Nekima, to znamo, odavno je svanulo, evo već dvije i po decenije, nekima sviće na tren pa se gasi, a nekima svanuti nikad neće. Odavno je zaboravljen liberalni vapaj: Razvedri nam iznad Gore Crne! A kad je došlo vrijeme za razvedravanje, sve je pretočeno u čvrstu zvečeću monetu: nezavisnost u Pragu uz dobrovoljno samoukidanje na Cetinju. Poučan primjer. Ali, neka. To smo mi, Crnogorci.
Prve korake vladajućeg DPS-a u izbornog trci za Podgoricu, prvi parlamentarac Evrope i lider SDP-a (ovo baš dobro zvuči!), Ranko Krivokapić, prepoznao je kao dobar znak, ali i priznanje starijeg i većeg koalicionog partnera, sa kojim, evo, deceniju i nešto obnaša vlast u ovoj državi, da je kandidovanje Mugoše bilo pogrešno. Krivokapić, doduše, nije rekao - da li je greška i prethodnih pet samostalnih, vanparlamentarnih, plasmana njegove stranke na lokalnim izborima? Oglasio se, čak, i aktuelni predsjednik Filip Vujanović: on bi, da se pita, sačuvao sigurnu vlast na državnom nivou, u punom mandatu od četiri godine! A to što je, umalo, zbog njegovog trećeg mandata, Lekić za momenat, počeo da sanja predsjednički san, nikome ništa!
Kad su u Parlamentu pale barijere da se po novim propisima ide na izbore, a „afirmativna akcija“ za manjine - dobila zeleno svijetlo (gle čuda: udruženim naporom Lekićevog Demokratskog fronta i Đukanovićevog DPS-a), lider SNP Srđan Milić vrisnuo je kao Damjanov Zelenko: mi ćemo primjeniti uspješan „recept iz Berana“ i samostalno osujetiti svaki pokušaj kupovine glasova i izborne krađe, te da će baš on prvi „ući u te kuće, u te mini štabove“ da sprečava kupovinu glasova. A to tako nikom nije uspjelo od Hrista naovamo. To i Milić zna, nije potrebno da ga Gošović i Predrag Bulatović, eksperti za izborne većine, uče. Iako, Milić prepoznaje „klasičnu trgovinu“ DPS-a i DF, ne pada mu na pamet da ova dva bloka, koja će podijeliti biračko tijelo u Podgorici, mogu, ako hoće, da podijele vlast i tako izbace iz igre tzv. male stranke. To se upravo dogodilo u Njemačkoj: dvije najjače protivničke stranke podijelile su vlast.
Osokoljen izbornom pobjedom u Beranama, Milić još nije shvatio da poruke u noći izborne pobjede ( sa kojima se inače devedesetih počeo rat): „Ovo je Srbija“, danas u Crnoj Gori nijesu slavodobitne. Njegov recept, da se upada u izborne štabove DPS-a u Beranama, pod izgovorom da je to dozvoljena samopomoć, jer je tako spriječena izborna krađa, a, usput počinjena neka vrsta druge krađe (para i izbornih papira...) u Podgorici može da dobije neslućeni obrt. Šta ako neki zagorički klan, pod izgovorom da je to dozvoljena samopomoć, upadne u Milićev izborni štab, uzme im papire i pare, legitimacije i telefonske listinge, a zatim upadne u kuću familije Milić na moru da bi našli dokaze da su treći i četvrti etaž nelegalno sazidali i da sobe izdaju turistima ovako ili onako?! Bilo Rusima ili Ukrajincima, svjedno! No, nije svjedeno, kad Milić i sljedbenici mijenjaju strane: sad su svi protiv NATO a umjesto „Ostroga mi“, kunu se „ Krima mi“! i još misle da to ne utiče na njihov koalicioni poslijeizborni kapacitet.
A sad nešto o izborima, ali sa Krivokapićem kao glavnim junakom. Krivokapić, kao što znamo, zagovara državotvorni blok za opštinske izbore. To je, on vjeruje, tas na vagi! Stvarno? On zna: ni DPS ni DF neće osvojiti dovoljno glasova u Podgorici da samostalno vladaju. Ni i u Crnoj Gori, bez njega. No, ako Krivokapić počne da uslovljava DF oko NATO, a dobar dio DF ne pristane na to, šta Krivokapiću ostaje? Ostaje mu stara ljubav – koja zaborava nema: DPS. Tada će zajedno sa Pozitivnom morati da se okrene DPS-u i sa njim formira ono što već ima. Uz neke nove uslove, nove konjunkture! Zato: kad je „Nova“ prozvala SDP da kaže hoće li sa DPS-om nakon izbora, odgovora nije bilo! I kad je isto učinio Milić, SDP i dalje „mudro ćuti“. Posrećilo im se, oni tako misle, da su taj tas na vagi! Ako jesu. Valjda neće Krivokapić da prođe kao Liberalni savez i njegov lider, Slavko Perović?!
Nekada davno, Slavko Perović je analizirao petnaestogodišni Genšerov mandat u Njemačkoj, pa potom, njegovog nasljednika Kinkela. I što je zaključio: „Znate li zašto je Kinkel ministar spoljnih poslova kod kancelara Kola? Samo zbog tričavih šest odsto njemačkih glasova, ali sudbina je tako htjela da tih šest procenata formiraju većinsku koaliciju.“ Krasna analiza. Kinkel je davno otišao sa političke scene. Perović isto tako. Gvido Vestevele, veliki Lukšićev prijatelj, po istom principu, takođe. Ranko Krivokapić se još drži. On odlazi, zajedno sa Đukanovićem, prije ili kasnije, mada to nije još shvatio. Poput Dačića, koji se dohvatio centralne vlasti u zagrljaju s Vučićićem, okrenuo leđa Tadiću. Vidjećemo hoće li ga biti u novoj, Vučićevoj vladi. Lekić nije Vučić, ali Krivokapića bi, svejedno, poslao na marginu! Ali, da sačekamo 25. maj.
(rtcg.me)
