Potpisivanje Temeljnog ugovora između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve, označeno je kao “top secret”, a kako trenutno stvari stoje, daleko je od završenog posla. Tome svjedoči i premišljanje premijera Crne Gore, Zdravka Krivokapića, koji je u više navrata mijenjao priču - najavljivao je potpisivanje, pa tražio da se ono obavi sa mitropolitom u Crnoj Gori, da bi iznenada noćnim letom hitno otišao za Beograd da odbije parafiranje i nakon toga na dočeku novog mitropolita Joanikija ponovo najavio da će ga potpisati.
Tajnost ugovora, za koju budući potpisnici tvrde da je normalna, dodatno buni i plaši sve one na koje će ovaj ugovor nakon potpisivanja uticati.
O ovoj temi smo razgovarali sa Nebojšom Vučinićem, profesorom prava u penziji i nekadašnjim sudijom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
ANALITIKA: Karakteristično je što se insistira da Temeljni ugovor sve do potpisivanja ostane tajan. U suštini, da li je uobičajeno da ovakvi ugovori, koji su od javnog interesa, ostanu tajni i uzevši u obzir značaj materije - smatrate li da bi objelodanjivanje ugovora i javna rasprava doprinijeli boljem razumijevanju materije?
VUČINIĆ: Zasigurno. Materija koju ugovor treba da reguliše je od velikog značaja i zadire u temeljne principe ustavnog i međunarodnog prava. Svakako bi o tome javnost morala da kaže svoje mišljenje jer se radi o odnosu države i crkve koja ima ogroman politički uticaj u Crnoj Gori. Zašto je ugovor obavijen tolikim velom tajnosti, to nikome nije jasno. Možemo pričati samo u kondicionalima - što bi bilo kad bi bilo - jer ne znamo ništa. Vrlo je sumnjivo da još uvijek ne znamo ni elementarne stvari. Ne samo mi, nego ni ljudi iz Vlade i Skupštine.
Očigledno je da se nešto vrlo opasno “valja ispod brda”. To je moja intuicija i ubjeđenje, s obzirom na tematiku koju ugovor treba da reguliše. Dok se pregovara, ugovor se drži u tajnosti, ali kada se usaglasi njegov tekst, kada se obavi takozvana autentifikacija (ovjera autentičnosti), onda se po pravilu tekst objelodanjuje, da bi javnost mogla da vidi o čemu se radi i koja pitanja reguliše.
Ovolika tajnost i diskrecija je apsolutno neprihvatljiva i vrlo opasna.
ANALITIKA: U ranijim izjavama ste govorili da ovo formalno pravno nije međunarodni ugovor, te da njegova sadržina zavisi isključivo od ugovornih strana. Što to znači i može li, hipotetički govoreći, da ima posljedice po Crnu Goru?
VUČINIĆ: Međunarodni ugovor je samo ugovor između država, međunarodnih organizacija ili između države i međunarodne organizacije. Ovdje se radi o ugovoru između države i stranog pravnog lica. Jer SPC je sa aspekta prava, strano pravno lice, čije je sjedište u Beogradu, a reguliše se djelatnost njenih eparhija ili privredno-pravno rečeno, filijala, na teritoriji Crne Gore. To je ugovor transnacionalnog karaktera, sa takozvanim inostranim elementima. Utoliko je to pitanje značajnije i normalno je da, kada se postigne saglasnost o tekstu, da se onda on i objelodani. Na kraju, Vlada mora na svojoj sjednici da usvoji tekst ugovora. Ugovor potpisuje predsjednik Vlade, ne u svoje ime, nego u ime Vlade koja ga je prethodno usvojila. Smatram da bi ugovor morao biti ratifikovan i u Skupštini Crne Gore.
ANALITIKA: Ali, nije običaj da se ratifikuje takav ugovor?
