U takmičarskom dijelu Festivala, po izboru selektora Vlada Keroševića, učestvovalo je osam predstava, pet iz BiH, i po jedna iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Publici u Brčkom predstavili su se East West Centar Sarajevo, Satiričko kazalište Kerempuh iz Zagreba, Crnogorsko narodno pozorište, HNK iz Mostara, Narodno pozorište Sombor, Kamerni teatar 55 iz Sarajeva, Narodno pozorište Republike Srpske iz Banja Luke i Narodno pozoriše Zenica.
Žiri Festivala koji čine Almir Bašović, teatrolog iz Sarajeva, Nebojša Bradić, reditelj iz Beograda i Branka Cvitković, glumica HNK iz Zagreba, odlučili su da Gran pri za najbolju predstavu u cjelini dodijele Crnogorskom narodnom pozorištu za predstavu “Očevi su grad(ili)”.
Nakon izvođenja predstave “Očevi su grad(ili)”, koja je publici u Brčkom prikazana treće festivalske večeri, pozorišni kritičari i novinari iznijeli su svoje impresije o komadu Borisa Liješevića.
Teatrolog Srđan Vukadinović u festivalskom biltenu bilježi: “Protagonisti predstave „Očevi su grad(ili)“ pokazali su u jednoj igri koja je imala svoj ravnomjerno pulsirajući ritam sa tokovima pristizanja dobiti kod aktera, da svako bogatstvo koje nema potporu u duhovnim institutima društva, nema perspektivu. Naprotiv, zahvaljujući pasiviziranom društvu koje javno ne ukazuje na problem takve razgradnje društvene strukture, stvoriće mnoge negativne posledice. Dokumentarna građa o tim fenomenima, koju je Boris Liješević vješto kombinovao sa nekim vrijednim i značajnim tekstualnim potkama, ostvarila je potpuni efekat u pokazivanju pojavnosti do koje mjere može ići pasivizacija društva. Do one gdje i u kojoj pozorište mora reagovati. I teatarski čin u produkciji podgoričkog Crnogorskog narodnog pozorišta je reagovao mnogo prije i efikasnije od svih društvenih institucija.”
Novinar i pozorišni kritičar Mladen Bićanić, zapisao je o predstavi: “Umjetnici iz Podgorice govore o uništenju, nestanku ili ako hoćete zaboravu grada kakav je nekada bio i o onome što nam je, takav, nekoć davno značio i vrijedio, ali nam oslikavaju i njegove graditelje, uvode nas u sam proces građenja, ne samo građevina nego i odnosa među ljudima koji je u ta vremena postojao, ocrtavaju davno zaboravljene vrijednosti i osobine nekadašnjeg čovjeka, danas zarobljenog u nekom sasvim drugom sistemu vrijednosti. Tako da i sama predstava živi u toj dvojnosti: ona hoće biti i to dobrim dijelom uspijeva samostalan, pozorištu odan čin, estetska vrijednost po sebi i za sebe, relevantna kazališna činjenica, ali ne može i ne pokleknuti pred tim diktatom stvarnosti,utonuti u suhoparnu igru nizanja brojki i činjenica, elemenata ne baš tako bliskim biću pozorišnog jezika.”
Dramaturškinja predstave „Očevi su grad(ili)“ je Stela Mišković, saradnik na tekstu Milena Lubarda Marojević, kompozitor Aleksandar Kostić, kostimografkinja Ivanka Vana Prelević.
U predstavi igraju: Ana Vujošević, Dušan Kovačević, Dragan Račić, Emir Ćatović, Gorana Marković, Gojko Burzanović, Jadranka Mamić, Kristina Stevović, Mišo Obradović, Momo Pićurić, Nada Vukčević, Olivera Vuković, Petar Burić, Radmila Božović, Srđan Grahovac, Stevan Radusinović, Slobo Marunović, Slavko Kalezić, Zoran Vujović i Žaklina Oštir.
