“Svi su za promjene, ali niko neće da se stvarno založi. Svi pričaju ali, da se pokrenu - vrlo teško. Zato sam odlučila da pristupim partiji, da se pokažem na djelu “, priča u razgovoru za Portal Analitika Bojana Popović. Nakon prošlogodišnjeg odrađenog pripravničkog staža, ostala je da radi u Socijalističkoj narodnoj partiji.
Tvrdi da je prije pripravničkog bila apolitična. Znanje stečeno na Elektrotehničkom fakultetu može, dodaje, da primijeni u svakodnevnom radu, jer je “poznavanje računara gotovo nužno”. A stranku je odabrala jer je željela da pruži svoj doprinos promjenama.
Nema sumnje, plemeniti i ambiciozni ciljevi. No, opšta ocjena o generalnoj apolitičnosti mladih i njihovoj nezainteresovanosti za politička i društvena dešavanja malo je u koliziji sa više nego zanimljivim podatkom: čak 81 pripravnik iskazao je želju da stažira u nekoj političkoj stranci u okviru novog ciklusa Programa stručnog osposobljavanja!
Oni koji su o svojim motivima govorili za Portal Analitika insistiraju da su partije odabrali zbog ideologije, želje da promijene sistem, dok analitičari smatraju da su razlozi više nego pragmatični.
„Kad sjediš kući ne možeš ništa da promijeniš. To što sam ovdje znači da težim promjenama i da sam spremna da se borim za njih. I dalje mislim da je ovo bio pravi izbor, što se i pokazalo za ovih devet mjeseci”, kaže Bojana dodajući da je bila prijatno iznenađena koliko su starije kolege poslanici otvoreni za svaki njen prijedlog i sugestiju. Njihova prijemčivost učinila je da se “osjeti važnom“ što ju je ohrabrivalo da radi naporno u želji da se dokaže.
Njena koleginica Nina Tošković, dijeli stav o neophodnosti promjena. “A ko će ih pokrenuti nego oni na kojima svijet ostaje? Ne može se kritikovati, a sjedjeti kod kuće, lako je biti na društvenim mrežama revolucionar, treba to javno pokazati”. Tvrdi da je odabrala SNP jer u toj stranci “imaju sluha za mlade”, da su ih dočekali “kao pravi domaćini”, prvi ih je pozdravio sam Srđan Milić, predsjednik partije.“Ovdje može mnogo toga da se nauči, ljudi su kolegijalni. Niko te ne gleda samo kao početnika”, tvrdi Nina koja je mogla da bude advokatica, sudija, pravna savjetnica… Ali, kaže - politička partija je mnogo više privlači. Ne želi da ocjenjuje političku scenu, jer je tek stupila u političke vode: “Nijesam išla u detalje”, odgovara.
“Logičan slijed”: Pripravnici u Socijaldemokratskoj partiji mahom su sa Fakulteta političkih nauka. Kažu da je stranka bila logičan izbor nakon faksa, a izbor obrazlažu što ideologijom, što ubjedljivim liderima.Uz to, niko ih ne šalje po doručak, već su se odmah latili “pravog” posla.
“Trenutno radimo jutarnji pregled štampe. Učili smo kako da radimo zapisnike, pišemo zahtjeve, kako da vodimo djelovodnik. Svi su korektni maksimalno i sa poštovanjem se odnose prema nama,” priča Ivana Nešković. Želja joj je da iskusi izbornu groznicu ali su, kaže, male šanse za to kako trenutno stvari stoje.
I Danijela Rudić smatra da je jedini način da nauči kako partija funkciniše - postati dio nje.„Na fakultetu imamo samo teoriju i smatram da će mi ova praksa mnogo pomoći.“ Na pitanje zašto se nije odlučila da prati politiku sa strane, odgovara kontrapitanjem:
“A zašto ne politička partija? Argumente ‘za’, ne moramo navoditi, ima ih dosta. Glavni i osnovni je - prosperitet u budućem poslu.” Kaže da ljudi nemaju ispravnu sliku o politici i da se niko u njenoj porodici nije njome bavio, da će svojim prijateljima prenijeti iskustva iz partije i da joj je drago da se ipak podiže svijest mladih o važnosti politike.
Svi bez izuzetka tvrde da ih na radnom mjestu niko nikada nije pitao ni za koga glasaju, niti da li izlaze na izbore.
