Ovo što nam se danas dešava nije nikakva jasna orijentacija i opredijeljenost, već diletantizam i improvizacije, koje važe samo za jedan dan za "trampu konja" u prljavim političkim igrama i podmetanjima. A sve pod lažnim plaštom skorog ulaska u EU i evropsku civilizaciju.
Pitam se da li nam prođe bar jedan dan da neki od 25 ministara i još sedam potpredsjednika (mašala koliko ih ima) ne promiješa čorbu samo da bi pokazao da ima kutlaču.
Kad neko priča ili radi nešto neshvatljivo normalnom čeljadetu narod kaže da je kratke pameti ili da mu fali malo soli u glavu. Na tu temu napisala je knjigu "Šaka soli" Mira Stupica, nekada najbolja glumica u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. To je jedan lucidan osvrt, đe šaka soli znači šaku mudrosti, koju imate ili nemate u životu. Amerikanci to zovu common sense, što znači imati kapacitet za logično i analitičko rasuđivanje u donošenju odluka.
A većina naših ministara nema ni zrno soli a kamoli punu šaku. Sva ta njihova ekonomska i druga planiranja i prognoze puna su ofrljizama i mjerenja konjskim noktom u eri kompjutera i vještačke inteligencije. Ali, zato ima kod njih dosta podlosti i lukavstva, spremni su da podmeću i lažno optužiju sve i svakoga, samo da bi prikrili svoje prave namjere i politička opredjeljenja, u korist svojih sponzora u Beogradu i Moskvi, što se svakim danom sve više otkriva.
U tome se nedavno najviše istakla naša ministarka (ne)kulture. Njoj, kao i onoj ružnoj princezi ogledala, mnogo smetaju ljudi koji se uporno iz dana u dan bore za javnu afirmaciju istine o svim događanjima. Da kojim slučajem nije obnovljena država i suverenitet, većina tih ministara bi se grebala da pronađe neko mjesto ćate-pisara po opštinama, umjesto što se danas uštirkani zorno pojavljuju u javnosti gotovo svaki dan, dajući izjave koje nijesu daleko od blesavluka koje čujemo na fudbalskim utakmicama…
POD SVOJE SUNCE, O CRNOGORCI!
Neću da branim Mila Đukanovića, jer je i on imao dobar udio u greškama i promašajima. Ali je Đukanović istovremeno imao i nenadmašivih uspjeha, kakvi se ne pamte u dugoj i bogatoj istoriji Crne Gore. Amerikanci kažu: "Do not argue with success". Da li ste mu vi, gospodo ministri, priznali taj uspjeh?
Ako imate ičega ljudskog u sebi i ako to ne možete učiniti javno, da bar pođete pred ogledalo i kažete: Neću ga hvaliti, ali ga neću ni napadati. Ne! Vi u horu skandirate u napadima na njega u želji da od njega napravite baba-rogu. Smeta vam što svaka njegova pojava u javnosti izaziva poštovanje i respekt.
A treba se i upitati ko je devedesetih godina prošloga vijeka sačuvao Crnu Goru od ratnog razaranja? Da to slučajno nije Amfilohije, koji je guslao onima što su nekolio godina granatama zasipali Sarajevo. Risto koji je poperio limenku na vrh Sutormana, đe crkve nikad nije bilo i preduzimao sve da bi se ratni plamen iz Bosne prenio i na Crnu Goru. Sad mu vi podižete spomenik i nazivate ga oslobodiocem, a samo zahvaljujući Milu Đukanoviću izbjegnut je ratni haos i prolivanje krvi, uz njegov veliki lični rizik.
Joanikije je riješio da doprinese pomirenju iz Drugog svjetskog rata s tim što će napraviti spisak svih žrtava da sve zajedno ožalosti, ne praveći razliku između fašističkih zločinaca i žrtava. To me posjeća na jednu šaljivu priču u kojoj neko pravi pokušaj da odnose između vuka i ovce riješi demokratskim putem.
Ovo jasno pokazuje koliko mudrosti ima ovaj nesrećni pop, da ne govorimo o moralnom i humanom stavu prama žrtvama.
Međutim, danas na našoj političkoj sceni najviše se ističe Andrija Mandić, kao predsjednik Skupštine, čije kameleonske političke igrokaze gledamo već 20 godina, a sve u interesu svojih patrona u Beogradu i Moskvi. Odjedanput i naglo Mandić postade evropejac sa dna kace i svjom strategijom dugog štapa prevesla najveću opasnost za Crnu Goru. Slikovito rečeno, on je bomba zamotana u svilenu vrpcu, koja će se odmotati kad odluče njegovi patroni.
U međuvremenu on slijedi dvostruku politiku, kao i Vučić. Jednu za javnost i birokratiju u EU, a drugu kao crv u jabuci da Crnu Goru iznutra oslabi i obogalji, kako bi prijem u EU bio samo ljuštura, bez supstance, kojom će biti lako manipulisati i upotrijebiti za svoje, već pripremljene ciljeve.
No, već se jasno vidi rezultat takve politike u Srbiji đe je Vučić pritiješnjen uza zid,pa se očekuje da mu se uskoro pridruži i Mandić da zajedno tonu u svojim političkim fekalijama.
Dobro je što se javlja želja da se što manje bavimo nihovim lažima, jer dok im oborite jednu laž oni izmisle deset novih, pa se energija i svi napori svedu na prazan hod.
Posebno je dobro i pozitivno što se javila na vrijeme ideja i želja za okupljanjem svih istomišljenika posebno svih procrnogorski orijentisanih građana pod geslom, kako nam je to davno poručio pjesnik: POD SVOJE SUNCE, O CRNOGORCI!
