Novoizabranom grčkom premijeru Aleksisu Ciprasu (40) pošlo je za rukom ono što nije mnogima prije njega - da bude prvi ultraljevičarski, a ujedno i najmlađi premijer Grčke u posljednjih 150 godina. Osvajanjem 149 od 300 mjesta u parlamentu, svega dva manje od apsolutne većine, ultraljevičarska Siriza je na prijevremenim izborima održanim u nedjelju napravila istorijski uspjeh.
„To je zaista dobrim dijelom istorijska pobjeda, budući da je prva pobjeda u EU neke antisistemske stranke, koja je svoj cijeli program zasnivala na borbi protiv elita koje vladaju, ne samo u Grčkoj, već i u ostalim zemljama, a koje se međusobno mijenjaju i koje su izgubile ideološke razlike među sobom. Upravo zbog toga je ovo veliki događaj, naročito u situaciji gdje Grčka i te kako zavisi od evropskih kredita i u situaciji gdje niko, uključujući Sirizu, ne želi da ona izađe iz eurozone i EU“, kaže Nenad Radičević, spoljnopolitički komentator beogradskog lista Politika u izjavi za Portal Analitika.Ne umanjujući veliki uspjeh Sirize, urednik novinske agencije Beta i dugogodišnji dopisnik srpskih medija iz Atine Slobodan Marković, ipak upozorava da treba imati u vidu da je na prijevremenim izborima u Grčkoj izlaznost bila najmanja još od izbora 2004. godine - svega 60 odsto i da činjenica da je Ciprasova partija dobila trećinu tih glasova možda i najbolje prikazuje njenu realnu moć.
„U prevodu to znači da je Siriza dobila 20 odsto ukupnog biračkog tijela, a to nam pokazuje da se praktično 80 odsto birača u Grčkoj nije izjasnilo za ovu partiju. Pitanje je kako će i na koji način 80 odsto ljudi prihvatiti politiku koju oni vode, što otvara pitanje legitimnosti buduće vlade“, ističe Marković u razgovoru za naš portal.
Nova vlada stabilna do pregovora sa EU: U ponedjeljak, za nešto manje od sat vremena pregovora, tu novu, kako su je nazvali strani mediji, „neobičnu vladu“, formirali su Siriza i desničarska populistička stranka - Nezavisna partija Grka. Dogovor je bio brz, jer grčki zakoni nalažu da pobjednik izbora ima svega tri dana da formira novu vlast. Koalicija radikalne ljevice i izrazitih desničara ipak nije iznenadila sagovornike Portala Analitika, koji smatraju da će partneri uprkos svojim sličnostima - borbi protiv mjera štednje, biti na velikom ispitu, prije svega zbog svojih ideoloških razlika.
„Postojale su varijante da Siriza ide u vlast i sa jednom novom strankom umjerene ljevice - Potami (Rijeka). Do toga nije došlo i čini mi se da bi u tom slučaju ideološki gledano, sporazum bio lakši. Ovako je veliko pitanje kako će se to odvijati, jer cijela stvar će se lomiti na konkretnim mjerama, a činjenica je da Siriza u ovom trenutku nema konkretan program onoga što bi radila. Ima ideje, ciljeve i želje, ali ne i mjere na kojima će raditi“, kazao je Marković.
Za Radičevića dileme nema - Siriza će bez obzira na svoj program, koji je prilično radikalan u nekim segmentima, morati da ublaži svoje stavove, a problemi između dvije stranke će, kako kaže, sigurno doći onog trenutka kada i Siriza u pregovorima sa Evropom bude morala da odustane od nekih proklamovanih ciljeva, ili da napravi neki kompromis.
„Upravo zbog toga se više ne pominje vraćanje na grčku drahmu i izlazak iz EU, već naprotiv, na ostanku. Srećom po Sirizu, ona i dalje ima određene stranke koje su lijeve opcije, a koje su ušle u parlament i koje bi bile spremne da joj pruže podršku. Sasvim sigurno, pitanje je koliko će se te dvije stranke naći na zajedničkom putu, prije svega na jednom od ciljeva Sirize - reformi izbornog sistema u proporcionalni, koji bi donio poprilične razlike u politčkom životu Grčke koja je do sada faktički bila u dvoipopartijskom sistemu“, objašnjava spoljnopolitički komentator Politike.