VUČINIĆ: Zavisi, od slučaja do slučaja, odnosno od toga da li se o tome dogovore ugovorne strane. Po Zakonu o ugovorima, koji tačno navodi koji se ugovori moraju ratifikovati, ovaj ne mora - ali može. Moje je mišljenje da treba da se rafitikuje, upravo zbog tematike kojom se bavi.
ANALITIKA: Da li je sporno što ugovor koncipira ministar Leposavić koji je do juče bio glavni pravnik SPC?
VUČINIĆ: Apsolutno je sporno. Ispada da ministar Leposavić pregovara sam sa sobom, jer on je pregovarao u ime Srpske pravoslavne crkve, a sada u ime države “pregovara” sa SPC. To je neprihvatljivo i mislim da se u budućnosti tu može tražiti i neki od razloga za ništavost ugovora.
Ne može onaj ko je već bio uključen na jednoj ugovornoj strani, sada da razgovara sa tom stranom s aspekta druge strane, ovoga puta - Vlade Crne Gore.Tu je, svakako, dovedena u pitanje njegova nepristrasnost.
ANALITIKA: Da li je dodatno problematična činjenica da njegova pozicija nije sigurna?
VUČINIĆ: To je već političko pitanje, to treba pitati premijera i ja se time ne bih bavio, ali u svakom slučaju upućuje na različite zaključke u tom kontekstu.
ANALITIKA: Što buni javnost… S jedne strane imamo insistiranje premijera da mitropolit potpiše ugovor, a s druge imamo ukidanje Episkopskog savjeta. Da li, po Vama, ovo znači da u pravnom smislu mitropolija crnogorsko-primorska ispada iz igre i da će o svemu direktno odlučivati SPC?
VUČINIĆ: Na ovaj ugovor se primjenjuju pravila ustavnog prava, zakoni Crne Gore ali i opšta načela međunarodnog prava jer je u pitanju transnacionalni ugovor. Prvi uslov da bi ugovor bio punovažan, da bi proizveo pravno dejstvo, jeste da bude zaključen od strane nadležnih organa. Sa strane države Crne Gore to je Vlada. S aspekta SPC, ne znamo i to je obavijeno velom tajnosti.
Postoji Ustav SPC koji takođe malo ko vidio, a postoji i praksa.
U Hrvatskoj je ugovor potpisao episkop zagrebačko-ljubljanski, a u BiH patrijarh Pavle. Tako da je praksa različita, ali i to je jedan od razloga na osnovu kojih se može tražiti ništavost ugovora. Što se tiče uloge mitropolije crnogorsko-primorske, ona je sastavni dio visoko centralizovane i birokratizovane institucije, kakva je SPC, i da, ugovor će najvjerovatnije potpisati neko ispred SPC. To su opet, hipoteze i kondicionali.
ANALITIKA: S obzirom na to da je ugovor potencijalno nepovoljan za Crnu Goru, koje su dalje procedure?
VUČINIĆ: Ugovor mora da bude saglasnost volja, mora da bude ravnoteža, balans, uzajamnih prava i obaveza. Postoje različite mogućnosti da se poslije traži poništenje i raskidanje ugovora. Nemam nikavku potvrdu, ali s obzirom na aspiracije SPC, pretpostavljam da on neće biti povoljan za Crnu Goru. Postoje mehanizmi da se ospori važnost ugovora i da se raskine, ali o tom potom.
ANALITIKA: Premijer je najavljivao da će potpisati, pa nije potpisao i tako u krug. Kako komentarišete ovakvu igranku i ispoljenu neozbiljnost?
VUČINIĆ: To su političke igre bez granica, u haotičnom kontekstu. Vrlo je neoubičajeno u ovom kontekstu i domenu kada je riječ o potpisivanju ugovora takvog značaja.
ANALITIKA: To bi značilo da ukazuje na neke dublje probleme?
VUČINIĆ: Vidjećemo. Ništa ne znamo i ništa nas ne može iznenaditi.
