Jabuke vrhunskog kvaliteta, sočne i slatke kao med (provjereno) rastu u voćnjaku kompanije „Naše voće“ u Župi Nikšićkoj.
Da bi dobili jabuku tog kvaliteta uposleni u ovoj kompaniji ulažu mnogo truda i ljubavi, ali i stručnog znanja. Jedino u takvoj sprezi mogli su nezahvalan i kamenit teren pretvoriti u voćnjak evropskog standarda, gdje sada rastu jabuke najboljeg kvaliteta.
Shodno tome, već neko vrijeme na policama crnogorskih marketa potrošači mogu naći i sokove koje proizvodi „Naše voće“, a iz te kompanije najavljuju još novih proizvoda, među njima i nekih koji će se prvi put naći na domaćem tržištu.
O svemu ovome, uz osvrt na kompleksan proces od faze zrenja jabuke do gotovog proizvoda, za Portal Analitika govori Miloš Golubović, izvršni direktor Veletex grupe, u čijem sastavu posluje i „Naše voće“.
Vrhunski uslovi za dobar proizvod
“Naš voćnjak u Župi nalazi se na 800 metara nadmorske visine pa imamo idealne uslove da parametri koji trebaju jabuci u fazi zrenja budu veoma visoki. Naime, posljednjih mjesec dana pred berbu je period kada jabuka dobija boju i količinu šećera. Obojenost je važna zbog vizuelnog izgleda, a količina šećera zbog ukusa“, pojašnjava Golubović.
Riječ je, kaže, o mikroklimatskim uslovima koji su jedinstveni u našem regionu.
“Na količinu šećera i obojenost jabuke utiče temperaturna razlika između dana i noći u periodu zrenja. Ta temperaturna razlika je viša od 20 stepeni, a to je i za regionalne prilike izuzetak. Zbog toga naše crvene sorte imaju lijepu, jarko crvenu boju, neke tamno zagasitu, dok i one koje ne bi trebalo da budu crvene dobijaju malo rumenila poput zlatnog delišesa i greni smit”, kaže Golubović.
Zapošljavaju lokalno stanovništvo
Sagovornik Analitike podsjeća da berba voća počinje krajem ljeta, tj. početkom jeseni te da je riječ o veoma intenzivnom periodu, koji podrazumijeva sveobuhvatnu pripremu kako bi mogla da se adekvatno sprovede.
„Osim infrastrukture, odnosno opreme, možda i najvažniji od svega su berači”, ističe Golubović.
I dok se većina privrednika u Crnoj Gori suočava s nedostatkom radne snage, u kompaniji “Naše voće” sa tim nemaju problema. Priliku su, kaže Golubović, dali lokalnom stanovništvu.
“Do sada nijesmo imali problema sa brojem berača, niti sa njihovim kvalitetom rada”, ističe Golubović.
Pojašnjava i da je tehnološki proces u velikim voćnjacima drugačiji u odnosu na mala poljoprivredna gazdinstva.
“U našem slučaju, berba počinje rano ujutru. Na početku sezone berbe i dalje je toplo vrijeme i naša želja je da se proces završi prije velike vrućine. Ubrane jabuke se smještaju u boks palete, od kojih svaka ima kapacitet oko 330 kilograma”, pojašnjava Golubović.
Zatim, kako dodaje, traktor vuče vozić na kojem je osam boks paleta, koje se odmah smještaju u rashladnu komoru, nakon čega se odlučuje da li će se plasirati na tržište odmah ili čuvati za neki kasniji period.
Jedinstveni ULO sistem čuva jabuku
Ako jabuka odmah ide u prodaju, onda se, kako napominje naš sagovornik, samo hladi dok se za čuvanje za neki kasniji priod koristi poseban sistem, jedinstven na našem tržištu.
“To je ULO sistem (ultra low oxygen). U pitanju je promjena, ne samo temperature, što radi rashladna komora, već i atmosfere. Oprema ULO komore smanjuje količinu kiseonika, sa 21% koliko ga ima u vazduhu koji dišemo, na svega jedan procenat. To obezbjeđuje da se metabolizam ploda jabuke uspori do te mjere da ona može dugo da se čuva”, objašnjava Golubović.
Prilikom čuvanja jabuka u ULO komorama nema upotrebe hemikalija, nikakvih primjesa, riječ je, kaže on, samo o promjeni atmosfere koja dozvoljava jabuci da ostane dugo očuvana.
Nakon berbe i skladištenja, kako dodaje, slijedi proces kalibracije jabuka.
“Kalibracija podrazumijeva korištenje kompleksne tehnologije koju smo ugradili prije dvije godine. To je Maf-Rodin veliki kalibrator u kojem jabuka pluta na vodi, tj. voda nosi plod da ne bi dolazilo da sudaranja plodova i njihovog oštećenja. Jabuka se na taj način pere, četka i suši i linija je vodi na glavu sistema tj. kalibrator koji na bazi zadatih parametara određuje da li je ta jabuka prve ili druge klase”, ističe Golubović.
