Scena

BARSKI LJETOPIS: Gocićev Daleki istok i meksička režija "Maksima Crnojevića"

2107gocictai
U
okviru književnog programa XXVII Barskog ljetopisa sinoć je predstavljen laureat 60. NIN-ove nagrade za roman „Tai“, Goran Gocić - književnik, novinar i filmski kritičar iz Beograda. Uvodničarka je bila urednica književnog programa Ljetopisa Mila Čordašević, a moderator razgovora sa autorom dr Gordana Leković.

BARSKI LJETOPIS: Gocićev Daleki istok i meksička režija "Maksima Crnojevića"
Portal AnalitikaIzvor

- "Tai" trenuci Gorana Gocića osvjetljavaju dalekoistočnu stranu svijeta. Uvode vas u svijet nekih drugačijih hramova i budističke tišine - kazala je Leković, a posjetioce je posebno interesovao osjećaj dobijanja tako prestižne nagrade.

- NIN-ova nagrada je drugačija od ostalih. Prođe se najprije najširi izbor, pa se kroz četiri lijevka dolazi do pobjednika. Nisam bio favorit i projekcija mog izdavača i moja bila je da uđem u prvih pet, ali eto desilo se. Još mi se nije sve sleglo što se tiče posljedica koje priznanja nose - rekao je Gocić.

2107koncertbrU okviru muzičkog programa Ljetopisa upriličen je koncert dua koji čine violinistkinja Dina Kukalj - Desančić i harmonikaš Safet Drljan, inače profesori u Muzičkoj školi u Baru. Na programu su bila djela Šostakoviča, Pjacole, Vivaldijeva Zima, Tango pour Claude Galijana, Asturias Albenica i Montijev Čardaš.

Večeras je na programu pozorišna predstava „Ženidba Maksima Crnojevića“, za koji adaptaciju i režiju istoimenog epa potpisuju Hoze Enrike Lopez iz Meksika, i Gojko Čelebić, a biće izvedena od 22 časa na Ljetnjoj pozorinici u Starom Baru.

U postavljanju ovog komada, koji podrazumijeva i osmišljavanje kostima, muzike, dizajna svijetla, učestvovali su glumci Bojana Peković, Mirko Pejatović, Pero Dubanek, Vuk Čelebić, Marko Pejatović i Zoran Trojanović, kao i Kouto Karion.

- Ova eksperimentalna inscenacija, koja se bavi reorganizacijom pozorišnog mišljenja kroz muziku i vrijeme, nazvana je „guslarska opera“ jer se, kao i tekst predstave, zasniva na instrumentu koji je čitavu jednu književnost – epiku - držao vitalnom stoljećima – navodi se u najavi ovog komada i dodaje:

- Ključ ove pozorišne predstave nalazi se u dvjema epohama. Jedna leži na prelomu 18. vijeka, barokna, spektakularna, epska. Druga takođe ima iste odlike spektakla, zamaha, širine, muzičkog glamura i slike masovnog zločina: to je Holivud danas, „holivudizovani“ svijet. Razlika je u tome što autori, u jednoj eksperimentalnoj predstavi, skromne crnogorsko-meksičke produkcije, nisi mogli, ni htjeli, da prave „samo jednu milionitu holivudsku kopiju“ - kako je slikovito rekao Enrike Lopez – „već svoju viziju reorganizacije vječnog pozorišnog mišljenja“.

Ž.MILOVIĆ

Portal Analitika