Pošto je notorna činjenica da ovogodišnja nagrađena djela Trinestojulskom nagradom nijesu „ni primać“ od izuzetnog značaja, posebno nijesu od izuzetnog zančaja za Crnu Goru, kako zakon traži i naređuje, pa je očito da je odlukom o nagrađenim djelima povrijeđen zakon.
Piše: Blagota MITRIĆ
U okviru svih mogućih i univerzalnih pravnih postulata, principa, načela, i kako se već sve ne zovu, postoji i pravna norma u čijoj se žiži nalaze i naš čovjek i naša država, najkraće rečeno. Čovjek sa svojih sto jada, a država sa svojih sto institucija sistema, kako se to popularno kaže. A iz ovog okvira, za ovu priliku, izvlačimo ispod lupe jednu nagradu i jednu pravnu normu. Nagrada je 13-julska (samo treba reći 13-julska) i jedna pravna norma, zakonska, dakako, koja glasi: „Trinaestojulska nagrada kao godišnja nagrada dodjeljuje se građaninu ili državljaninu Crne Gore... za djela ili ostvarenja... koja su od izuzetnog značaja za Crnu Goru“.
U najobičnijem govoru riječ „izuzetno“ znači nešto što izaziva divljenje od najobičnijeg čovjeka do najvišeg znalca. U pravu izraz „od izuzetnog značaja za Crnu Goru“ znači da se pravna sadržina ovog pravnog pojma sastoji u nedvojbejnoj činjenici da djelo koje se nagrađuje mora imati sve atribute izuzetnosti iz bilo koje oblasti ljudskog stvaralaštva. Pošto je notorna činjenica da ovogodišnja nagrađena djela Trinestojulskom nagradom nijesu „ni primać“ od izuzetnog značaja, posebno nijesu od izuzetnog zančaja za Crnu Goru, kako zakon traži i naređuje, pa je očito da je odlukom o nagrađenim djelima povrijeđen zakon.
Ovo stoga što, povodom ovakvih i sličnih odluka, još uvijek i nažalost, postoji instrumentalizacija ili zloupotreba dražavnih institucija u ovoj našoj duhovnoj tranziciji, punoj duhovnog licemjerja i duhovne demagogije. Zato i „obrazloženje“ žirija bježi od zakonske norme, („davljenik se i za slamku hvata“), pa se hvataju za slamku sa „argumentima“ da je jedan od nagrađenih „na književnoj sceni Crne Gore već dugo pisutan i prepoznatljiv kao autentičan stvaralac“. Prvo, ovo nije zakonski uslov, a drugo, kao da ostali kandidati nijesu već dugo prisutni i prepoznatljivi u svom stvaralaštvu, a da ne bude zabune ovaj što ovo piše nije želio da bude kandidat, ne zbog nagrade, ni dao Bog. A za drugog nagrađenog kažu da:“Vjetrenjače Evrope“ predstavljaju ambicioznu i uspjelu studiju..., osobito u krugu južnih Slovena, s posebnim naglaskom na Crnu Goru...“
Pitanje za sve laike Crne Gore: može li se „poseban naglasak na Crnu Goru“ uporediti na bilo koji način i po bilo kojem osnovu sa zakonskom odrednicom „od izuzetnog zanačaja za Crnu Gore.“
Šta je pisac htio da kaže?
Da je kojim slučajem pisac ovih redova i danas predsjednik Ustavnog suda ova odluka ne bi nikako mogla „proći“ – iz razloga što se Ustavni sud isključivo bavi zaštitom ustavnosti i zakonitosti. Kao i neke ranije odluke iz istog razloga.
