Snimci vodene bujice koja se probija kroz luku Đirong, jedan od glavnih graničnih prijelaza između Nepala i Tibeta, obišli su svijet. Bujica je nosila sve pred sobom dok su stotine ljudi bježale da spasu život. Prizori koje su zabilježile nadzorne kamere brzo su se proširili društvenim mrežama i televizijskim ekranima, ali ne i u Kini, piše BBC.
Središnji državni dnevnik u Kini do sada je objavio samo jednu fotografiju događaja. Videozapise je teško pronaći i na strogo cenzurisanom kineskom internetu, a jednako je teško naići na objave koje opisuju bujične poplave.
Od srijede su odnijele stotine života, a za stotinama ljudi se još traga. Peking je pokrenuo opsežnu spasilačku operaciju sa stotinama pripadnika hitnih službi, a akcija je i dalje u toku.
Si Đinping održao je hitan sastanak sa zvaničnicima radi koordinacije napora na terenu.
Ipak, poređenje sadržaja dostupnog na kineskom internetu sa onim što ostatak svijeta vidi posljednjih dana jasno pokazuje razmjere kineske cenzure.
Politički osjetljivo područje
Tibet, koji je Peking pripojio pedesetih godina prošlog vijeka, dugo se opirao vlasti Komunističke partije. Kina je godinama, ponekad i nasilno, gušila proteste i suočavala se s optužbama za teška kršenja ljudskih prava u toj budističkoj regiji.
Prognanog duhovnog vođu Dalaj Lamu Peking smatra separatistom. Zbog takve istorije, svako pominjanje Tibeta odmah privlači pažnju cenzora, a osjetljivost kineskih vlasti u ovakvim trenucima posebno je izražena.
Strogo kontrolisan narativ
Iako svakodnevno pristižu novi podaci o nestalima i poginulima, a Peking objavljuje vijesti o spasilačkim akcijama, ne postoje svjedočanstva preživjelih sa Tibeta. Gotovo da nema ni snimaka korisnika koji prikazuju trenutke katastrofe ili njene posljedice.
U subotu su kineski državni mediji objavili nove snimke na kojima spasilački timovi prolaze kroz pustoš od blata i kamenja i dozivaju moguće preživjele. Nema informacija o tome šta se dogodilo nakon toga niti koga su uspjeli da spasu. Ne čuju se ni glasovi zabrinutih porodica nestalih, a stupiti u kontakt s ljudima na tom području gotovo je nemoguće.
Laura Biker, dopisnica BBC-ija iz Kine, kaže da joj je, kao novinarki koja je izvještavala iz Sjeverne Koreje, često bilo lakše da dođe do sagovornika u Pjongjangu nego u glavnom gradu Tibeta, Lasi.
Prioriteti Pekinga
U četvrtak uveče, dok su svjetski mediji kao glavnu vijest prenosili razaranje u himalajskoj dolini, kineska državna televizija započela je centralni dnevnik viješću o objavi nove knjige Si Đinpinga. Strani novinari ne smiju putovati na Tibet bez dozvole vlade i imaju samo nekoliko sati da prikupe informacije prije nego što snimci budu izbrisani, a glasovi utišani. Umjesto toga, moraju se osloniti na državne medije, koji su se do sada fokusirali na dramatične akcije spašavanja. To ne znači da Peking nije zabrinut. Kineski premijer Li Ćijang brzo je poslat u region, što je rijedak posjet drugog najvažnijeg čovjeka u državi neposredno nakon katastrofe.
Razlog za uzdržanu reakciju jeste očuvanje stabilnosti, do koje je Siju najviše stalo. Komunistička partija strahuje da bi katastrofa mogla podstaći nezadovoljstvo, bilo zbog reakcije vlasti ili zbog propusta koji su doveli do tragedije.
Strah od ujedinjenja Tibetanaca
Vlasti se pribojavaju i da bi tragedija mogla ujediniti ljude, posebno u zajednici u kojoj vjera ima ključnu ulogu. Iako u regionu dugo nije bilo protesta, tibetanske grupe u inostranstvu izražavaju zabrinutost zbog sve veće kineske kontrole.
Kao primjer navode nove zakone o obrazovanju koji, prema njihovim riječima, slabe ulogu manastira i budističke vjere. Samo nekoliko sati nakon katastrofe, lokalna kancelarija Komunističke partije izdala je obavještenje kojim poziva članove da se aktiviraju.
Od njih se traži da pomognu u spašavanju i pruže podršku stanovnicima, ali i da ulože sve napore u održavanje društvenog poretka te obezbijede stabilnost i povjerenje javnosti. Navodi se da će oni koji se istaknu biti nagrađeni, a oni koji podbace snosiće odgovornost.
Rizici za lokalno stanovništvo
Prema tvrdnjama aktivista za ljudska prava, Tibetanci u regionu mogu biti privedeni ili uhapšeni zbog razgovora s novinarima ili objavljivanja sadržaja koji se protivi zvaničnom narativu. Zbog toga je Tibetancima van regiona izuzetno teško da saznaju šta se dogodilo s njihovom rodbinom. Organizacija Međunarodna kampanja za Tibet pohvalila je rad spasilaca, ali je istakla da Peking uklanja snimke i informacije s društvenih mreža. Pozvala je kineske vlasti da objave potpune i provjerljive podatke o šteti i žrtvama.
BBC je prošle godine posjetio gradić na rubu himalajske visoravni, gdje su novinari razgovarali s monasima u manastiru Kirti, nekadašnjem središtu otpora Pekingu.
„Nama Tibetancima uskraćena su osnovna ljudska prava“, rekao je jedan monah. Ispričali su da žive pod stalnim nadzorom i tvrde da kineska vlada tlači i progoni Tibetance.
Peking poriče kršenja prava i ističe velika ulaganja u region. Uprkos tome, ljudi u Kini trenutno neće saznati mnogo o tome šta se dešava na Tibetu.
