Još jedan intrigantni autorski projekat Olivera Frljića, premijerno je izveden sredinom februara ove godine, a uloge tumače Ivana Roščić, Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Igor Kovač, Nikola Nedić, Jurica Marčec, i djevojčice Jana Mileusnić, Lucia Filičić, Nina Batinić i Morana Mladić.
Dramaturg predstave je Marin Blažević, scenografiju je uradila Ljerka Hribar, a kostimografkinja je Sandra Dekanić.
- Predstava Olivera Frljića posvećena je svoj djeci žrtvama rata, ona nikoga ne optužuje, nego tek u bolnom grču svačiju savest tjera u plač... Ono što jest jedino važno glasi: jesu li estetika i etika na kazališnim daskama dovoljno odvažne u govoru o onome, o čemu većina uglavnom šuti. Uspjeh predstave proizlazi primarno iz estetskog senzibiliteta putem kojega je Frljić uspio postići elementarni tip katarze – izvan politikanstva i nacionalnog obračunavanja... Redatelj Aleksandru Zec nije želio vidjeti kao hrvatsku krivicu za srpsko mučeništvo, nego kao – na početku i na kraju – ubijenu djevojčicu od 12 godina koja nikomu nije bila kriva – zapisao je nakon premijere predstave pozorišni kritičar Bojan Munjin.
Oliver Frljić, sada već kultni reditelj regiona, rođen je 1976. u Travniku. U Zagrebu je diplomirao filozofiju i religijsku kulturu, i pozorišnu režiju i radiofoniju. Od studentskih dana skreće pažnju svojim pozorišnim radom i do danas je uradio više od 60 projekata. Uspjeh u regiji donio mu je neslužbenu titulu regionalne rediteljske zvijezde, zahvaljujući i nagrađivanim predstavama: „Turbofolk“, „Bakhe“, „Proklet bio izdajica svoje domovine“, „Otac na službenom putu“, „Mrzim istinu!“, „Božić kod Ivanovih“. Prije dvije godine u beogradskom Ateljeu 212 postavlja autorski komad „Zoran Đinđić“, a 2013. u Prešernovom gledališču u Kranju još jedan „25.671“ o isto toliko izbrisanih iz registra stalnog prebivališta u Republici Sloveniji. Projekat „Aleksandra Zec“ kritičari smatraju „logičnim nastavkom autorske zaokupljenosti prećutivanim temama iz političke javnosti“.
Foto: hkd-teatar.com
