Tekst je realizovan u okviru zajedničkog projekta NVO Dobar život i Regionalnog programa “Primjena zakona, mijenjanje stavova”– koji finansira Evropska unija, a sprovodi UN Women
Onlajn prostor postao je mladima nova dnevna soba. Jer „nova normalnost" postala je i potreba i moranje. Nametnuto je, opravdano ili ne, da je sajber okruženje najbezbjednije mjesto za zaštitu od kovida 19. Digitalne tehnologije omogućuju da se nastava pohađa onlajn, učestvuje na probi hora i pozorišnih predstava, kupuje, održavaju sastanci...
I možda jeste sigurno od kovida-19, ali što ako korona nije jedini problem protiv kojeg se treba boriti? Zavirimo u taj zavodljivi, nepregledni digitalni prostor koji je nalik realnom, ali sa svojim specifikumom. I realnim opasnostima koje krije. U koji smo ne svojom voljom svi potisnuti, naročito ove godine.
Onlajn prostor, kao i bilo koji drugi u kom borave mladi dostupan je većini, bilo na mobilnim telefonima ili kompjuterima. Beskrajno je širok dijapazon mjesta na kojima se problem može pojaviti: na društvenim mrežama prvenstveno, ali i na platformama za razmjenu poruka, u viber grupama, gejming platformama... Većina aplikacija ima početnu korisnu namjenu, ali to ne umanjuje istinu da većina njih može postati - poprište raznih zloupotreba.
DIGITALNO NASILNIŠTVO
Internet je odavno mladima postao pribježište, sklonište i utočište, a ne samo izvor potrage za informacijama. Učinio je da se, gledajući u ekran, gubi kontakt sa realnošću, polako se topi kreativnost jer se dobijaju gotova, instant rešenja za svaki problem. Otupljuje moć kritičkog mišljenja.
Čini da otuđenost postane normalnost, što nikad ne smije biti. Sve ovo su novi problemi i nove teme o kojima treba razgovarati. Ali neki drugi put.
Sajber prostor ima svoje ustrojstvo i svoja pravila. Ta pravila neki poštuju, neki ne. Razumijevanje pravila, dopuštenosti i dozvoljenosti, spram prekršaja, esencijalno je važno u zaštiti mladih, pogotovo djevojaka
Onlajn prostor postao je tako mjesto gdje se dešava i nasilje. Uznemiravanje. Cyberbullying. Pošto problem nazovemo pravim imenom, protiv njega se onda možemo boriti. Pravo ime digitalnog nasilja bilo bi zloupotreba moći. Neko, ko iz bilo kog razloga osjeća da je nad drugim bićem nadmoćan i uživa u zastrašivanju, prijetnjama - to i učini. Naprosto zato jer mu se može. Mladi, najosjetljivija grupacija, spoznaće da i u sigurnosti svog doma mogu biti napadnuti, izloženi podsmijehu ili maltretiranju.
Digitalni prostor može da maskira neke ranjivosti iz fizičke pojavnosti. Rodnu ne može da obriše. Virtuelnom nasilju mlade žene bivaju izložene od strane vrlo realnih likova.
Tu, u tom prostoru, ono može postati izraženije, goropadnije, predatorskije. Ta dvostruka diskriminacija (Cyberbullying, Gender Cyberbullying) na koju u digitalnom prostoru nailaze djevojke i mlade žene dovodi ih do toga da mogu postati lakemetezlonamjernika, kojeineće prezati od zloupotrebe podataka.
,,UDICE” ZA LAKOVJERNE
Počinje lažnim predstavljanjem, te zadobijanjem povjerenja, koje je ključno za sve loše što se može dogoditi kasnije: podjelu sadržaja bez znanja, hakovanje lozinki, slanje uvredljivog sadržaja, prijetnje preko platformi za razmjenu poruka, uvredljive komentare izgleda... i ovo je samo početak.
Posebno fragilna grupa unutar sveopšteg pojma 'mladi' i žene su adolescentkinje. Nesvjesne perfidnosti u realnom svijetu, one mu na netu bivaju još izloženije i još podložnije.
Cyberbullying, dakle, ima svoju nadgradnju, na koju referišemo u slučajevima kada se osoba diskredituje ili maltretira na osnovu pola ili seksualne orijentacije.
I prevashodno je važno da mlade djevojke edukujemo šta čini njihov rodni identitet i da li rodne uloge postoje, da li su naučene ili stečene, da je sve što one imaju da kažu ili urade jednako važno kao i riječ ili djelo muškarca. Jer se ta svijest nosi vertikalno kroz život - do snažne odrasle žene i horizontalno, kroz sve situacije (realnog ili oflajn ambijenta) u kojem se nad ženskim polom u svim uzrastima - odvija aktivno ili pasivno nasilje.
Djevojke se u sajber prostoru suočavaju sa istim problemima sa kojima i u realnom, s tim da se problem za njih sada usložnjava: ne znaju ko je s druge strane komunikacionog kanala; možda neće umjeti da prepoznaju ,,šumove" u tom komunikacionom kanalu; ne mogu uvijek da znaju prikrivene namjere, ukoliko ih ima, a ranjivije su već zbog same činjenice da se komunikacija odvija jedan-na-jedan.
SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE
Podliježu opasnostima da budu izložene digitalnom nasilju koje će, baš kao i u realnom svijetu, potencijalno sadržati rodno zasnovan stereotip: da je seksualno uznemiravanje adekvatan vid opštenja, jer muškarci ,,samo" žele da sa njima razgovaraju, da je u redu da u odnosima traže instant uzbuđenje, da nemaju zaštitu relevantnih institucija ili odraslih, da u krajnjem, digitalni prostor ne podliježe nikakvim zakonima realnog.
