Putopisi

Tri najljepša mjesta na obali Kalabrije

Gerane Normanska katedrala Foto: Privatna arhiva/Marianne van Twillert-Wennekes
Gerane Normanska katedrala
Marianne Van Twillert-Wennekes
Marianne Van Twillert-WennekesAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Iako turizam igra glavnu ulogu u ekonomiji Kalabrije, ovaj region je u evropskim zemljama prilično nepoznat kao turistička destinacija. Ali to se ne odnosi na turiste iz sjeverne Italije, koji ovdje u ljetnjim mjesecima masovno provode odmor zbog njenih pješćanih plaža i tople klime.

Baš zbog toga možete zimi da uživate u autentičnim selima i slikovitim planinskim pejzažima Kalabrije. Obala je tada mirna i tiha, drveće je zeleno i svuda ima cvijeća - čak i u decembru.

Među gradovima i selima koje možete obići, izdvojiću tri mjesta koja će nesumnjivo ostaviti izuzetan utisak na vas: Gerace, Scilla i Pizzo Calabro. 

GERACE

Posjetite Gerace, jer je ovo selo uključeno u listu „Najljepših sela u Italiji“ i vjerovatno ima najzanimljiviji istorijski centar u Kalabriji.

Naziv Gerace potiče od grčke riječi koja znači ’jastreb’. Zapravo, prema legendi, jastreb je označio tačno mjesto gdje je trebalo izgraditi ovo selo; moralo je to biti mjesto zaštićeno od saracenskih napada s mora. 

Gerace

 

Gerace se nalazi na nadmorskoj visini od 500 m na pješčanoj litici iznad Jonske obale i ima samo oko 3000 stanovnika. Takođe se naziva ’Grad stotinu crkava’, jer je u jednom trenutku imao čak 128 crkava. Danas je ostalo 40 crkava, uključujući i ogromnu normansku katedralu.

Blizu starog grada postoji veliki parking, a u njegovoj blizini vidjećete ruševine drevnog normanskog zamka, glavne atrakcije Gerace-a. Iako tačno vrijeme izgradnje nije poznato, procjenjuje se da je zamak morao biti izgrađen u 10. vijeku. Nalazi se na najvišoj tački grada, na vrhu krečnjačke stijene koja se sastoji od morskih fosila starih 60 miliona godina. Tokom vjekova, nekoliko puta je renoviran i proširen – veliki dio je uništen u zemljotresu 1783. godine.

Gerace, zamak

 

Zaista je lijepo prošetati srednjovjekovnim centrom grada, dobro očuvanim tokom vjekova i karakterističnim po veoma uskim sokacima i ulicama. Zanimljivo je znati da je vizantijska urbana struktura potpuno očuvana.

Obavezno posjetite normansku katedralu, najveću romansku katedralu u Kalabriji koja datira iz 1045. godine. Zgrada sadrži 'Zatvor pet mučenika' koji datira iz 11. vijeka, kriptu i muzej. Jednostavan i strog enterijer biće prijatno iznenađenje nakon svih renesansnih i baroknih crkava koje ste sigurno već posjetili u južnoj Italiji!

SCILLA

Scilla je fascinantno primorsko mjesto sa 5.000 stanovnika na zapadnoj obali Kalabrije – naziva se takođe dragulj Coste Viola (Ljubičaste obale). Nalazi se na Mesinskom moreuzu koji radvaja Kalabriju i Siciliju. 

Stare grčke legende kažu da je ovdje bio dom morskog čudovišta Scille, jednog od dva čudovišta (pored Haribde) koja su čuvala Mesinski moreuz i terorisala Odiseja dok je plovio ovim morima.

Scilla, zamak Rufo

 

Posebno je lijep dio oko luke Marina Grande sa zamkom Rufo na visokoj litici. Prvi zamak izgrađen na ovom mjestu datira iz 5. vijeka prije nove ere. Sukobi sa piratima i opsade su se odvijali kroz vjekove, a građevina je mnogo puta rušena i restaurirana. Paolo Rufo, lokalni grof, preuzeo je Scillu 1532. godine i pretvorio je zamak u stambeni objekat. U novijoj istoriji, zgrada je korišćena za smještaj državnih zvaničnika, a sada je tu smješten kulturni centar grada.

