Đeca, naravno, ne razumiju vezu, Ustavom odvojenih, crkve i države, ali im anđeli govore da je osvještanje Hrama zicer za opravdane! Tako im se odmalena šalje poruka na kojoj vjerskoj adresi ih čekaju plodovi, a na kojoj iskušenja.
Nakon što je izgubio sve njemu najvažnije bitke - raspala se zajednica Srbije i Crne Gore, Kosovo je pripalo Albancima, nije izabran za patrijarha - Amfilohije je konačno uzeo tri boda. I to na svom terenu. Superspektakl osvještanja hrama Hristovog vaskrsenja, sa kompletnim VIP-om pravoslavne vaseljene i pedsjednikom Crne Gore pod svodom skupocjenog zdanja, pomoći će mu da se, kad dođe vrijeme za svođenje računa, lakše osvrne na pređeni put. "Ovo nije Amfilohijev hram...", reče, pothranjujući stereotip da Moračani često jedno govore, a drugo misle.
Dok je u Podgorici SPC demonstrirala moć, uz prenos na Javnom servisu, CPC je u turobnoj atmosferi polagala kamen temeljac za crkvu Svetog Ivana Prepodobnog Crnojevića. Nikada nije bilo tako očigledno kome je država Crna Gora majka, a kome maćeha. Nikada tlapnje o obespravljenosti Srba u Crnoj Gori nijesu tako tjerale na grohotan smijeh. Za sitne identitetske uzmake nakon proglašenja nezavisnosti, crnogorska vlast im je dala enormnu satisfakciju - de facto status državne crkve Mitropoliji crnogorsko primorskoj, ključnoj duhovnoj, ali i političkoj instituciji crnogorskih Srba. Nametljivo legitimisanje predsjednika države vjerskom pripadnošću i rječito prećutkivanje imena crnogorskog pred patrijarsima “pravoslavne vaseljene”, samo je pojačalo strašno pitanje: koliko nam još treba da postanemo ozbiljna država?
Država, doduše, nikad nije završena, jednom za svagda riješena stvar. Za epitet ozbiljna dovoljno je, međutim, da ima vlast koja je lojalna državnom interesu. Ali, na dvijema crkvenim svetkovinama demonstrirano je brutalno pretpostavljanje partijskog interesa državnom i nacionalnom! Pritom, za Amfilohija je formiran Počasni odbor sa predsjednikom Crne Gore na čelu, dok je kod Mihaila govorio gradonačelnik Cetinja. Sve, dakle, brižljivo izvagano na političkom tasu DPS, uključujući i pitijsku poziciju Đukanovića, koji prima patrijarhe, ali ne nazoči osvještenju, pa šalje poruku da će objekat na Rumiji biti srušen ili legalizovan?!
Iako nije bila u fokusu, kao uoči proslave, ni SDP nije odoljela partijskom pogledu na stvar. Iako su bili pozvani, Krivokapić i njegovi bi, da su došli u hram, zacijelo natjerali domaćina na temeljan egzorcistički obred, čim im vide leđa. Hoću reći, nit su došli, nit ih je ko očekivao. Očekivani jesu na Cetinju, ali se niko prepoznatljiv iz te stranke nije odazvao na poziv CPC?! Čudno, jer partiji koja toliko polaže na nacionalni identitet ne bi smjelo da bude važnije što na polaganju kamena temeljca govori njihov politički rival na predstojećim lokalnim izborima.
Vjerovatno bi poštena ocjena mogla da glasi ovako: crnogorska vlast jeste nešto radila, ali ništa nije dovršila u tzv. identitetskim pitanjima. Službeni jezik jeste preimenovan u crnogorski, ali je uvođenjem nejasne kategorije "jezik u službenoj upotrebi" i, pogotovo, skandaloznim nazivom školskog predmeta ta tekovina nezavisnosti prilično relativizovana. Himna je ostala poluprihvaćena, kako po dubini, tako i po dužini. Zastava - taj najubojitiji simbol države, mogla bi uskoro dobiti konkurenciju u "narodnoj" trobojci!?
U bici za simbole, dakle, Crnogorci vode na poene. U duelu crkava, đe se, crnogorski paradoksalno, bije ne manje važna bitka za nacionalnu svijest, Srpska dobija klasičnim nokautom. Ponajviše zahvaljujući logistici crnogorske države. Vlada Crne Gore finansira milionima crkvu koja u nazivu ima prefiks Srpska i kojoj je ispod časti da se registruje u ovoj državi, a mrvicama hrani CPC. Ogromna crkvena imovina registrovana je na tu vjersku zajednicu, iako je njeno sjedište u Srbiji. Predsjednik CG neumorni je tumač kanona u korist SPC, iako mu to nije ustavna nadležnost, a nije poznato da se bavio studijama crkvenog prava. A Đukanović tvrdi da država neće arbitrirati u sporu crkava!?
Na osnovu tog trojstva fakata moguć je, vjerujem, samo jedan zaključak - država Crna Gora, tačnije - njena vlast, do Boga je grešna prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Zato je ciničan Đukanovićev prijekor da CPC malo radi, a puno kritikuje. Jer, ne znam koliko koristi državi donosi to što SPC radi puno, ili što se vlast ponaša ovako.
Darko ŠUKOVIĆ
Radio Antena M