Prva klasa jabuke se potom pakuje u gajbe. Težina voća u gajbama se egalizuje na težinu od 13.5 kilograma, a potom isporučuje kupcima. Golubović ističe da dobiju oko 80 posto prve klase voća.
“Naša druga klasa je jabuka koja je sitna, nije trula, nikad nije pokupljena sa zemlje, ubrana je sa drveta, samo što je sitnijeg kalibra i zbog toga se ne smatra prvom klasom, već drugom i ona se koristi za preradu”, kaže Golubović.
Kupci prepoznali kvalitet
Jabuke prve klase iz voćnjaka u Župi Nikšićkoj završavaju na trpezama crnogorskih građana koji su se već uvjerili u kvalitet proizvoda i vjerni su mu.
“Trudimo se da imidž kompanije i brenda “Naše voće” primaknemo krajnjim potrošačima na način da shvate da je u pitanju kvalitetan domaći proizvod. Cilj nam je da naši kupci znaju da je jabuka uzgojena na moderan način, koji podrazumijeva najveće standarde u smislu bezbjednosti ploda, tj. hrane”, poručuje Golubović.
Sagovornik Analitike apostrofira da su svi proizvodi koji izađu iz kompanije „Naše voće“ po HACCP standardima.
“Svaku našu sortu, svake godine, analiziramo. Analiza je uvijek bila pozitivna i odobrena od strane nadležne laboratorije”, naglašava Golubović.
Spona između kompanije “Naše voće” i potrošača su crnogorski marketi.
“Naši kupci su crnogorski maloprodajni lanci sa kojima imamo lijepu saradnju. Stava smo da u perspektivi sve što proizvedemo možemo da prodamo na crnogorskom tržištu, zato što je količina jabuke koja se godišnje uveze u Crnu Goru toliko velika da definitivno ima prostora za sve domaće proizvođače”, poručuje Golubović.
Jabukama iz Župe Nikšićke, ističe, konkurencija nije ni voće koje stigne iz uvoza.
“Izazov jeste to što na našem tržištu postoji jabuka koja se uvozi iz evropskih zemalja koje imaju velike subvencije u poljoprivrednu proizvodnju i gdje je donekle teško biti cjenovno konkurentan. Ali, to nas ne brine zato što smo sigurni da imamo najkvalitetniji mogući proizvod koji ima svoju cijenu, a naši kupci su prepoznali kvalitet i spremni su da to plate”, napominje Golubović.
Stižu novi proizvodi, među njima i džem štrudla od jabuka
A nakon što se izvrši sortiranje voća, prelazi se i na proces prerade - u sokove ili džemove.
“Pravimo cijeđenje sokove, uglavnom od jabuke gdje koristimo sortu gala koja nam se pokazala kao najljepša za sok. Miješamo sok od jabuke i sa drugim vrstama voća ili povrća. U jednoj opciji pravimo miks sa breskvom koju kupujemo u Plantažama i tako dobijamo sok od breskve i jabuke. Miješamo jabuku sa šargarepom i sa cveklom, a imamo trio koji čine - cvekla, šargarepa i jabuka”, ističe Golubović.
Kada je riječ i o sokovima, kako naglašava, reakcije kupaca su odlične.
Osim sokova, „Naše voće“ proizvodi i džemove i marmelade, a najavljuju i proizvod koji će, kaže, zadovoljiti ukus i najprobirljivijih konzumenata. Prema riječima našeg sagovornika taj proizvod biće jedinstven na našem tržištu.
“Već smo proizveli i ubrzo ćemo plasirati na tržište džem od maline, pekmez od šljiva i džem od šipuraka. Uskoro ćemo napraviti i novitet na našem tržištu, a to će biti “džem štrudla od jabuka”, kaže Golubović.
Objašnjava i šta će se sve od sastojaka naći u novom džemu.
“To će biti džem od naših jabuka u koji ćemo dodati cimet i vanilu što će imitirati čuvenu štrudlu od jabuka. Riječ je o proizvodu koji trenutno ne postoji na našem tržištu, pa se radujemo da vidimo kako će kupci reagovati”, kaže Golubović.
Proces proizvodnje pod budnim okom stručnjaka
A da bi na tržište stigao kvalitetan proizvod - brinu stručna lica. Kompanija Veletex, u sastavu koje posluje “Naše voće” kontinuirano ulaže u unapređenje znanja zaposlenih.
“Imamo kolege koji su, svako u svojoj branši, veoma dobri u tome što rade. Proces primarne proizvodnje u kompaniji “Naše voće” vode naša dva glavna agronoma koji su tu od prvog dana, uz podršku konsultanata. Iako smo u petoj godini proizvodnje i dalje koristimo usluge konsultanta. To je najbolje potrošeni novac, zato što i dalje učimo kako se ova tehnologija u pravom smislu koristi i razvija”, poručuje Golubović.
