Na domaćoj sceni dojmio me spor mljekara i resornog ministra. Nikako mi se nije dopalo prosipanje varenike po ulicama Nikšića. Bolje bi bilo sa su ga, kao Pljevljaci, podijelili gladnim ustima. Stekli bi, tim gestom, možda i nešto simpatija, barem kod sugrađana, koji nemaju kravu ni para da ga kupe.
Nijesam dovoljno u materiji, ali jedan utisak mi se nametnuo - Petar Ivanović barata brojkama, farmeri opisuju, kvalifikuju i prozivaju. Iskreno, skloniji sam da vjerujem brojkama.
U subotu smo gledali jedno od najboljih finala Lige šampiona ikada. Žao mi je što je izgubila Borusija, ali je Bajern zaslužio tiulu - i preksinoć i tokom sezone. Izigravaću stručnjaka, ali u jednoj rečenici, pa možete podnijeti - Klop je sukrivac za poraz, jer nije napravio izmjene iako je bilo očigledno da posljednjih dvadeset minuta njegova ekipa jedva stoji na terenu. I jedna moralizatorska - svaka čast ljudima iz Dortmunda što su gospodski prešli preko Ricolijeve odluke da ne isključi Dantea, iako ih je koštala trofeja.
Sinoć je odigran posljednji zvaničan meč na legendarnom San Mamesu. Potpun oproštaj od istorijske Katedrale biće nakon revijalnog meča Atletik - Baskija. Ravno 100 godina istorije kakve nema nijedan drugi klub preseliće se u arhive i sjećanja, ne samo navijača tog najizuzetnijeg kluba na Planeti. Kad je prvi put gostovao u Bilbau, Zinedin Zidan je kazao da takav huk u životu nije čuo.
Na žalost oproštaj je bio u stilu posljednje sezone, a ne prethodnih 99. Na otvaranju, 21. avgusta 1913. prvi gol je dao kultni Bilbaov as Rafael Moreno Pićići. Po njemu se odavno zove trofej najboljeg strijelca šampionata Španije. Na zatvaranju, minut prije kraja, posljednji gol dao je izvjesni Huanlu iz slabašnog Levantea. Najveća nada baskojskog fudbala, Iker Muniain dopustio je sebi da u takvom meču zaradi crveni karton i da se knjiga na San Mamesu zatvori porazom.
Prvi put u 115 godina postojanja Atletik ima tim bez srca i ponosa. Da je pao i posljednji bastion fanatične odanosti klupskoj tradiciji, pokazalo se još pred početak sezone, kad su izdala dva najbolja igrača. Jedan je preksinoć, uz Robena, bio najbolji na terenu, digao pehar i, valjda, ispunio svoje fudbalske ciljeve. Ipak, kad god prođe kroz Baskiju, a moraće nekad, među svojima biće samo prezreni „pezeteros“, čovjek koji nije znao da poštuje privilegiju rođenja na Euskal Heriji - istorijskoj zemlji Baska. Havi Martinez nikad neće biti uzor nijednom đetetu iz Bilbaa. Do nekog novog idola, a on će sigurno doći, klinci će se na ulici klanjati Žulenu Gereru, Hosebi Ečeberiji, Daniju, Iribaru ili nekom iz plejade fudbalera u čijoj biografiji piše samo jedno ime - Atletik Bilbao.
Ovom svijetu, ovom vremenu konzumerizma, nasušno je potrebno da taj duh ne skonča u ruševinama Katedrale, nego da preskoči tih stotinka metara I obuzme tribune novog San Mames Baria.
Da se iskonska veza čovjeka i zemlje može sačuvati i kad ih razdvajaju decenije i hiljade kilometara, vidjeli ste u petak veče u gostovanju Horhea Kapetanića u Živoj istini. Nekako sam ubijeđen, iako tako ne izgleda, da je i među Crnogorcima i među Baskima, barem malo više Horhea, nego Havija.
Darko ŠUKOVIĆ
Radio veza 27. maj