Siriza neće ispuniti sve što je obećala: Predizbornu kampanju Sirize Cipras je temeljio na ponavljanju mantre da Grci ne namjeravaju da vrate dug od 240 milijardi eura i da će raskinuti ugovore o štednji sa „omraženom trojkom“ - MMF-om, Evropskom centralnom bankom i Evropskom komisijom. Kako su se približavali izbori, tako je i lider Sirize ublažavao retoriku, govoreći da priznaje obaveze prema međunarodnim povjeriocima, ali da Grci nijesu spremni da poštuju drastične mjere štednje. Nedugo nakon proglašenja pobjede Cirpasa, Zapad mu je jasno stavio do znanja šta se od njega očekuje. MMF je prvi poručio da opraštanja dugova neće biti, a mahom iste ili slične poruke pristizale su i sa svih značajnijih evropskih adresa - otpisa dugova nema, mjere štednje se moraju nastaviti.
Marković ističe da je Ciprasu dok je bio u opoziciji i tokom predizborne kampanje, bilo lako da daje građanima obećanja, koja je, kako kaže, sada teško ispuniti jer za to faktički ne postoje mehanizmi.
„Čak i da Evropska centralna banka želi to što Cipras hoće, to bi bilo teško sprovesti, jer su svi aranžmani napravljeni u svih 27 zemalja EU i zahtijevali bi pojedinačne njihove odluke, ali i odluke Evropskog parlamenta i drugih nadležnih tijela. To je teško očekivati. Nažalost, koliko god to izgledalo nepravedno, sistem se finansijski zasniva na vraćanju pozajmljenog novca i bojim se da tu Cipras ima vrlo male mogućnosti da nešto uradi“, podvlači sagovornik Portala Analitika, dodajući da uprkos tome treba očekivati da Grci ipak dobiju neke pogodnosti.
„Cipras je u kampanji tražio da mu se otpiše polovina preostalog duga, a da se preostala polovina poveže tako da se njegovo otplaćivanje uslovi realnim napretkom privrede Grčke. Teško je pretpostaviti da je to moguće, mada takav trend postoji u EU. Ne smijemo da zaboravimo da je predsjednik Francuske Fransoa Oland prije nego što je došao na vlast isto obećavao, a čak ni njemu to nije uspjelo. Teško je reći da li će biti nekih sitnih finansijskih aranžmana, ali je logično očekivati ih da bi se dobile neke male pogodnosti. To ćemo vidjeti vrlo brzo, jer početkom februara ’trojka’ povjerilaca treba da ocijeni šta je Grčka uradila i šta želi da uradi", kaže Marković.
Radičević navodi da je već sada svima jasno da Siriza neće ostvariti svojih 40 proklamovanih ciljeva. Međutim, smatra da će birači na neki način biti ispoštovani ukoliko se barem dio ostvari u teškim pregovorima sa "trojkom". Ipak, naglašava da je odluka Evropske centralne banke da prije nekoliko dana krene u kupovinu državnih obveznica, odnosno da mjesečno upumpava 60 milijardi eura u evropsku ekonomiju, znak da je EU spremna na određene promjene.
„Njemački analitičari sada priznaju činjenicu da je bila neophodna određena promjena u Evropi i da ona više ne može da izdrži na mjerama štednje i fiskalnoj disciplini kao jedinom receptu za krizu. Četiri dana prije nego što je Siriza pobijedila, dolazi do, po meni, istorijske odluke Evropske centralne banke. Dozvola Njemačke da dođe do toga nagovještava da je i ona spremna na određene pregovore i malo drugačiji lijek za evropsku ekonomiju koja je i dalje bolesna“, rekao je Radičević.
