Crnogorska javnost iz medija je saznala da je Eparhija SPC prvi put u posljednjih trideset godina podnijela zahtjev da se upiše kod nadležnog organa Crne Gore. Što bi popularno rekli, zahtjev za legalizaciju.
Naime, Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka podnijele su zahtjeve Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava 9. juna, a samo dan kasnije izdato im je uvjerenje o upisu u Jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica.
Potpredśednik savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić, komentarišući tu vijest, kazao je u razgovoru za Portal Analitika da je ovim upisom Srpska crkva uporna da formalnim aktom obori materijalne dokaze o postojanju CPC.
„Svaki kamen naših crkava i manastira śedoči njenih pola milenijuma tradicije. I oni se ne mogu oboriti aktom bilo koje Vlade. Ostaće kao materijalno śedočanstvo, dok je svijeta i vijeka“, kazao je Vučinić.
ANALITIKA: Prvi put eparhije SPC su stekle svojstvo pravnog lica sa pravnim subjektivitetom da nesmetano djeluju u pravnom prometu Crne Gore. Koja je pozicija bila CPC do sada i kako je ona funkcionisala po ovom pitanju?
VUČINIĆ: Crnogorska crkva je prije dvije decenije bila upisana u registar crkava i vjerskih zajednica. To je bio uslov, da bi dobila status pravnoga lica u prometu i otvorila žiro-račun. Srpska crkva je odbijala da se upiše u registar, ali joj to nije smetalo da joj Republički sekretarijat za zakonodavstvo, 2. oktobra 1998. godine, izda mišljenje broj 03-388, s potpisom sekretara Rajka Milovića "da Pravoslavna crkva, kao pravno lice, ima u pravnom prometu tzv. specijalno-pravnu sposobnost, a njen zastupnik je organ toga lica".
Temeljem ovoga akta, koji nema pravnu snagu, dodijeljen joj je poreski identifikacioni broj i dozvoljeno joj je da otvori žiro-račun, i to kao stranome pravnome licu. Sve donedavno bila je u tom nezakonitom statusu, koji je vlast tolerisala, umišljajući da Crna Gora može postojati bez etničkih Crnogoraca i duhovno se temeljiti na Srpskoj crkvi. Čak su bili namjerili da je formalno preoblikuju u Pravoslavnu i u nju utope Crnogorsku.
Rezultati takve politike očitovali su se na prošlogodišnjim avgustovskim izborima.
ANALITIKA: U datim uvjerenjima od strane Ministarstva se navodi da je Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve osnovana 1220. godine, a Eparhija budimljansko-nikšićka takođe 1220. godine, da li je to dokazivo ili je u pitanju fantazmagorija nove vlasti i SPC?
VUČINIĆ: Ivan Crnojević je 4. januara 1485. godine izdao osnivačku povelju Cetinjskome manastiru. U njoj je napisao: "I ogradih hram u mjestu koje se zove Cetinje, u slavu i hvalu te gospođe i majke Božije, u ime njenoga Roždestva. I napravih pri njemu manastir za upokojenje monaha, i nazvah ga Mitropolijom zetskom, ako bude ugodno milostivoj Gospođi. I postavih tu mitropolita zetskoga Visariona, koji je bio u to vrijeme, da vlada svim, a poslije njega nasljednici".
I Visarionovi nasljednici jesu suvereno vladali do 1918. godine, kad su i zemlja i Crnogorska crkva podlegle srpskome maču. Na tu godinu Srpska crkva može da se poziva, ali kao godinu u kojoj je silom srpskoga oružja uzurpirala crnogorski duhovni prostor i na njemu silom opstaje ravno 103 godine.
Dakle, Ivanova povelja jeste neporečivi krsni list Crnogorske pravoslavne crkve. Dok je uvjerenje ministarstva, falsifikat kojim pokušaju da pravno ozakone uzurpaciju, i ponište pet vjekova tradicije Crnogorske crkve. Zaludu im. Crkveno pitanje će opterećivati unutrašnje odnose dok se ne riješi na pravedan način, i Crnogorskoj crkvi vrati domicilni status, makar to bilo do sudnjega dana.
ANALITIKA: U zahtjevu za upis od 9. juna 2021. godine, Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve navodi da ima oko 530 hramova, 57 manastira, 23 crkvena hora, 25 dobrovoljačkih društava, 14 bratstava pravoslavne omladine, 49 škola za vjeronauku pri hramovima, uključujući i Bogosloviju (srednju školu) na Cetinju koja nema ni atest, ni akreditaciju, ni licencu za rad niti je ikad inkorporirana u obrazovni sistem države Crne Gore. Kako je po vašem mišljenju SPC uspjela da u Crnoj Gori dođe u dominantan položaj sa ovolikom imovinom?
