstavnik zemlje koja nije članica Evropske unije, osim Švajcarske. Naravno, to je i obaveza da predstavim svoju zemlju u najboljem svjetlu“, kazao je za Portal Analitika major Darko Pupović, prvi oficir Vojske Crne Gore koji učestvovao u jednoj misiji Evropske unije, i to EUTM – misija obuke malijskih oružanih snaga. On je ujedno prvi i dosad jedini oficir koji je učestvovao i u ISAF misiji NATO, u Avganistanu i u misiji Evropske unije, u Maliju.
Za razliku od Avganistana, gdje je boravio kao član Petog kontigenta zajedno sa ostalim pripadnicima Vojske Crne Gore, u ovoj afričkoj zemlji bio je jedini predstavnik Crne Gore, sam među pripadnicima vojski 25 zemalja članica Evropske unije.
Druga bitna razlika je, naravno, što je ISAF mirovna misija u okviru koje se izvode i borbene aktivnosti, dok je misija EU namijenjena obuci pripadnika oružanih snaga Malija.
Major Pupović, inače Pljevljak, oduvijek je, kaže, volio uniformu. Vojna akademija koju je završio u Beogradu bila je njegov dječački san. Za odlazak u misije u daleke strane zemlje svakako je, dodaje, primarna podrška porodice, bez koje svakako ne bi ni išao. A procedura je jednostavna – prijava na zvanični konkurs Ministarstva odbrane u kojem su istaknuti uslovi koje, naravno, valja ispunjavati. Sagovornik Portala Analitika je oženjen i ima dvije ćerke. Uprkos kratkim i sažetim odgovorima, riječ je o neposrednom mladom čovjeku spremnom na šalu. Tako u razgovoru „off record“ nije zaobišao ljepotu i gracioznost malijskih žena.
U Mali je otišao u maju, a vratio se krajem prošle godine i to sa dvije medalje. Prvu, medalju za doprinos je dobio zajedno sa još 12 oficira iz ove misije EU, od Ministarstva odbrane Malija i uručio mu je ministar Soumeylou Boybeye Maiga lično. „Sve je bilo svečano, uz muziku“, priča. Prije toga, u avgustu, nagrađen je medaljom Evropske unije „European Common Security and Defense Policy medal" koju mu je uručio general Mark Rudkiević.
ANALITIKA: Što znači biti šef logističkog tima u misiji EU za obuku Oružanih snaga Republike Mali?
PUPOVIĆ: EUTM (European Union Training Mission) u Maliju je misija koja je startovala u februaru 2013. godine na godinu i po, kao prvi mandat misije, da bi u maju 2014. godine startovao drugi mandat u trajanju od dvije godine, odnosno do maja 2016.
Kao prvi oficir Vojske Crne Gore koji je otišao i završio misiju za obuku malijskih oružanih snaga u ovoj afričkoj državi imao sam priliku da sagledam okolnosti u kojima se ona realizuje.
Biti šef logističkog tima, za mene je bila čast, jer sam bio jedini predstavnik zemlje koja nije članica EU, osim Švajcarske, ali i obaveza da predstavim svoju zemlju u najboljem svjetlu.
ANALITIKA: Koliko dugo ste se spremali za to mjesto i kojim ste znanjima ili vještinama morali da ovladate prije odlaska u Mali? Koliko ste znali o tamošnjem načinu života i prilikama na koje ćete naići?
PUPOVIĆ: Kao profesionalni oficir radim svakodnevno na svom usavršavanju i usvajanju novih vještina. Naravno, svaka misija je specifična na svoj način, tako da je i ova zahtijevala stručno osposobljavanje kako po pitanju radnih obaveza, specifičnosti sredine u koju odlazim, klimatskih prilika, za koje smo imali posebne pripreme prije slanja u misiju. Takođe, od prethodnog šefa logističkog tima misije, poljskog oficira, putem email-a dobio sam niz informacija koje sam proučio prije odlaska.
