Taksisti opijeni svetosavljem uriniraju na spomenike narodnim herojima po gradskim trgovima, poštovaoci kvislinga dodjeljuju najveća državna priznanja, a pitanje granice sa Hrvatskom ponovo je aktuelno…
Samo na osnovu ovih crtica iz naše tmurne svakodnevice ne treba da čudi ocjena slikara Rajka Todorovića Todora, u razgovoru za Portal Analitika, kako su devedesete i današnja situacija vrlo slične. S tim da su, napominje Todorović, srpski nacionalisti devedesetih smatrali da je „crnogorsko pitanje” riješeno, izuzev nekih „sitnica”.
Poganstvo se ponavlja već 100 godina
Todorović je u nedavnom intervjuu podsjetio na slučaj s početka devedesetih kada se grupa Nikšićana organizovala da spriječi dolazak predsjednika Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja u grad pod Trebjesom. Nakon što je obaviješten o „dočeku“ koji mu Nikšićani spremaju lider SRS odustao je od posjete ovom crnogorskom gradu.
S druge strane, Mirko Ilić se nesmetano olakšao po spomeniku narodnom heroju Ljubu Čupiću dok su Nikšićani nezainteresovano prolazili pored njega. Što se u međuvremenu dogodilo sa, kako je govorio kralj Nikola, „perjanicom“ i „stražom sjevera“?
„Crnogorski pokret devedesetih, bez obzira na malobrojnost, bio je sjajno organizovan i sa velikim brojem pametnih i hrabrih ljudi koji su dobro znali što im je činiti. Šešelj i njemu slični nijesu ni mogli, ni smjeli raditi ono što danas radi ova šešeljovsko - miloševićevska kleronacistička falanga. Na djelu je udruženi zločinački poduhvat protiv Crne Gore i svega crnogorskog“, naglasio je naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, današnji crnogorski pokret otpora razbijen je u više grupacija koje su međusobno u permanentno glupom konfliktu.
„Jedina svijetla tačka su naše divne, pametne i hrabre žene koje danas kao i uvijek spašavaju obraz Crne Gore i Crnogoraca“, istakao je Todorović.
On dodaje da je incident u Nikšiću sa spomenikom Ljubu Čupiću samo za budale izolovan slučaj.
„U pitanju je samo posljedica svakodnevnog verbalnog uriniranja Trojnog pakta i njihove Vlade po Crnoj Gori i svim tekovinama moderne civilizacije i građanskog društva. Žalosno je što se poganstvo u Nikšiću ponavlja već 100 godina, što bi rekao legendarni nikšićki pjesnik Vito Nikolić: „I ponoviće se ona sramna slika već nekoliko puta ponovljena mrtav pjesnik pred četom vojnika a okolo pjesma ponižena”, naglasio je Todorović.
Sagovornik Portala Analitika je istakao da je glavni pomagač i “moralni oslonac” vlasti Srpska pravoslavna crkva (SPC) koja, kako je kazao, danas u Crnoj Gori ima ulogu zloglasnih folksdojčera.
„Da ovo nije gruba formulacija, recite mi crkvu na svijetu koja slavi ratne zlikovce i proglašava ih svecima kao popa Macu Vukojičića i njemu slične“, podvukao je Todorović.
Naglasio je da današnja vlast ima iste stavove kao i SPC.
„Razlika je samo u tome što vlast ne smije eksplicitno da se izjasni, kako zbog kukavičluka tako i zbog svijesti da bi oni prvi splamćeli u tom požaru. Ono što me raduje jeste da će se današnji vlastodršci, kad tad, naći u zatvoru zbog veleizdaje i neviđene pljačke poklanjanja drugoj državi 60 odsto kulturnog blaga. Taj dan nije daleko“, uvjeren je naš sagovornik.
Od drveta za korito ne pravi se violina
Kada je 2018. godine Todorović izabran za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade buru u javnosti izazvala je njegova izjava da među laureatima ne mogu biti dokazani neprijatelji Crne Gore. Ove godine na čelu žirija je književnik Bećir Vuković, osoba koja otvoreno veliča kvislinški četnički pokret iz Drugog svjetskog rata.
„Što se tiče institucija i žirija i dovođenja na njihovo čelo, da budem blag, problematičnih osoba, to je samo slika vlastodržaca u ogledalu. Mnogi njihovi “kadrovi” ne zavrjeđuju pominjanje. To su samo potrkušine potrkuše potrkuše. Od drveta za korito ne pravi se violina“, jasan je Todorović.
U razgovor za naš portal Todorović se osvrnuo i na jedan od najvećih problema naše države – neizgrađene i nedovoljno razvijene institucije.
„Velikosrpstvo u raznim formama postoji 170 godina i najviše je nevolja proizvelo srpskom narodu, ali bogami i crnogorskom. Dio “ujedinitelja” 1918. brzo se razočarao i oni su iz raznih razloga prešli u komuniste, ali su zadržali svijest o srpstvu. Upravo ti ljudi će poslije Drugog svjetskog rata biti glavni kočničari razvoja crnogorskih institucija, koje je Crna Gora relativno kasno dobila, a najveći dio ih je tako konstituisan da služe Srbiji. Zadnjica i kasa su u Crnoj Gori, a “pamet” u Beogradu. Tipičan primjer ove formule je CANU“, ocijenio je Todorović.
Organizacijom sadašnje Vlade Crne Gore, nakon više decenija poseban resor zadužen za kulturu je ukinut i uvezan u jedno ministarstvo zajedno sa prosvjetom, naukom i sportom. Takođe, manje od jednog procenta državnog budžeta ove godine planirano je za kulturu.
Na pitanje što nam ovo govori o odnosu nove vlasti prema crnogorskoj kulturi, kao i kakva je perspektiva kulturnih radnika u Crnoj Gori, tj. da li je uopšte ima u ovakvim uslovima, Todorović kratko poručuje:
„Neka bude borba neprestana“...
