Nakon neuspješnog pokušaja Sergeja Lavrova da krene ka Beogradu, regionalni putinofili ovih će se dana osvrnuti na Crnu Goru i ironično upitati kakav je to vazdušni prostor koji se preleti za nekoliko minuta. Sasvim dovoljan da od neželjenih uticaja i posljedica sačuvamo i sebe i druge. Vidjeli smo to, uostalom, u nedjelju veče.
Slične konstatacije slušali smo i kada je Crna Gora uvela sankcije Rusiji. A u nedjelju smo, opet, vidjeli da one nijesu toliko beznačajne. Zapravo, spriječen je pokušaj da jedan od ključnih zvaničnika izolovane Rusije koja već dugo razara Ukrajinu, šalje poruke Evropi sa Balkana i da bude dočekivan nadomak granica NATO-a.
Pomoć Srbiji da odbaci drugu stolicu
Dok naše i vlasti preostale dvije države navode da je posrijedi samo sprovođenje ranije uvedenih sankcija Rusiji, poneko će ustvrditi i da je sve, zapravo, predstava kojom se želi ‘pomoći’ Vučiću da ustane sa one druge stolice na kojoj već dugo sjedi.
Spram još jednog teatralnog nastupa predsjednika Srbije na RTS-u, biće da je funkcioner srpske opozicione DS Goran Ješić u pravu kada kaže da je Vučić, zapravo, zahvalan susjednim državama na njihovoj odluci. Jer, ni po njega, niti po međunarodnu reputaciju Srbije, ne bi bilo najsjajnije da je Lavrov ove sedmice, nakon 100 i kusur dana zločina ruskih trupa u Ukrajini, slao Zapadu poruke iz Beograda. Zapravo, samo njegovo pojavljivanje u srpskoj prijestonici bilo bi – poruka.
Ostao je nejasan još jedan detalj – da li je Lavrov sam sebe pozvao u Beograd, ili je u tome udjela imala i zvanična Srbija?
Gnjevne poruke i nekoliko apsurdnih prijetnji - sve je što je Moskva mogla da učini pošto je Lavrovu zabranjeno da preleti teritoriju tri balkanske države. Slično smo slušali i kada su Finska i Švedska riješile da se okrenu NATO-u.
‘Poljubac smrti’ za Otvoreni Balkan
Ipak, u suočavanju sa nemoći u međunarodnim odnosima, Lavrov je u ponedjeljak napravio i jedan vješt manevar, saopštivši kako Rusija podržava inicijativu Otvoreni Balkan. Mnogi u Crnoj Gori i susjedstvu jedva su dočekali tu izjavu, navodeći da ona samo potvrđuje ko stoji iza inicijative i zbog čega je uopšte Lavrov i naumio da ide u Beograd.
Došlo je vrijeme da i Srbija donese odluku
Na sličnom je fonu i Edvard Džozef, američki diplomata i profesor na univerzitetu Džons Hopkins, koji je poručio kako je Lavrov tom izjavom Otvorenom Balkanu pružio “poljubac smrti”.
“Baš kao što treba zahvaliti Vladimiru Putinu na tome što je unio život u NATO, svaka čast i Lavrovu na njegovom poljupcu smrti Otvorenom Balkanu”, istakao je Džozef.
Više niko ne pominje autan
Ne tako davno, iz Srbije smo, na račun Crne Gore, slušali poruke o autanu, ironične komentare o njenom članstvu u NATO. Ipak, danas iz zvaničnog Beograda više nijesu toliko glasni, niti u njihovom ponašanju vidimo onog ‘tigra’ o kojem Vučić često zna govoriti.
Jasno je – došlo je vrijeme da Srbija donese odluku, da, htjela to ili ne, počne slijediti evropske vanjskopolitičke smjernice. Nije to baš najlakši potez za vlast koja je dugo istrajavala u kreiranju društvenog ambijenta u kojem vlada nikad veća skepsa prema Evropskoj uniji, ali i fascinacija Rusijom, čak i onom koja mjesecima vrši zločine u okupiranoj Ukrajini.
Reakcije u Crnoj Gori gotovo da su se mogle predvidjeti
Nasuprot tome, u Srbiji postoji dio javnosti koji odlično razumije da su Crna Gora i ostali susjedi ovog puta napravili potez koji je najviše u interesu same – Srbije. U nedjelju, dok se samo spekulisalo o mogućem otkazivanju Lavrovljeve posjete, beogradski list Danas izašao je sa naslovom – “Da li je to Crna Gora (opet) spasila obraz Srbiji?”
Sve je manje onih koji govore o ‘izdaji’
Reakcije u Crnoj Gori gotovo da su se mogle predvidjeti. Usamljeni u svojim stavovima o ‘sramnom činu’ i ‘izdaji’ ostali su članovi Demokratskog fronta i nekoliko manjih stranaka. Da je drugo vrijeme, možda bi uslijedilo negodovanje iz još nekog političkog tabora.
Ali, drugačije je doba i u Crnoj Gori, sve je manje onih koji i dalje imaju volju da se beznadežno suprotstavljaju stvarnosti u kojoj je naša država članica NATO.
Za razliku s početka proljeća, kada je tadašnji premijer Zdravko Krivokapić iznalazio izgovore da ne uvodi sankcije Rusiji, Crna Gora je ovog puta reagovala odlučno i, vidjeli to u Beogradu ili ne, u interesu dobrosusjedskih odnosa.