ANALITIKA: Ono što ste tamo zatekli, da li se razlikovalo od onoga što ste očekivali?
PUPOVIĆ: Kao profesionalac koji je pristupio realizaciji ovog zadatka imao sam iskustva koja su primjenjiva, pogotovo ako se ima u vidu da sam bio učesnik u misiji ISAF u Avganistanu, ali za potrebe ove misije bilo je neophodno usvojiti i određena znanja koja su bila specifična u odnosu na namjenu i opis poslova u misiji. Za vrlo kratak period uspio sam da se prilagodim i da dam svoj puni doprinos realizaciji postavljenih ciljeva.
ANALITKA: Koliki je Logistički centar u Bamaku i kako su Vas primili predstavnici drugih država EU, odnosno njihovih oružanih snaga?
PUPOVIĆ: Centar za obuku malijskih snaga bezbjednosti nije stacioniran baš u Bamaku, već u Koulikoru, bazi koja je 60 km udaljena od glavnog grada Malija, Bamaka. Ta baza je u stvari Vojna akademija malijske vojske koju smo mi koristili zajedno sa njima i od kojih smo bili veoma dobro prihvaćeni. Centar za obuku je prilagođen situaciji i misiji. Projektovan je tako da su pored trenera u njoj bila razmještena i bolnica za pripadnike misije, što je veoma dobro zbog same sredine gdje ima raznih bolesti. U poslu koji sam obavljao imao sam kontakte sa skoro svim predstavnicima zemalja EU i mogu istaći da su odnosi bili veoma profesionalni, prijateljski, sa puno međusobnog uvažavanja i razumijevanja. Lično sam se posebno sprijateljio sa jednim predstavnikom Vojske Španije, ali sam se družio i sa ostalima. U slobodno vrijeme igrali smo fudbal i tada su me stavljali za člana „njemačke reprezentacije“, jer im je falio jedan igrač.
ANALITIKA: Sjedište Misije je u Bamaku, gradu koji je među šest gradova u svijetu sa najbržim rastom. Od 160 hiljada stanovnika 1960. godine narastao je na skoro dva miliona stanovnika. Jeste li imali kontakte sa lokalnim stanovništvom? Gdje je baza stacionirana u odnosu na grad koji se nalazi na rijeci Niger?
PUPOVIĆ: Kao što sam već istakao, sjedište misije jeste u Bamaku, ali je centar za obuku 60 km sjeverno-istočno od Bamaka, nizvodno na obali rijeke Niger, koja život znači za to područje, s obzirom da se taj region (Sahel) nalazi između prašuma na jugu i pustinja na sjeveru, sa sušnim periodom od devet mjeseci i kišnim periodom od tri mjeseca, sa visokim temperaturama i relativno visokom vlažnošću vazduha, što ljudima koji dolaze iz drugih sredina nije lako za prilagođavanje.
Nijesmo imali direktne kontakte sa lokalnim stanovništvom alim s obzirom na prirodu posla, imali smo svakodnevne susrete u prolazu kada smo išli na poligone za obuku. Moram priznati da sa te strane imam pozitivno iskustvo jer je lokalno stanovništvo bilo veoma prijateljski i srdačno orijentisano prema nama.
ANALITIKA: Cilj Misije EUTM je da uspostavi teritorijalni integritet Malija i da obuči Oružane snage Malija. Jeste li imali direktne kontakte sa pripadnicima tih oružanih snaga i što je bio konkretno Vaš zadatak?
PUPOVIĆ: Važno je istaći da EUTM Mali nije misija u kojoj se podrazumijeva učešće u borbenim operacijama, već joj je isključiva namjena obuka pripadnika malijskih oružanih snaga.
Cilj je da se podrži formiranje i povećanje operativne i borbene sposobnosti malijskih oružanih snaga. Misija je bazirana na dva stuba aktivnosti: savjetovanje, posebno u oblasti komandovanja i rukovođenja, logistike, ljudskih resursa i međunarodnog humanitarnog prava i obuka borbenih jedinica, kao i instruktora koji će dalje realizovati obuku u Koulikoru.
