To je osma Martinovićeva knjiga iz ciklusa „Corpus antica“, kojeg čine prethodno objavljene „Posljednji Eshilov dan“, „Vavilonski mudraci“, „Putevi Prevalise“, „Otvaranje Agruvijuma“, „Teuta“, „Snovi u Doklei“ i „Dioklitijsko zavještanje“.
Edicija Sizifova djeca, koju uređuje Milenko Pajić, ima za cilj objavljivanje autentičnih književnih djela, koja se bave univerzalnim temama.
- Ova Martinovićeva knjiga upravo se bavi jednom takvom temom, harfom kao instrumentom i konkretnom harfistkinjom, koja je prije tri hiljade godina živjela u sumerskom gradu Uru. Njena sudbina je zapisana u zvijezdama. Knjiga se dešava u vrijeme kada su zvijezde imale uticaje na ljude, koje su oni osjećali, slijedeći njihove putanje. Ovu temu Martinović je artikulisao u metaforu, važeću za sva vremena, zemlje i narode. Uzbudljiva priča o dvije harfe, onoj nađenoj u ruševinama sumerskog grada Ura i onoj iz ruševina Doklee, koju je pronašao zaljubljenik u starine – navodi se u najavi novog romana.
- Držeći u rukama jednu krhotinu Martinovićev junak razmišlja: „Sve nadživi čovjeka. Kraljeve, njihovi prijestoli. Vojnike, njihovo oružje. Harfistkinju, njena harfa. Lijepe žene ogrlice, dijademe i nakit od zlata.“ Stvoreni iz praha, postaju prah. Ispod pješčanih dina, ispod slojeva pijeska, ipak ostaje sačuvano dovoljno tragova da se rekonstruiše neka stara civilizacija, kultura rastvorena u zaboravu. Akord sa hrafe koja je tako dugo prah, odzvanja kroz vrijeme, odjekuje i doziva. Samo najbolji istraživači mogu da prate tako krhke, prikrivene tragove. Zemlja ne bira, ona čuva sve: kraljve i prosjake, heroje i izdajnike, mudre i lude, istine i zablude. „Čovjekove patnje i radosti iste su prije nekoliko milenijuma, i sada. 'Ep o Gilgamešu' tako je svjež i aktuelan kao da je napisan juče“, kazuje Vuli, glavni junak Martinovićeve novele – zapisao je Pajić u predgovoru knjige „Harfistkinja iz Ura“.
- Tako sam razmišljao i ja dok sam pisao ovu poemu o smrti i životu – dodaje Martinović.