Scilla Chianalea

 

Ali najzanimljiviji dio grada je Chianalea, malo ribarsko selo gdje možete doživjeti autentičnu Scillu. Ovdje živi oko 350 lokalnih ribara sa svojim porodicama, a selo karakterišu uske ulice sa malim i atraktivnim kućama, izgrađenim tik uz obalu. Kaldrmisane staze i mali navozi za ribarske čamce vode pravo u vodu, s talasima koji zapljuskuju zidove kuća.

Scilla Chianalea, ulica

 

Prošetajte slikovitom glavnom ulicom koja se proteže paralelno sa morskom obalom. More se vidi svuda između kuća. Vrata i prozori su uokvireni saksijama, a na balkonima se suši oprani veš. Neki kafići i prodavnice su otvoreni za goste, a mali restorani vas pozivaju da probate sendvič sa sabljarkom.

Zašto sabljarka? Pa, postoji tradicija ribolova na sabljarke u Mesini i duž ovog dijela obale koja seže više od dvije hiljade godina unazad. Ovo je mjesto gdje te ribe plivaju (često u parovima) kroz jake struje. Sabljarke su poznate kao „carevi moreuza“, teške su oko 100 kilograma i dugačke oko dva metra.

PIZZO CALABRO

Istorijski gledano, Pizzo je bio najpoznatiji grad po ribolovu na korale i tune. U ranim ljetnjim mesecima, tune bi plivale pravo do plaže, a statične mreže ’tonare’ su se koristile za hvatanje ribe.

Grad ima oko 9.000 stanovnika, a istorijski centar nalazi se na 50 metara nadmorske visine. Smješten na vrhu litice s pogledom na more, ovaj dio grada je zanimljiv lavirint uličica, veličanstvenih crkava i starih kuća pastelnih boja, izgrađenih oko centralnog trga, Piazza della Repubblica.

Možete da se penjate pješke uz brdo, ali pazite, jer su ulice prilično strme. Na vrhu se nalazi vidikovac ’Spuntini’, kojim dominira ogromna žičana figura koja se zove ’Il Collezionista di venti’ (Sakupljač vjetrova).

Pizzo, sakupljač vjetrova

 

Centralni trg je ispunjen stolovima iz ’gelaterija’ i restorana. Pizzo je poznat i kao „Grad sladoleda“; nemojte napustiti grad a da ne probate čuveni „Tartuffo di Pizzo“!

Zašto je ovaj sladoled toliko poznat? Legenda kaže da je nastao 1952. godine. Mnogi stručnjaci su pravili sladoled i prije toga, ali je upravo ovaj izum jednog majstora-’gelataio’ po imenu Don Pipo stavio Pizzo na mapu. Priča se da je on služio goste na jednoj gozbi povodom dolaska bogatog princa, kada mu je ponestalo kalupa za oblikovanje deserta. Počeo je da ih oblikuje rukama u grubu kuglu, puneći sredinu sosom uz posipanje šećerom i kakaom. Originalni recept i dalje pripada Don Pipovim nećacima, koji sada vode susjedne poslastičarnice Ercole i Dante na gradskom trgu. 

Pizzo, zamak

 

Takođe možete posjetiti Castello Aragonese ili tvrđavu Murat. Ova tvrđava iz 15. vijeka dobila je ime po Joachimu Muratu, zetu Napoleona Bonaparte. On je kratko vrijeme bio kralj Napulja prije njegovog zarobljavanja i pogubljenja zbog izdaje 1815. godine.

Najveća kula ovog zamka izgrađena je u 14. vijeku, kao odbrana od Saracena. Zamak/muzej nije veliki, ali vrijedi ga posjetiti. 

Kalabrija, vrh italijanske čizme, je divan region sa fascinantnim pejzažima i prelijepim gradovima i selima. Mještani su topli i gostoljubivi (mada se engleski rijetko govori), a klima je topla i sunčana. Iako nije toliko poznata kao turistička destinacija, Kalabriju zaista vrijedi posjetiti!

Portal Analitika