Da li ste ikada bili u Vrmošu? To je malo selo koje se nalazi u sjevernoj Albaniji, blizu crnogorske granice. Vrmoš je pravi raj, prije svega za planinare, ali i za ljubitelje prirode koji vole boravak u divljoj prirodi Prokletija.
Ako živite u Podgorici, više nema potrebe da pređete albansku granicu kod Božaja/Hani i Hotit – možete ići i novoizgrađenim putem od Dinoše kroz kanjon Cijevne do granice kod Zatrijebača/Grabom, koja je udaljena samo 25 kilometara od Podgorice. Ovaj zajednički crnogorsko-albanski granični prelaz otvoren je prije nekoliko godina, ali se dosta rijetko koristi, a granična policija je vrlo ljubazna.
Inače, kanjon Cijevne je najdublji u pograničnom području. Litice nad desnom stranom rijeke visoke su preko 1200 metara. Kanjon je posebno lijep u proljeće kada su obale prekrivene cvijećem i rijetkim biljkama.
Tokom ljeta, kanjon je jedno od omiljenih kupališta stanovnika Podgorice i okoline. Smaragdno-zelena rijeka je savršeno čista i providna. Na obalama Cijevne možete pronaći slikovite ruševine vodenica, stare kamene kuće i male šljunčane plaže, dok divlje smokve i nar rastu uz litice kanjona.
Nekoliko kilometara nakon granice stižete do raskrsnice sa Kelmendskim putem koji krivudavo vodi prema sjeveru. Otvoren je u oktobru 2016. godine i prolazi kroz najljepši dio Prokletija ili albanskih Alpa kako se zovu u Albaniji.
Kelmend
Skrenite lijevo na raskrsnici i ubrzo stižete do Tamare, administrativnog centra Kelmenda. Naziv sela potiče od Tamare, supruge skadarskog vezira koji je naredio izgradnju Vukli mosta na rijeci Cijevna u drugoj polovini 18. vijeka. Tamara ima oko 500 stanovnika. Lijepo uređeni centralni trg od tesanog kamena sa prodavnicama, kafićima i restoranima oko njega dočekuje posjetioce. Kada je vrijeme sunčano, terase na otvorenom su pune i ovdje još možete popiti kafu za € 1,00.
Udaljenost od Tamare do Vrmoša je samo 35 kilometara, ali nemojte žuriti: duž puta ima mnogo lijepih mjesta i vidikovaca.
Napravite pauzu u Lepuši, planinskom selu koje se nalazi na nadmorskoj visini od oko 1.200 metara. Ime je dobilo po biljci sa žutim cvijetom koja raste u tom području. Lepuša je okružena visokim vrhovima, pašnjacima i šumama. Savršeno mjesto za uzbudljivu planinarsku turu kroz planine. Nekoliko info-tabli pruža informacije o pansionima i kampovima, a dostupna je i dobra planinarska mapa sa brojnim stazama u Kelmendu.
Lepuša
Nastavite put kroz Kelmend do slijedeće raskrsnice, gdje ćete skrenuti lijevo ka Vrmošu – put se tamo završava. Skretanje desno bi vas odvelo do crnogorske granice kod Grnčara, blizu Gusinja i Plava, pa dalje do Nacionalnog parka Prokletije.
Rijeka Vrmoš
Put vodi duž širokog korita rijeke Vrmoš, a sa obije strane možete vidjeti visoke planinske vrhove i netaknutu prirodu oko vas. U kasno proljeće i ljeto nema mnogo vode u rijeci, ali jasno je da je njena struja izuzetno turbulentna u zimskom periodu i nakon topljenja snijega. Kad u koritu nema mnogo vode, možete vidjeti ljude kako prelaze stare mostove preko kamenitog riječnog korita s konjima, ovcama, traktorima ili čak automobilima.
