Izložbu Muratovića otvoriće upravnik Galerije Milun Lutovac.
Muharem Muratović, rođen je 1950. godine u Mrkojevićima, kod Bara, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju i odsjek likovne umjetnosti Pedagoške akademije završio je u Nikšiću. Uporedo sa slikarstvom, u rodnom mjestu se bavi i pedagoškim radom, a djela njeogovih učenika su nagrađivana i izlagana širom zemlje i inostranstva.
Na Ljetnjoj sceni barskog Doma kulture u 22 sata beogradsko pozorište „Scena“ izvešće komad „Prevaranti“. Predstavu je napisala i režirala Vida Crnčević - Basara, a uloge su povjerene: Ljiljani Blagojević, Miloradu Mandiću Mandi, Kalini Kovačević i Snežani Knežević.
U istom terminu sjutra će ispred Dvorca Kralja Nikole mladi gitarista Rade Amanović prirediće samostalni koncert.
Rade Amanović, rođen je u Nišu, počeo je da svira gitaru kao devetogodišnjak u Knjaževcu. Po završetku Srednje muzičke škole „Josip Slavenski“ u Beogradu na odsjeku za gitaru, školovanje nastavlja na Tehničkom univerzitetu Teksas u Luboku. Nakon diplomiranja 2001. godine, upisuje magistraturu, a potom i doktorske studije muzičkih umjetnosti iz oblasti izvođenje na gitari, koje je završio 2007. godine. Od 2008. godine živi u Crnoj Gori, gdje uspješno radi kao pedagog, prvo u Muzičkoj školi „Petar II Petrović Njegoš“ u Baru, zatim Muzičkoj školi „Vida Matjan“ u Kotoru, a trenutno kao predavač na Fakultetu umjetnosti Univerziteta Donja Gorica.
Sinoć je na Barskom ljetopisu gostovao mladi splitski pisac, doktor književnih nauka Nebojša Lujanović, koji je neposrednim nastupom, potcrtavanim stručnim osvrtima na trenutno stanje u hrvatskoj i svjetskoj književnosti, oduševio oko 200 posjetilaca. U razgovoru s moderatorom, barskim novinarom Željkom Milovićem, najprije se osvrnuo na probleme koje je u sredinama u kojima je živio, doživljavao kao Hrvat sa imenom koje je okolina doživljavala kao srpsko, a koje mu je otac dao po drugu iz vojske.- Nisu to bile toliko tragične situacije, koliko komično i apsurdno jadne, od dobijanja popusta u školi za vrijeme NATO bombardovanja „moje“ zemlje (iako je Lujanović bosanski Hrvat, iz Travnika – prim. aut.) do pitanja policajaca i carinika, koji u gomili svih ljudi primijete samo moju putovnicu - gdje sam je kupio i za koje pare - govorio je Lujanović, dodajući:
- Kao da me neko namjerno koncipirao da budem hodajuća provokacija za nacionaliste svih boja, jer među njima funkcionalno nema razlika... „Godina svinje“ je roman koga studenti „gutaju“, pošto im je lično blizak, jer je djelimično autobiografski, o tri prijatelja koji pokušavaju da se probiju u životu na ispravan način. Međutim, ne uspijevaju, i čitava se priča završi u kriminalu, alkoholizmu i ludnici. U njemu sam se dotakao rogobatnog sistema vrijednosti institucija u Hrvatskoj, od obrazovanja, do sudstva, policije i socijalnih službi. Dakle, imam problem s društvima koja se reklamiraju kao društva znanja i busaju u prsa vjekovima humanističke tradicije, a čine sve suprotno od toga - istakao je Lujanović, koji za naredni roman ima temu romskog holokausta na Balkanu.
Najpoznatije Lujanovićevo djelo, „Orgulje iz Waldsassena“ je sastavljeno od tri priče. Sve ih povezuju ljudi koji svjesno biraju ulogu žrtve, ali i to što je ishodište svih priča mjesto kraj Travnika - Bučići, rodno mjesto Lujanovića.
- To je, u suštini, priča o tri istorije - lične, lokalne i svjetske. Bila mi je namjera dokazati da se istorije prožimaju, da se ne mogu gledati jedna bez druge. Bio je to golemi posao, spojiti tri manja romana u jedan veliki, i pojedini segmenti knjige rađeni su još prije sedam godina. Tip sam pisca koji se posvećuje radu, i brižljivo se pripremam, iščitavajući građu za svako djelo. Zato sam često na ratnoj nozi sa autorima koji pišu iz zabave, kad nema ništa na televiziji - objasnio je on.
Lujanović se na kraju dotakao i činjenice da je jedan od redovnijih hrvatskih maratonaca – rekreativaca.
- To je kao i književnost, vrsta okretanja sebi, pobjeđivanja sebe, svojevrsno asketništvo. Svaki put, negdje na 20. kilometru, tijelo mi govori: „Stani, što to radiš, odmori se, uživaj“, a ja se nadmećem sa samim sobom. U tom sportu nema nikoga koga bi porazio, ili ponizio pobjedom. Isto kao i u pisanju. Pišem sebe radi, ne drugih radi - zaključio je Lujanović.
Ž.MILOVIĆ