Kaže da često angažuju i konsultante iz Italije, te da je trenutno kod njih jedan iz te zemlje koji pruža savjete na temu adekvatne rezidbe voća, koja počinje ovih dana.
Savremenom tehnologijom do dobrih prinosa
Sagovornik Analitike izričit je da ako je intencija da voćarstvo bude profitabilno neophodno je - znanje i upotreba adekvatnih tehnologija.
U kompaniji “Naše voće”, kako pojašnjava Golubović, bave se intenzivnom proizvodnjom, koja daje mnogo veće prinose za razliku od ekstenzivne kojom su se, kaže, bavili naši đedovi i koja podrazumijeva veliki razmak između sadnica.
Broj sadnica po hektaru u ekstenzivnom voćarstvu je, kako dodaje, oko 300, dok u intenzivnom voćarstvu kojim se bavi kompanija “Naše voće” dolazi 3.600 sadnica po hektaru.
“Naše sadnice su u redovima i najviše liče na vinograd, sa razmakom od 80 centimetara jedna od druge, dok je 3.3 m razmak između redova. Na taj način uspijevamo da zasadimo veliku količinu. Razlika u sadnici u intenzivnom u odnosu na ekstenzivni zasad je sadnica sa tzv. slabo bujnom podlogom”, navodi Golubović.
Ukazuje da način uzgoja jabuka diktira u krajnjem i količinu prinosa i kvaliteta ploda.
“U intenzivnom voćarstvu projekatovana količina jabuke prve klase je između 60-80 tona, dok u ekstenzivnom imate ukupno 20-ak tona. Finansijski efekat je drugačiji nego kada bi bio napravljen u staroj tehnologiji”, kaže Golubović.
Zaštita voća u skladu sa procedurama
Da je bez pravovremene zaštite i tretiranja voća nemoguće imati dobre prinose i sačuvati voćnjak potvrdila je i ovogodišnja sezona, kada su brojni voćnjaci u Crnoj Gori, posebno na sjeveru, ostali bez roda.
“Ne bavimo se organskom proizvodnjom, naš proizvod je konvencionalna jabuka. Posebno u godinama kao što je bila ova, da nije bilo zaštite voća na današnji dan ne bismo imali ništa“, ističe Golubović.
Bez adekvatne zaštite, poručuje, ne može se obezbijediti kontitnuitet i kvantitet koji bi bio dovoljan da obezbijedi funkcionisanje preduzeća.
“U zaštiti jabuke koristimo odobrene preparate. U Crnoj Gori je posljednje dvije godine u upotrebi Zakon o priznavanju i registraciji sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji i koriste se samo oni preparati koji su u Crnoj Gori registrovani a osnova im je registracija u EU”, pojašnjava Golubović.
Osim propisanih sredstava važno je, poručuje on, i pravilno ih primijeniti.
“Kada je u pitanju zaštita poštuje se osnovni parametar - karenca. To znači da kada se primi
e period berbe ne smijete ubrati jabuku kojoj nije prošla karenca od prethodnog perioda kada je prskana”, napominje Golubović.
Ispružena ruka saradnje voćarima
Znanje i iskustva koja posjeduju kad je riječ o svim fazama uzgoja voća, poručuje naš sagovornik, voljni su da podijele sa domaćim proizvođačima, ali za sada interesovanje nije veliko.
“Putem medija uvijek smo naglašavali da smo znanje koje kupujemo, a paralelno sa onim koje imamo kroz 40 agronoma iz naših vrtnih centar KALIA, spremni da dijelimo. Težnja nam je da se formira određeni broj kooperanata koji bi sa nama sarađivali, a koji ne moraju da budu isključivo proizvođači jabuka, već i drugih vrsta voća”, naglašava Golubović.
Sada kada se već vide benefiti tehnologije i procesa proizvodnje, iznenađen je, kaže, što nema dovoljno zainteresovanih.
“Možda negdje postoji, a da ih mi ne vidimo. Mislim da u Crnoj Gori ne možemo biti jedni drugima konkurenti, jer toliko smo malo tržište da ko god se bavi proizvodnjom bilo koje vrste voća sve će uspjeti da proda dok god uspijeva da napravi konkurentan proizvod koristeći adekvatnu tehnologiju”, smatra Golubović.
Pod zasadima svo zemljište, slijedi ljepša strana voćarstva
Kada je riječ o novim zasadima za sada, kako kaže, ne planiraju proširenje, jer su zasadili kompletnu površinu koju posjeduju u Župi Nikšićkoj.
Pred njima je, poručuje Golubović, ljepša strana voćarstva.
“Paralelno sa podizanjem voćnjaka tokom prethodnih pet godina, konstantno smo ga i proširivali. To je bio dosta težak period za naše kolege zato što su se istovremeno bavili i jednim i drugim poslom. Najzad smo završili sadnju i naš fokus će ubuduće da bude podizanje voćnjaka odnosno obezbjeđivanje adekvatnog ploda u smislu kvaliteta i količine”, zaključuje Golubović.
