Kum Momir
Davidović je čovjek u najmanju ruku kontrovezne biografije. Nekadašnji ekonomista Željezare Nikšić, danas je službeno vlasnik firme "Neksan" koja je („kao porodično preduzeće“) osnovana ratne 1992. godine.
Tokom devedesetih bio je načelnik Centra bezbednosti Nikšić, a „dogurao“ je i do ministra u vladi tzv. SAO Hercegovine, dijela paralelnih struktura vlasti u Bosne i Hercegovini koje je, uz pomoć Jugoslovenske narodne armije (JNA), osnivala Srpska demokratska stranka (SDS) na čelu sa Radovanom Karadžićem.
Recept je bio prepisan iz Hrvatske, gdje su takozvane SAO (srpske autonomne oblasti) bile osnova pobune protiv legalne vlasti.
Istovremeno, Davidovićev kum bio je bio još jedan blizak saradnik „balkanskog kasapina“ Slobodana Miloševića, bivši predsjednik Crne Gore i predsjednik Savezne vlade SR Jugoslavije Momir Bulatović.
Gradeći političke veze i utjecaj, Davidović je paralelno, kako to obično biva na našim prostorima, razvijao i privatni biznis. Kapital je sticao na bazi jakih veza sa tadašnjom crnogorskom i vlašću u SR Jugoslaviji.
Nakon rata, Davidović se iz policijskih otisnuo u preduzetničko-političke vode da bi u jeku sukoba unutar Demokratske partije socijalista (DPS) 1997. bio uhapšen zbog malverzacija u trgovini sa Duvanskim kombinatom. Do najavljenog suđenja nije došlo jer je Davidovića njegov kum, Bulatović, abolirao u posljednjim danima predsjedničkom mandata. Nije kum dugme.
Davidovića su crnogorski mediji dovodili u vezu i s pokušajem svrgavanja Đukanovićeve vlasti i 2016. godine prilikom pokušaja državnog udara uz pomoć Rusije i Srbije.
Ranjen u Beogradu
Prema istim izvorima, Davidović bio „dobavljač oružja za grupu koja je uhapšena 16. oktobra 2016. zbog optužbi da su planirali terorističke napade na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori“.
"Istina je da nikoga od 20 ljudi koji su uhapšeni u Crnoj Gori, nisam znao, sreo, niti vidio u mom životu, a kamoli da sam ih finansirao i ubeđivao da ubijaju. Ako se, ne daj Bože, bilo šta desi mojoj porodici, mojim saradnicima i mojim zaposlenima, jasno je sa koje je adrese došla poruka", napisao je Davidović kasnije.
U žižu regionalne javnosti Davidović je ponovo dospio u decembru prošle godine kada je na njega na pucano ispred hotela „Kraun plaza“ u Beogradu, gdje je bio sa vladikom Joanikijem.
Davidović je iz snajpera pogođen u ruku. Beogradski mediji pisali su tada da snajperista nije dobro procijenio, te da je Davidoviću život spasilo troslojno staklo.
Poslije ispaljenih hitaca, snajperista se odvezao nedaleko od lica mjesta, ostavio pušku u vozilo, koje je potom zapalio.
Zanimljivo je da je u to vrijeme u hotelu „Kraun plaza“ bio i srpski član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik.
Veze sa Crkvom
Davidović je poznat kao veliki ktitor (dobrotvor) Mitropolije crnogorsko primorske, a mitrololit Amfilohije ga je 12. maja 2015. godine odlikovao ordenom Svetog kralja Milutina. Naime, on je bio glavni finansijer renoviranja Manastira Ostrog, a sagradio je i Manastir Svetog Save na Goliji, kod Nikšića, zbog čega ga je patrijarh srpski Irinej odlikovao ordenom Svetog Save prvog stepena.
Po svemu sudeći, Davidović je ključna karika između Crkve i nove pobjedničke koalicije u Crnoj Gori.
Prema crnogorskim medijima, Davidović već duže slovi kao finansiijer Demokratskog fronta. U tom kontekstu spomenuo ga je i crnogorski novinar i publicista, Šeki Radončić.
Na, koncu, svoju ulogu ne krije ni sam Davidović, koji je srbijanskim medijima ispričao da je upravo on ubijedio profesora Zdravka Krivokapića „da stane na čelo opozicije u Crnoj Gori“.
Prema riječima Davidovića, Krivokapić je „najveći autoritet koji je mogao da se odupre Đukanoviću“.
„Vidio sam u njemu duhovnu snagu koja je toliko jaka da je pokrenula narodni zamajac i dovela do očekivanog ishoda. Zdravko je potomak jednog od najvećih crnogorskih junaka Miloša Krivokapića. Njegov brastvenik je i blaženopočivši prota Momo, koji je bio jedan od najvećih autoriteta u SPC. Gde je vrelo i kapaće!“, govorio je Davidović u „Novostima“.
Na koncu, Daka nije krio ni osobne političke ambicije. U jedom intervjuu, izjavio je da bi se na narednim izborima kandidovao za predsjednika Crne Gore.
Nije isključeno da svoje ambicije pokuša ostvariti poslije najnovijih političkih odnosa u Crnoj Gori, kada za dvije godine (2022.) istekne mandat Milu Đukanoviću.
Dokazi iz Haaga
Ime Miodraga Dake Davidovića spominjano je u najmanje dva puta u Haaškom tribunalu, i to u slučajevima „Milošević“ i „Karadžić“. Zanimljivo je da je dio dokaznog materijala bio i presretnuti razgovor ratnog zločinca Radovana Karadžića, s jedne, te Davidovića i Karadžićevog brata Luke, s druge stranke.
Transkript razgovora kojeg ovdje donosimo je „presretnut“ 15. oktobra 1991. godine tokom mjera nadzora Karadžića koji je vođen pod kodnim imenom „Latas“. Vođen je samo tri dana nakon što je Karadžić u Skupštini BiH zaprijeo „nestankom muslimanskog naroda“, jer „muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje“.
Petnaestak dana ranije pripadnici JNA potpomognuti rezervistima napali su Dubrovnik i okolicu, što i Davidović i Karadžić slavodobitno pominju i ovom prilikom. Naime,na dan kada je nastao ovaj razgovor agresorske snage su u Hrvatskoj opkolile Cavtat!
„I vidiš da mi ovo rušimo ovamo, redom sve“, kaže u jednom trenutku Davidović govoreći o Dubrovniku..
A Karadžić s odobravnjem kaže:
„Pa, nema, taj ustašluk, to je užas jedan. Oni su budale što su u Dubrovnik napunili ustašama. Kažu da je bilo dvanaest hiljada u jednom trenutku“.
„Pa nijedan nije izbjeg'o... Bože sabrani, niko pobjeg'o nije...“, hvali se Davidović.
„Da, to je...“, nastavlja Karadžić.
„To je potpuno okruženje. Doće oni da civile... Majčino mlijeko, ne boj se“, prijeteći poručuje Davidović.
Skoro 29 godina kasnije, taj i takav Miordrag Daka Davidović, Karadžićev ministar, Bulatovićev kum i štićenik, te Amfilohijev intimus, odlučuje o tome ko će vladati Crnom Gorom.
Ako to nije krunski dokaz da smo ponovo "zaglavili" u devedesetima, sve ostalo je irelevantno.
