Politika

Komentar

Život kao u krivom ogledalu

Danas imamo tandem Mandića i njegove klero-nacističke bande i srpske Crkve, dakle potpunu spregu religije i politike, koje se međusobno podržavaju i hrane krvlju zavade, prevara i zaglupljivanja naroda. No, sve im je uzalud

Život kao u krivom ogledalu Foto: UGC
Blažo SREDANOVIĆ
Blažo SREDANOVIĆAutor
Portal AnalitikaIzvor

Nekada je riječ imala intelektualnu i moralnu specifičnu težinu. Zbog samo jedne riječi padale su i glave. Iza riječi je stojao karakter i dostojanstvo ličnosti. Riječ iz usta kao kamen iz ruke, bila je česta uzrečica. Pjesnik kaže: "Ubi me teška riječ". Kreator nas je obdario govorom da bismo se razlikovali od drugih živih bića.

Danas imamo gotovo epidemiju praznog govora, a obesmišljena prava riječ vuče se kroz blato. Ubi nas primitivizam i neznanje. Pričati, a ništa ne reći nova je moda. "A lot of hot air", što bi rekli Amerikanci.

Eto, imamo u Bečiću maratonskog šampiona u slanju čestitki. Za njega je Njegoš najveći srpski pjesnik, a istovremeno pogrešno do sprdnje citira najpoznatiji stih iz Gorskog vijenca. Sem lukavstva, za kojega je rečeno da je inteligencija glupih, uz podlost malo čega drugog imaju ti velemajstori podmetanja i laži. Stvaraju privid da se nešto dešava, a i on i brojni ministri podsjećaju na onog đetića iz pjesme što mamuza drvenog konja i ide na daleke pute.

Naš mlađani predsjednik malo cijepa drva kod kuće, malo cijepa državu u radno vrijeme, kao posljedicu ustoličenja Mandića na čelo Parlamenta, da bi ovaj po već ustaljenom maniru i instrukcijama od svojih patrona rasprčkao ono što je teškom mukom stvoreno. A sve, naravno, pod oblandom što skorijeg ulaska u EU. 

Ubi nas primitivizam i neznanje. Pričati, a ništa ne reći nova je moda

Milatović više liči na propovijednika, koji dijeli savjete sa visine pijedastala vlastite nekompententnosti. A odavno je rečeno da je mačku mnogo goveđa glava.

Premijer nam je satkan od istog materijala. Ne prima savjete od popova, ali se ne bi reklo da će ih mnogo ometati u njihovom zlom naumu da prošlost i sadašnjost okrenu naglavačke. Isprikom da svako ima pravo na lično mišljenje danas se slave notorni kriminalci i koljači iz Drugog svjetskog rata. 

Premijer se ne prezentuje kao neko ko je sveobuhvatno odgovoran kao lider cijelog naroda. Naglašeno ističe svoju ekonomsku ekspertizu, mada se gotovo ništa od toga ne vidi u tekućoj ekonomiji. Podsjeća na jednu pošalicu o tome zašto je Kristofer Kolumbo proglašen za prvog ekonomskog eksperta: Zato što je krenuo na put, a nije znao đe ide. Zato što je stigao, a nije znao đe je stigao. A sve je to bilo o državnom, odnosno narodnom trosku.

Naš premijer smatra da je zaobilaženje onoga koji je formalno zadužen da bude odgovoran za određeni resor u Vladi, samo pragmatičan korak za skraćenje procedure, koji ne podliježe slovu zakona. Ne voli da se mnogo javnost bavi njegovim (ne)radom…

Naš mlađani predsjednik malo cijepa drva kod kuće, malo cijepa državu u radno vrijeme, kao posljedicu ustoličenja Mandića na čelo Parlamenta

Ako su nam ova dvojica preostala da predstavljaju Crnu Goru u svijetu, Crnu Goru o kojoj su nekada pjevali Gledston i Puškin, onda je to tanka grana na koju smo spali… A bar polovina ministara u ovoj Vladi ponašaju se više kao maloljetni prestupnici, koji drsko izvode nestašluke, misleći da to niko neće vidjeti.

Takvima bi u normalnoj situaciji teško bilo povjeriti organizaciju jedne pogrebne povorke, a kamoli neki državni resor.

Iznad svega toga nakrilila se avet srpske Crkve, kao dominantni društveni faktor. Kada u silovanju istorije posežu za potpuno apsurdnim izmišljotinama, to samo pokazuje koliko je toj Crkvi stalo da potpuno zataška svoje monstruozne zločine u toku Drugog svjetskog rata. Radije će od Crkve i religije napraviti još neviđeno ruglo, nego pogledati istorijskoj istini u oči.

Danas imamo tandem Mandića i njegove klero-nacističke bande i srpske Crkve, dakle potpunu spregu religije i politike, koje se međusobno podržavaju i hrane krvlju zavade, prevara i zaglupljivanja naroda. No, sve im je uzalud. Duh je izašao iz boce i primiče se kraj postojanju ove nakazne tvorevine. Jer mrak, rečeno je, koliko god da je velik ne može ugasiti ni najmanju svjetlost.

A Joanikiju, koji se oneredio u Cetinjski manastir, a Njegošu za duhovnog oca izabrao Svetog Savu, danas bi Njegoš odgovorio, baš kao i Hamzi kapetanu u Gorskom vijencu: Bič sam božji ja spleten za tebe, da se stavljaš što si uradio.

I doći će dan da polaže račune za svoja anti-hrišćanska i anti-ljudska nepočinstva.

Portal Analitika

Komentari ()

Nadimak za neregistrovanog korisnika
Napišite Vaš komentar
Ovaj sajt je zaštićen sa reCAPTCHA anti spam mehanizmom.Primjenjuju se Google politika o privatnosti i uslovi korišćenja . Vaš komentar se prvo šalje timu na odobrenje. Portal Analitika zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar, bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznijeta u komentarima ne odražavaju stavove redakcije.
Još uvijek nemate nalog? Registrujte se.