- Granice ne treba da se diraju! Koliko pamtim Sutorina je vazda pripadala Crnoj Gori i ne znam zašto se sada neko našao da ih mijenja! One su definitivno povučene i nije uopšte realno da će do doći do njihovih promjena. Koliko se meni čini i ostali su mještani da ovo ostane crnogorsko, niko ne vidi sebe da živi u Bosni i Hercegovini, kaže Dušan, iz Sutorine za Portal Analitika.
On je jedan od rijetkih iz ovoga mjesta koji je pristao da javno bilo što kaže i odgovori na pitanje – kakav mu je stav o mogućnosti, najteoretskijoj mogućoj, da mu se kuća i on sa porodicom u njoj, ne pomjerajući se, nađu u drugoj državi.Dušana smo našli duboko ulazeći u naselje koje prilično podsjeća na mnoga slična divlja naselja po Crnogorskom primorju.
Kuća u Sutorini ima taman koliko i stanovnika. A stanovnika ima taman koliko nekoliko podgoričkih većih zgrada - 670. Odbijte polovinu i dobićete broj starosjedilaca. Ostali su ili penzionisani vlasnici kuća-vikendica sagrađenih prije rata ili doseljenici koje je rat donio u ovaj kako god kamenit bio, lijepi mediteranski kraj.
Kad od Herceg Novog prođete Igalo, pravo ćete u Sutorinu uć. Pa može se i sviđati ili ne ali, ovo mjesto, čije ime govori da je tu bilo nekad nekih torova, postalo je predmetom, što bi Bunjuel kazao “tog mračnog predmeta želje”. Problem je što su teritorijalni predmeti želja na hirovitim balkanskim prostorima stvarali velike nevolje. Tolike, da se uvijek valja malo protresti od jeze.
Medijska slava: “Aaaaaj, novinari...Puštite nas više da živimo i radimo”, najčešći je odgovor koji smo toga dana čuli u Sutorini. Davno su stari rekli da su ljudi bliže granicama nekako drugačiji. I jesu, barem su oprezniji.
Sutorina je zapravo dolina oko istoimene rijeke, koja se kod Igala uliva u Bokokotorski zaliv, jedan dio crnogorske ne obale, već priobalja, koji se prostire na 75-80 kvadratnih kilometara, što je područje od oko 7,5 – 8 sa 10 km, kad bi ga pretvorili u jedan pravougaonik što, naravno, nije. To će reći da je baš malo naseljeno. Prošle godine u područno odjeljenje Sutorina Osnovne škole “Dašo Pavičić” u Toploj, upisano je svega sedam prvaka.
Ali, o Sutorini se priča. O njoj su čuli i u Bosni, pa je iz Sarajeva vinuta u medijske visine, da su eto i novinari počeli da je opsjedaju. A nisu prolazili često tuda još od kad smo onomad “išli” na Dubrovnik, kada nas je put vodio preko Sutorine.
No, kako god, to je svakako dio crnogorske teritorije koji je najbliži granici sa EU i, gledajući sa druge strane, zahvata potez od graničnog prelaza Debeli brijeg do Igala.
Kuća koliko stanovnika: Od 1991 do 2011. broj stanovnika se povećao sa 490 na 670. Ili – 218 domaćinstava na 481 stambeni objekat. Zapravo, Sutorina ima stambenih objekata taman koliko je 1991. godine imala stanovnika.To u praksi i u životu znači da je najveći dio kuća sada prazan i zaključan. Zimska spavaonica! Po lošem kišnom danu i onako mali broj stanovnika Sutorine bilo je još teže primijetiti.
No, sjetio je se nedavno zastupnik u novom sazivu Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denis Bećirović i podnio Rezoluciju o Sutorini, smatrajući da Sutorina treba da pripadne Bosni i Hercegovini.
Taksista koji je čekao mušteriju na parkingu jednog od mnogobrojnih privatnih motela u Sutorini kaže da je, po njegovom mišljenju, zahtjev za izmjenom granice nerealan.
“Nije to realan zahtjev. Promijenile su se države…To je stvar za državne organe, mislim da će oni znati da sačuvaju Sutorinu gdje je sada”, kaže sagovornik Portala Analitika i insistira da se napomene da nije iz Sutorine već iz Herceg Novog. “Najbolje bi bilo da ipak pitate starosjedioce.” Složio se sa opaskom da ipak živi i radi u Sutorini te da je ovdje riječ o državnim a ne opštinskim granicama.