„Važno je da mladi izlaze na izbore. Sve više njih želi da učestvuje u političkom životu i da se angažuju. Sada sve partije imaju forume mladih, odakle regrutuju buduće političke kadrove. Neko ko je bio u forumu, za 15 godina će sigurno biti na nekoj funkciji“, obrazlaže jedan od puteva kojim će možda i sama krenuti.
Ivana Nešković smatra, međutim, da je evidentno da mladi nijesu dovoljno zainteresovani, ne samo za politiku, već i za javni život uopšte, a da za to postoje i konkretni razlozi:
„Plata određuje koliko ćete biti motivisani. Znam da su mnogi odustali od pripravničkog zbog male plate.“
Pripravnice u SDP-u kažu da bi rado ostale da rade u stranci ukoliko dobiju poziv. A lideri koji ih najviše inspirišu, kažu, su predsjednik i potpredsjednik partije, kao i ministar unutrašnjih poslova.
„Vujica Lazović mi se najviše dopada. I kao profesor i kao čovjek je zaista super“, veli Ivana, Danijela se nadovezuje: „Predsjednik Ranko Krivokapić i ministar Raško Konjević, po mom skromnom mišljenju su stvarno na mjestu.”
I od pripravnika u SNP-u mogu se čuti samo riječi hvale za starije kolege:
„Sve moje starije partijske kolege su veliki stručnjaci i veliki ljudi. Ne želim nikoga da favorizujem”, kaže Bojana, a na pitanje da li smatra da je politika isplativ posao, odgovara:
„Malo je nezahvalno da to komentarišemo mi koji smo tek počeli. To pitajte one u vrhu političke scene“.
Partitokratska realnost: Mora se priznati da je malo ko zadovoljan svojim radnim mjestom i svojima pretpostavljenima kao mladi stranački pripravnici. Ideologija, želja za saznanjem kako stvari funkcionišu iznutra, ljubazni, čak harizmatični, pa i stručni šefovi otvoreni za saradnju i sugestije početnika…Gdje to još ima?
No, sudeći po onome što za Portal Analitika kažu analitičari, u pozadini ovakvog izbora ipak je nešto drugo.
I pored ružičastih opisa i obrazloženja “iz prve ruke”, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju Dragan Koprivica smatra da veliki broj mladih ljudi partije vidi kao mjesto odakle mogu povećati šanse za zaposlenje, i da je to pragmatičan izbor.
„Rekao bih da je to vrlo racionalan pristup. Mladi ljudi prepoznaju partitokratsku realnost Crne Gore – gdje je bliskost političkoj partiji često važnija preporuka od obrazovanja ili iskustva. U vremenu ekonomske krize, veoma je racionalno tražiti zaposlenje u političkim partijama. To su poslovni subjekti na koje kriza nema uticaja – sredstva za njihov rad su garantovana budžetom, i iz godine u godinu se povećavaju, uprkos mjerama štednje. U tom smislu su političke partije privlačnije mladim ljudima, nego biznisi, mediji ili NVO koji posluju tržišno, ali i od javnog sektora u kojem se primanja smanjuju“, objašnjava Koprivica dodajući da je ipak poražavajuće, to što mladi ljudi time zapravo pristaju na zatečene okolnosti, i „daju legitimitet lošem sistemu koji je zarobljen od strane partija“.
Ekonomski analitičar Siniša Lekić smatra da je dobro ako su mladi odabrali politiku iz želje da nešto nauče i urade, ali ne i ako politiku percipiraju kao mjesto gdje nije potreban preveliki trud.
„Mislim da su mnogi samo uvidjeli da je veza politike i radnog angažmana sve veća ili, bolje rečeno, neizbježna, da se stoga bolje odmah vezati za političku partiju i kroz nju vidjeti svoj dalji angažman”, tumači Lekić ovakav izbor.
I zaista, ako se u međuvremenu barem malo ne rastoče partitokratske čelične stege, možda će neko od ovih sagovornika jednog dana biti ministar i, ko zna – možda i premijer. No, riječ po riječ, opuste i stege diplomatskog-partijskog jezika. Crnogorsku aktuelnu političku scenu Ivana iz SDP-a kratko je i slikovito prokomentarisala:
“Ništa nije jasno, previše je previranja. Sad su jedni protiv, drugi za, a onda prvi za, a drugi protiv. Prava cirkusijada!”
Zaista, sreća da se to ne vidi “iznutra”.
Aleksandra STANKOVIĆ