Most preko rijeke Vrmoš
Dolina rijeke Vrmoš je jedna od jedanaest dolina u Albanskim Alpima. Zanimljivo je znati da je rijeka Vrmoš jedina rijeka u Albaniji koja se ne uliva u Jadransko more i za razliku od drugih rijeka teče od zapada ka istoku. Sa svoje dvije pritoke Lepuše i Greben, veoma je značajna u evropskom kontekstu jer se uliva u Dunav.
Šta još znamo o Vrmošu? Pa, mjesto je počelo da se naseljava sredinom 19. vijeka, najprije tokom 4-6 mjeseci proljeća i ljeta, jer su zime – na toj nadmorskoj visini od 1100 metara – bile zaista surove (do 2 metra snijega). Skoro svi stanovnici pripadaju gorštacima, katoličkim Malisorima i planinskom plemenu Keljmendi. Nakon pada komunizma, stanovnici su uništili sve što ih je podsjećalo na prošlost: zadruge, škole, javne zgrade.
U to vrijeme, mnogi ljudi su napustili region; emigrirali su u SAD, Zapadnu Evropu ili Italiju. Međutim, mnogi od njih su posljednjih godina počeli da se vraćaju u selo, a regionalna ekonomija se više ne zasniva samo na doznakama imigranata i poljoprivredi odnosno stočarstvu. Stanovnici Vrmoša sada otvaraju porodične pansione i kafiće ili rade kao vodiči za planinare koji dolaze iz svih zemalja Evrope. Nekoliko zgrada u centru Vrmoša je renovirano i selo sada izgleda prilično lijepo.
Vrmoš, pansion Peraj
Ako želite da provedete lijep vikend u prirodi, preporučujem vam smještaj u privatnoj planinskoj kući, n.pr. Bujtina Peraj. Ovaj pansion raspolaže sa nekoliko drvenih bungalova, ali možete rezervisati smještaj i u samoj seoskoj kući.
Obroci se služe u sunčanom voćnjaku ispred kuće. Mirno i tiho mjesto, gdje možete da slušate ptice i uživate u tišini. U proljeće, voćke cvijetaju, a livade oko kuće su prekrivene poljskim cvijećem. Ručak je tipičan za ovaj kraj: ljudi su samodovoljni i sve je domaće. Pečeno meso, bijeli sir, prženi krompir i ukusna salata od paradajza, krastavca i luka. Verujte mi, ova salata ne može se uporediti ni sa jednim proizvodom kupljenim u supermarketu ili čak na zelenoj pijaci.
Kako provesti vikend u Vrmošu kada niste dovoljno mladi i nemate kondiciju za naporne planinarske ture? Nema problema, prošetajte kroz okolinu, istražite obale rijeke i planinske potoke u blizini, posjetite crkvu Svetog Jovana Krstitelja, pa onda popijte kafu u lokalnom kafiću i uživajte dok sjedite u dvorištu i razgovarate sa domaćinima.
Ako želite iz Vrmoša da produžite u Gusinje i Plav, obavezno se zaustavite kod drvenog mosta prije granice i pogledajte kanjon Vrmoša sa svojim vodopadom i blijedoplavim jezerčetom. Pređite granicu i nastavite put ka Alipašinim izvorima. Iako je okolina Gusinja – a posebno dolina Ropojana – već prilično narušena nekontrolisanom gradnjom, Alipašini izvori su i dalje nevjerovatno lijepo mjesto za odmor i rekreaciju.
Alipašini izvori
Ovih 25 izvora, na nadmorskoj visini od oko 925 metara, nalaze se u podnožju Prokletija. U zavisnosti od godišnjeg doba, kroz izvore protiče od 3 do 9 m3 vode u sekundi, formirajući zajedno rijeku Vruju. Alipašini izvori su dobili svoje ime po Ali Paši Šabanagaju koji je davno vladao u području oko Plava i Gusinja. Naravno, ako imate dovoljno vremena, možete posjetiti i Plav, Plavsko jezero i dolinu Grebaja.
(Fotografije: Marianne van Twillert-Wennekes, Paul Wennekes)
Tekst i fotografije su zaštićene autorskim pravima, prenošenje je dozvoljeno uz postavljanje linka i isticanje autora i izvora.