Buđenje ljevice, promjene u vrhu EU: Istorijska pobjeda Sirize rezultiraće, prema mišljenju dvojice analitičara, aktivnostima u kojima će populističke partije širom Evrope započeti svoju borbu protiv mjera štednje.
"Mislim da je to osnovna tendencija koja se formira u nekoliko zemalja EU. Vidimo da su pobjedu Sirize pozdravile i kranja ljevica i krajnja nacionalistička desnica u Francuskoj, a iste poruke stižu iz Španije i Italije. To će iskomplikovati stanje u EU. S druge strane, već sada se vidi kolika je šteta po kurs eura koji gubi, a samim tim i vrijednost proizvodnje svih zemalja EU zajedno", upozorava Marković.
Radičević smatra da će pobjeda Sirize prije svega biti vjetar u leđa španskoj ljevičarskoj populističkoj partiji Podemos (Mi možemo), koja će vremenom bilježiti sve veću popularnost i podršku. On podsjeća da su nezadovoljstvo srednje klase do sada uglavnom "kupovali" ultradesničari, koji su ga usmjeravali u pravcu islamofobije i ksenofobije."Sada po prvi put ljevičarske partije to nezadovoljstvo usmjeravaju na pravu adresu, na nezadovoljstvo protiv elita i stvaraju se stranke koje će ući u sistem i pokušati da ga promijene. U Britaniji Zelena stranka odjednom ima ogroman rast podrške i počinje praktično da ’krade’ nezadovoljne od ultradesnice. Promjene će se dešavati u zavisnosti od zemlje do zemlje", kaže Radičević i naglašava da će pobjeda Ciprisa biti definitivno i znak za rađanje nove nade u ljevicu u Evropi.
"Ljevica je u Evropi izgubila povjerenje baš zbog toga što je odustala od nekih ideala. Ova pobjeda Sirize vuče na to da se izgubljeno povjerenje povrati i uticaće i na socijaldemokratske stranke da pomjere svoje programe i akcije ka svojim izvornim idealima", naglašava spoljnopolitički komentator.
Marković pak smatra da je za sada teško govoriti o tome da će evropska ljevica ponovo stati na noge. Činjenica je, kaže on, da ljevice u EU u ovom trenutku nema, ili je marginalna. Prema njegovim riječima, Siriza ima ljevičarske boje, ali ima i populistički ukus i ne treba zaboraviti da je Cipras politički potekao iz Komunističke partije Grčke, a da je ona jedan od njegovih najvećih protivnika danas. Međutim, Marković ponavlja da će nove partije ljevice svojim djelovanjem gotovo sigurno rezultirati promjenama unutar EU.
"Angela Merkel u Evropi predvodi front koji je sada vladajući, koji insistira na principima liberalnog kapitalizma i koji je, svidjelo se to nama ili ne, dominantan u svijetu. Drugi front koji jača predstavljaju nezadovoljni građani i on će po svemu sudeći dobijati sve više na snazi, iz prostoga razloga što je EU u posljednjih 20 godina sama sebi okrenula leđa i od jedne blistave ideje pretvorila se u birokratski aparat koji više i nema baš mnogo veze sa stvarnošću života njenih građana. Otuda se i pojavljuju problemi kakav je ovaj. Vrlo je vjerovatno da će pritisak mase, koja će negdje ići kroz izbore, a negdje kroz demonstracije, uticati na promjenu karaktera vrha EU, a s druge strane i do politike u zemljama poput Njemačke", zaključio je Marković.
Svima, pa i Ciprasu je jasno da je kročio na najteži put u svojoj političkoj karijeri. Grčki narod je na izborima zasigurno ispisao istoriju, ali ćemo veoma brzo saznati da li će rezultati izbora zaista izazvati "tektonske" poremećaje u Evropi. Ostaje pitanje da li će grčki Robin Hud, kako su mediji već prozvali novog premijera, ispuniti obećanja da će "uvijek služiti interesima svog naroda", ili će se pokazati da je još jedan u nizu onih koji su pali u nemilosrdnoj borbi protiv međunarodnih kreditora i svjetskih centara moći.
Nikola DRAGAŠ
