Danas je kod nas iščezla odgovornost za izgovorenu i napisanu riječ. Zavladalo je sljepilo za elementarne činjenice i logiku, a gluparenje i podmetanja postaju jedini način razmišljanja i komunikacije. Za većinu današnjih naših političara može se parafrazirati Dekart: lažem, dakle postojim. Oni malobrojni koji prepoznaju razliku između lažnog i istinitog imaju jasnu ideju i saznanje o oboje.
U svemu ovom zamješateljstvu srpska Crkva vodi glavnu ulogu. Joanikije je krenuo udarnički da prefarba čitavu istoriju Crne Gore i okrene je naglavačke. A kad se laže u ime boga, onda to mora biti uzvišeno, veličanstveno i pozlaćeno – makar je ispod toga svega najviše onoga od čega se nos drži u šake. A bog, ako je pravi, trebao bi za vrijeme Joanikijeve besjede da drži srednji prst ispružen.
76No, da vidimo kako se to Pavle Đurišić, Joanikijev idol, odjednom i naglo preobrazi u heroja. Evo samo par prostih pitanja: đe je taj novopečeni heroj u toku ratnih godina osvitao i zamrkavao? Postade li on to heroj trljajući laktove sa italijanskim i njemačkim vojnicima, dok je narod pjevao: "Po šumama i gorama naše zemlje ponosne, idu čete partizana, slavu borbe pronose"?
U isto vrijeme taj egzemplarni zlikovac i izdajnik krio se u okupatorom utvrđenim gradovima i samo bi se, kad mu se prilika ukaže, iskrao sa svojom krvavom svitom da pokolje nekoliko stotina muslimana, žena i djece, a onda se, prije nego što se smrkne, vratio kod svojih patrona i saveznika da mu okače medalju.
A još je slavni fizičar Njutn odavno dokazao da jedno tijelo ne može istovremeno postojati na dva različita mjesta – pa ni Pavle Đurišić nije mogao šurovati grlom i dušom sa fašistima po gradovima, a istovremeno biti Titov gerilac i boriti se protiv tih istih fašista. Samo ta neumoljiva činjenica dovoljna je da obesmisli svako prazno blebetanje Joanikija da od zlikovca napravi heroja.
Tako se danas, uz primitivizam i neznanje, kod nas javlja teatar apsurda i sve se okreće naglavačke. Partizansko vojevanje, poznato cijelom svijetu, pretvara se u četničko herojstvo. A pop Gojko Perović, glasnogovornik srpske Crkve, sa sebi sličnim promoterima četničkog "viteštva", brblja kojekakve apsurde, ne stideći se čak ni vlastite djece.
Joanikije je krenuo udarnički da prefarba čitavu istoriju Crne Gore i okrene je naglavačke
Kad ih čujem što sve govore i vidim čime se sve bave da bi zaradili da se kami hrane, onda više respektujem ulične djevojke, čija profesija postaje dostojna poštovanja u odnosu na svakodnevno svetosavsko političko ku*vanje, lupeštinu i otimanje crnogorskog istorijskog blaga.
Pitam se da li postoji nešto u crnogorskoj istoriji i Crkvi što ovaj nesrećni pop nije obezvrijedio i negirao? A odavno je rečeno: ko sve negira – sve priznaje! No, ta propaganda gebelsovskog tipa služi da se ohrabre novi pavli đurišići – a sigurno je da ih već ima – koji će u srpskoj Crkvi imati utočište i zaštitu. Što god budu radili, postaće njeni heroji. Ona je majka gotovo svih sukoba na ovim prostorima