VUČINIĆ: Crkva je nadistorijska institucija koja razmišlja u kategorijama vječnosti, a vlast istorijska, i vremenski ograničena na četiri godine. I tako četiri po četiri godine, decenijama je Srpska crkva bila neformalni dio vlasti i njen saradnik u svim zakonitim i nezakonitim poslovima, osobito oko nezakonitoga upisivanja državne imovine na Srbiju i devastacije kulturne baštine. Tako je bilo do jedne ure, kad je došlo do sukoba koji je morao da se riješi na štetu države, a u korist Srbije. Osnažena beogradskim javnim i tajnim instrumentima i poduprta s Moskvom, uspostavila je status arbitra, ne samo u duhovnim nego i političkim pitanjima, i neće se lako s toga trona skidati.
ANALITIKA: Po Zakonu o vjerskim slobodama i pravnom položaju vjerskih zajednica i Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja jedinstvene evidencije vjerskih zajednica, tekstopisci pogrešno označavaju naziv i zakona i pravilnika, jer osim vjerskih zajednica, postoje i crkve (a, crkve nijesu vjerske zajednice). U čemu je razlika između evidentirane i registrovane vjerske organizacije?
VUČINIĆ: Razlika je u statusu koji se priznaje crkvama i vjerskim zajednicama. Registrovane moraju da se javno očituju pred državnim organima, uglavnom Ministarstvom unutrašnjih poslova, koje im izdaje ili ne izdaje rješenje o upisu, odnosno dozvoljavaju ili ne dozvoljavaju djelovanje, a evidentirane se upisuju u registar po svojoj volji. Dakle, sloboda vjerospovijesti se podrazumijeva kao jedno od ljudskih prava, o čemu ne odlučuje država, što nije u slučaju registracije, koja to pravo nije priznavala.
ANALITIKA: Dakle, prvi put imamo zahtjev Eparhija SPC da se upišu kod nadležnog organa Crne Gore. Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka podnijele su zahtjeve Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava 9. juna, a 10. juna samo dan nakon podnijetog zahtjeva izdato im je uvjerenje o upisu u Jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica. Čemu tolika brzina, što ih navodi na ovoliku žurbu, kada se već vjekovima nijesu morali registrovati?
VUČINIĆ: Srpska crkva je uporna da formalnim aktom obori materijalne dokaze o postojanju Crnogorske pravoslavne crkve. Svaki kamen naših crkava i manastira śedoči njenih pola milenijuma tradicije. I oni se ne mogu oboriti aktom bilo koje Vlade.
Ostaće kao materijalno śedočanstvo, dok je svijeta i vijeka.
ANALITIKA: Jesu li i sami nazivi eparhija problematični?
VUČINIĆ: Oni su dokaz da Srbija Crnu Goru vidi kao teritoriju, a ne državu. Ali je problematičnije što granice eparhije Srpske crkve zahvataju teritorije više država, kako oni vele, da bi povezali Srbe. U stvari, u njihovoj svijesti ruše granice država, koje drže privremenim rješenjem, kao što su Bosna i Crna Gora. Namjerno, podupirući se istim tim svijetom, da u konačnici te teritorije anektiraju.
Ivanova povelja jeste neporečivi krsni list Crnogorske pravoslavne crkve
ANALITIKA: Može li se reći da su do 10. juna 2021. godine, pomenute eparhije, bez pravnog subjektiviteta u Crnoj Gori sticale svojinu i postale vlasnici imovine vrijedne na stotine miliona eura?
VUČINIĆ: Bogami su je sticali i stekli, postali i vlasnici, doduše bez dokaza o načinu sticanja imovine, i to im je još i ozakonjeno rješenjima Uprave za nekretnine i sudova. Čudi me da im cijela država nije upisana u vlasništvo!
ANALITIKA: Obavljane su transakcije, finansijski iskazane i sa stanovišta zakona problematične, takođe u stotinama miliona eura, ali pod neodgovarajućim nazivom. Može li se desiti da se to problematizuje i istraži?
VUČINIĆ: Kako sam rekao, to pitanje će opterećivati unutrašnje odnose dok se ne riješi na pravedan način. I tog trena će se raščistiti i to pitanje.
ANALITIKA: Gdje se u svim ovim potezima nove vlasti nalazi CPC?
VUČINIĆ: Beograd se trudi da je temeljem Temeljnoga ugovora, doduše još nepotpisanim, koji je cijelom sadržinom direktno uperen protiv same Crnogorske crkve, državnom silom koja bi ga sankcionisala, stavi van pravnoga i političkoga poretka u zemlji.
Crnogorska crkva je činjenica koja se ne može poništiti nijednim političkim aktom niti djelom. Pa im poručujemo, Crnogorska crkva je ponijela svoj krst i nosiće ga, po cijenu stradanja za vjeru.