Imajmo na umu činjenicu da djevojke trpe dvostruku diskriminaciju, najprije rodnu, a potom su moguće i druge manifestacije: nacionalna, vjerska ili rasna osnova. Predator koji se namjerio na mladu žrtvu poigravaće se s predrasudama iz realnog svijeta, prenoseći ih u digitalni s lakoćom, maskirajući ih u nešto drugo, što one nisu. Iskusniji – ostaće zaštićeni, a nju izložiti njenoj ranjivosti.
Adolescentkinjama nedostaju alati i potrebna znanja za pravovremeno reagovanje i raspoznavanje različito iznijansiranih opasnosti. Njima, takođe, nedostaje iskustvo da prepoznaju prikriveno seksualno uznemiravanje; da jasno znaju granicu gdje prestaje zabava, a one počinju da bivaju izložene digitalnom nasilju; da je njihovo pravo da ne pristaju na ucjene i ne dovedu sebe u izloženost javnosti.
Djevojke ponekad ne uzimaju u obzir sve posljedice svog prisustva na internetu - a to je činjenica da one ostavljaju svoj digitalni otisak zauvijek na netu, što ih čini dodatno ranjivim.
Nasilje na internetu ponekad je sâmo sebi cilj. Osoba želi da drugu uplaši, osramoti, izvrgne podsmijehu iz čiste pakosti. Da je ucijeni, omalovaži, obezvrijedi.
POSLJEDICE
Napadnuta osoba se najprije povlači u sebe i udalji od najbližih. Iskusiće mentalne, emocionalne i fizičke probleme i emocije koje ne bi trebalo niti bi smjela da iskusi. Počeće da pati od „fantomskih" bolova ili tegoba, nesvjestica, vrtoglavica, bolova u stomaku, glavi i oni su stvarni, iako ponekad medicinski nevidljivi. Postaće destruktivna ili autodestruktivna.
Posljedice ovakvih radnji mogu biti nepredvidivih razmjera. Naročito u onim slučajevima kada mlada osoba nema kome da se obrati ili nikog od starijih ne doživljava dovoljno bliskim, a svoj problem vidi kao nepremostivu prepreku. O kombinacijama da ne govorimo; sinergija onlajn & oflajn nasilja može donijeti emocionalno razarajuće iskustvo.
Odgovornost da to spriječimo je na svima nama. Ne dozvolimo da iko prođe kroz traumatično iskustvo osjećaja bespomoćnosti, gubitka ranijih interesovanja, odvajanje od grupe kojoj pripada, patnju. Ova patnja je realna. Osjećaj bespomoćnosti i prepuštenosti samom sebi takođe je realan.
Neophodno je da odrasli skrenu pažnju na ona mjesta koja mladi, a posebno djevojke mogu da dožive kao sigurna i na aspekte koje zanemaruju. Kad misle da je u pitanju šala, a nije. Kada ne prepoznaju seksualno uznemiravanje. Kada misle da je nešto kul, ili dozvoljeno ili čak poželjan vid ponašanja, jer su sistemi vrijednosti pomjereni. A pomjereni su upravo zbog dostupnosti neprikladnih sadržaja, zbog rječnika, činjenja/nečinjenja nekih drugih koji s njima nemaju veze, ali im se naturaju sa svih strana kao idoli.
BORBA PROTIV BULINGA
Djevojke se u sajber prostoru suočavaju sa istim problemima sa kojima i u realnom, s tim da se problem za njih sada usložnjava: ne znaju ko je s druge strane komunikacionog kanala...
Mladi su zbunjeni, nedostaje im razgovor. Stid je kod djevojaka izraženiji i često ne postoji nijedna odrasla osoba koja bi svakodnevno odvojila vrijeme samo da ih sasluša. Da ih zaista i čuje. Da im pojasni, rastumači, raščivija, osvijetli iz drugog ugla. Rastu mahom oslonjeni samo jedni na druge, a svi jednako zbunjeni. Šta jeste a šta nije dobro. Šta je poželjno a šta nije. Šta je potpuno nedopušteno. Kako, usljed nedostatka takvih razgovora i odgovora, možemo da očekujemo da steknu dovoljno znanja da jasno vide kada je na djelu zloupotreba moći?
Roditelji, sa druge strane, NE ZNAJU da iščitaju digitalne zamke, u zaostatku su za punim šprintom trendova i različitih oblika komunikacije koji digitalni svijetovi nose (zvuk, slika, animacija,fotka...), i mlade osobe, iako suvereni vladaoci mreže, sami su sebi pauk. Kao roditelji ipak o ŽIVOTU ZNAMO VIŠE od njih. Na nama je, kao dijelu mislećeg društva odgovornost da ih osnažimo i pružimo im podršku.
Sajber prostor ima svoje ustrojstvo i svoja pravila. Ta pravila neki poštuju, neki ne. Razumijevanje pravila, dopuštenosti i dozvoljenosti, spram prekršaja, esencijalno je važno u zaštiti mladih, pogotovo djevojaka.
Kao i u realnom životu, Cyberbullying je moguć u raznim aspektima, može dosegnuti razne nivoe i zato je ovo tema koja se tiče svih nas. Digitalno nasilje jednako je stvarno i bolno kao i ono u realnom svijetu i ima različite forme. Suočimo se sa tim na vrijeme.