Priča o novonastalom “problemu” postala je, kaže naporna i komplikovana.
Mišljenja da nema mišljenje: U motelu radi recepcionarka Ljubica.
“Moje je mišljenje da nemam mišljenja”, kaže, odsječno odgovarajući na pitanje kako gleda na vijesti o političkim pritiscima da se Bosna i Hercegovina izjasni sa teritorijalnim pretenzijama prema mjestu u kojem živi i radi.
“Potpuno mi je svejedno da li će pripasti ili neće, ne znam više ništa o tome i ne želim da ulazim u to. To je stvar politike, ne želim da se miješam, nisam političar i ne želim da se bavim time. Ja sam običan radnik. Svima bi bolje bilo da se okrenemo radu i stvaranju uslova za bolji život.”
Jedno je sigurno. U Sutorini je teško naći sagovornika na ovu temu. Kunu se da su im u medijima vađene rečenice iz konteksta, da su pogrešno interpretirani. Pri tome, koriste već ustaljeni politički rječnik, sve zaklinjući se da više nikada neće progovoriti ni za jedan medij, crnogorski ili drugi.
Kamen međaš: Neki “stručnjaci” za istorijska prava nad teritorijama pominju kamen međaš iz Igala na kojem piše “Hercegovina” kao krunski dokaz da je Sutorina bila u drugoj državi. Kojoj? Hercegovini? Kako god, od mjesta gdje kamen stoji do mora ima podosta, taman toliko da sve tvrdnje zagovornika izlaska na more na tom potezu uopšte ne odgovaraju realnosti. U svakom slučaju od ili do te „granične oznake“ brodom ili barkom teško da će iko doći ili otići.Ako je kamen bio administrativna granica sa Hercegovinom, Hercegovina nije bila na moru.
No ima i upornih. Neki lokalni “poznavaoci” istorije i geografije će vam čak objasniti da je tu nekad bila i Travunija i da bi “svi trebalo malo da se obrazujemo i informišemo o temi i oblasti o kojoj se raspitujemo.” Na pitanje postoji li kakva oznaka , neki graničnik iz perioda Travunije, ponosno pokazuju natpis na oronulom magacinu na kojem bijelim slovima na izblijeđeloj plavoj pozadini piše “Travunija”. Tako se zvala firma iz BiH koja se u međuvremenu ugasila a koja je držala pomenuti magacin!
Nisam ti ja odavde: Princip Badinterove komisije po kojem su republičke granice postale i državne lako je bio primjenjiv u slučaju Sutorine. Ni na jednoj karti bivše SFRJ Sutorina nije u okviru BiH. Istovjetno je i stanje na pojedinačnim kartama republika Crne Gore i BiH.
U potrazi za nekim ko pamti vrijeme kada je Sutorina bila u nekoj trećoj državi, da to nije Jugoslavija ili Crna Gora, uputili su nas na stariju mještanku koja pamti period prije Drugog svjetskog rata. Ona pamti vrijeme kada je živjela u Hercegovini, vele. Napokon, kada smo stigli i objasnili zašto smo tu, njen sin nam je kazao:
“Izvinite, ne bi ona da priča za medije. Nije rođena ovdje, rođena je u Trebinju. Bolje bi bilo da nađete nekoga domaćeg, on će vam to sigurno znati bolje ispričati.”
Svi sagovornici iz Sutorine bili su saglasni u jednom – o svemu će odlučiti “visoka politika”. “Nemoj mene, nisam ja za visoku politiku”. Ili: “Ovo su velike političke igre, niko ne zna kako će se ovo završiti, a ne da ja govorim o tome.” Ili: “Nisam ti ja odavde, ja samo ovdje živim i radim, pitaj nekog od starosjedilaca” najčešći si odgovori koje smo čuli u Sutorini prije par dana.
Jedini problem bio je što se u Sutorini teško nađe dovoljno star starosjedilac. I najstariji su se sjećali odjednom samo mjesta u kojem su rođeni.
Kiša je prestala i mogla se vidjeti sva ljepota crnogorske obale pri povratku u Podgoricu. Pogledom na nju, misao se sažima u tri riječi: mi smo odavde.
Ivan KERN