U toku moje misije obučena je 5. bataljonska grupa jačine preko 600 vojnika i realizovana je doobuka 2. bataljonske grupe iste jačine, kao i razni kursevi kao što su obuka instruktora, obuka oficira budućih komandira vodova i četa sa malijskim pripadnicima oružanih snaga.
Moji zadaci kao logističkog oficira bili su koordinacija logističkih poslova i realizacija realne logistike između malijskih snaga bezbjednosti sa jedne strane i evropskih trenera sa druge strane.
ANALITIKA: Kakve mentalitetske razlike ste uočili u tim kontaktima?
PUPOVIĆ: Generalno, razlike su mnogo veće od onih navika u kojima živi evropsko stanovništvo. Nivo siromaštva lokalnog stanovništva je znatno veći u odnosu na naše pojmove siromaštva. Postoje naselja gdje ljudi nemaju struju, vodu, gdje žene peru garderobu na rijeci, dok je sa druge strane teško uočiti strukture stanovništa koje žive na visokoj nozi.
Iako žive u veoma skromnim uslovima vrlo su otvoreni, srdačni i prijateljski orijentisani prema strancima. Primjera radi, u Bamaku, dvomilionskom gradu, gdje sve vrvi od ljudi, motociklista, automobila, gdje je saobraćajna gužva vrlo izražena, uočava se smirenost bez nervoznih pojedinačnih istupa, koji se mogu uočiti kod nas. Ovo je pokazatelj drugačijeg mentaliteta u odnosi na balkanski region.
ANALITIKA: Što smatrate najbitnijim da izdvojite iz tog iskustva i što će Vam koristiti u Vašoj budućoj karijeri u Vojsci Crne Gore?
PUPOVIĆ: To je jedno veliko profesionalno i lično iskustvo, gdje radite sa jedne strane sa predstavnicima vojski skoro svih država članica EU, i sa druge strane kontinenta sa drugačijim mentalitetom, koji je znatno drugačiji od evropskog.
Profesionalno iskustvo koje sam stekao kao vrlo je značajno za moju karijeru i prenošenje istih na ostale pripadnike VCG, kao i ostalih struktura bezbjedniosti, koje će u budućnosti imati prilike da učestvuju u ovakvim ili sličnim misijama.
ANALITIKA: Da li ste stekli neka iskustva i znanja od strane pripadnika vojski ostalih evropskih zemalja, i sa čijim ste pripadnicima bili najviše u kontaktu?
PUPOVIĆ: Naravno, svako iskustvo je dragocjeno i mnogo se nauči. Kao prvo, živite i radite u jednom međunarodnom multinacionlnom okruženju. Kao predstavniku Crne Gore, prema meni su se ophodili sa poštovanjem i uvažavanjem. Naravno i ja sam uzvraćao na isti način. Posebne odnose ostvario sam sa pripadnicima španskog kontigenta, zbog toga što je moj cimer bio španski oficir sa kojim sam svakodnevno imao prilike da komuniciram i razmjenjujem mišljenja i sa kojim sam u kontaktu ostao i danas. Takođe, istakao bih predstavnike vojski iz Italije, Grčke, Francuske, Njemačke, Švedske gdje sam imao, shodno dnevnim obavezama, najviše mogućnosti da komuniciram.
ANALITIKA: Što bi savjetovali onima koji će Vas zamijeniti iz Crne Gore u misijama EU?
PUPOVIĆ: Da konkurišu i ako im se ukaže prilika da odu i pokažu se najbolje što umiju jer je to definitivno jedno neponovljivo i jedinstveno iskustvo koje će pamtiti. S druge strane, u profesionalnom smislu će saznati nešto novo što će primijeniti u našoj zemlji, i da sa ponosom pokažu svoju zastavu u društvu sa ostalim državama EU.
Naravno veoma je važno da imaju podršku svoje porodice bez koje misija ne bi bila uspješna.
G. BOROVIĆ
